Kao po pravilu u zadnje vrijeme Lupigine prinove u rubrici kolumni dolaze iz, na istoku nam susjedne države, Srbije i Crne Gore. Ovaj put je to iznimno draga i simpatična osoba koja se odaziva na ime Maja, i to još od 1979. godine (tko kaže da je pravilo damama ne otkrivati godine?) kada je ugledala svjetlost dana i u sebi rekla: "Zdravo, svete, evo mene". Nakon toga je riješila da ne progovara vrlo dugo, jer joj je bilo zadovoljstvo upijati svijet i gledati krupna lica koja se trude nagovoriti je da propriča.

O Majinoj maštovitosti ponajviše govori jedna anegdota iz njenog djetinjstva. U dobi od osam godina silno je željela postati balerinom, no želja joj se nikako nije ispunjavala, zato je otvorila vlastitu baletnu školu u koju je pozvala svoje školske prijateljice. Ne zna se što je tragičnije, njen postupak ili činjenica da su dvije "školske" zaista došle na prvi sat Majine baletne škole. Nakon višeminutne torture nad budućim balerinama jedna od njih dvije izgubila je ravnotežu i pala, zajedno s cijelom karnišom. Jasno je kako je poslije tog događaja Majina mama ubrzanim postupkom likvidirala baletnu školu u svom stanu. 

Početkom srednje škole Maja je otkrila muziku koju i dan danas nalazi sastavnim i neizostavnim dijelom svog života. Sve je tada mirisalo na neki drugačiji život, novi ljudi, knjige, izlasci, koncerti … Trenutno radi za jedan Internet provider, što je činjenica u kojoj leži odgovor zašto je Maja neprestano na Internetu. Na poslu često mijenja smijene i ima sreće s kolegicom koja jednostavno voli raditi ujutro, a Maja jednostavno voli spavati.

Sve u svemu Maja je jedna osjećajna osoba, koja povrh svega voli ljude. Njen prvi tekst, koji bi se, baš kao Marchelovi tekstovi, trebao prije naći u nekoj drugoj rubrici koje nemamo nego u kolumnama. Samo da je ova stranica normalna, a pošto nije upućujem vas da pročitate prvu Majinu kolumnu, klikom na ovih sedam znakova: XOXOXOX.