Marina Lovrić Merzel (SCREENSHOT: HTV) 

nedjelja, 2. veljače 

Kod Aleksandra Stankovića neka žena iz Siska, Jasmina Jovev se zove, optužila Sisačko-moslavačku županicu Marinu Lovrić Merzel da je javnim parama plaćala privatne račune. Jovev je bila šefica Merzeličinog kabineta pa su neki od spornih računa prošli i kroz njezine ruke. Ubrzo se otkrilo da je rečena Jovev radila za HDZ u predizbornoj kampanji pa se stalo nagađati o motivima njezinog istupa.

Cijeli tjedan, a bogami i sedmicu trajalo je to navlačenje. Organi pravne države počeli su raditi pa su iz ureda sisačke županice izuzeli nekakvu dokumentaciju, s ciljem da rasvijetle da li je ili nije županica privatne račune plaćala javnim parama. Zviždačicu Jovev pak institucije su stale pritiskati, ne bi li i kod nje našli štogod nezakonito.

Priča se zamrsila kao klupko, a stvari su više nego jednostavne: uvidom u dokumentaciju i uz pomoć svjedoka može se točno utvrditi da li je istina ono što je Jovev rekla. Što se njezinih motiva tiče, koga briga za motive ako je županica zloupotrijebila svoje ovlasti i javne pare. Na koncu, kako to da policija u ovoj zemlji uvijek nastupa iza novinara? Prijavu o navodnim malverzacijama županice Merzel dobili su još prije godinu dana. Banana država u jednom od svojih standardnih izdanja. 

Ako nas IKEA ne spasi, pamet sigurno neće (FOTO: vb.is)

ponedjeljak, 3. februara

Državna izvještajna novinska agencija objavila je da "IKEA započinje masovno zapošljavanje". Zaposlit će oko 260 radnika. Priča o robnoj kući koja prodaje namještaj prati nas evo mjesecima. Desetke milijuna kuna ulupala je država da napravi pristupne ceste za rečenu robnu kuću, a dnevni listovi upeli su se da nam približe sve prednosti koje će Zagreb imati od IKEAinog otvaranja.

U prvoj godini tamo se očekuje tri milijuna kupaca. Švedska robna kuća koja će od sretnih Hrvatića pokupiti lovu tretirana je kao rajsko davanje. Tiskani mediji spremno su ponudili svoje PR usluge, a zauzvrat dobili lovicu za po jednu stranicu oglasa.

Švedska investicija u prikupljanje žive love od Hrvatića željnih jeftinih stolica i polica podržana je, dakle, sa svih strana, kao da su Šveđani došli ulagati u proizvodnju dijelova za svemirske brodove. Ako nas IKEA ne spasi, pamet sigurno neće. 
 

 Radnička klasa ne odlazi u raj (ILUSTRACIJA: Marijan Crtalić)

utorak, 4. drugog 

Zabavljeni antikorupcijskom histerijom i odlučni da joj se suprotstavimo do zadnjeg Facebook statusa, Hrvatići gotovo da ne primjećuju da im se spremaju izmjene Zakona o radu, koje će ojaditi njih, njihovu djecu i unuke. Poslodavce, kaže vijest od utorka, najviše zanima lakše otpuštanje i zapošljavanje radnika.

Pokazalo je to istraživanje koje je proveo jedan od onih portala putem kojih ljudi bezuspješno traže posla. Mogućnost lakšeg otpuštanja i zapošljavanja, kažu rezultati istraživanja, najinteresantnija je za 46 posto ispitanih poslodavaca. Vi sad pogađajte da li im je zanimljivije lakše otpuštanje ili lakše zapošljavanje.

Kako bilo, država poslodavcima novim izmjenama Zakona o radu izlazi u susret. Zakon o radu opet će biti demontiran, što rezultira još jednim demontiranjem radničke klase. Rečeno demontiranje će po svemu sudeći potrajati dok političari i poslodavci ne shvate da bi ih na kraju priče radnici mogli montirati na uličnu rasvjetu.  

 Počelo je u Tuzli (FOTO: Edmond Ibrahimi)

srijeda, 5. veljače i februara

U Bosni se podignula raja, podig'o je komandant Šolaja, govorila je jedna pjesmica iz vremena označenog kao mrak, crna rupa, ništavilo... Kasnije će netko upaliti svjetlo i otkriti nam sve čari kapitalizma. (Sve ono što su nam komunisti govorili o socijalizmu bila je laž, a ono što su govorili o kapitalizmu bila je istina.)

Zaslijepljeni svjetlom, zaboravili smo Šolaju, ali neće proći dugo - shvatit ćemo da smo ostali goli i bosi, žedni i gladni. Raja u Bosni zato se opet podignula, ali ovaj put Šolaja nije imao ništa s tim. Podigli su je tuzlanski radnici koji su ostali bez posla i preduzeća. Njihov bunt će se kao požar proširiti Bosnom i Hercegovinom. 
 

 U Tuzli se i nastavilo (FOTO: Edmond Ibrahimi)

četvrtak, 6. veljuara

Rečeni BiH požar u četvrtak je zahvatio državne institucije, u doslovnom smislu riječi. Politički analitičari fino su se namjestili u svojim foteljama i blenuli u televizor; dežurni komentator Žarko Puhovski naoštrio je jezik, ali - avaj - ne vidjesmo da ga je itko pitao za mišljenje, deseci "puhovskih" u Bosni i Hercegovini također nisu sjedili skrštenih ruku.

Laprdanje na n-tu potenciju, na svim radijskim i televizijskim kanalima. Javnosti u BiH i susjednim zemljama postavljeno je dubokoumno pitanje: Šta se ovo u BiH događa i zbog čega se događa? Kao, ne znamo zbog čega. 

Gori Bosna, gori Hercegovina (FOTO: Klix.ba)

petak, 7. febače

Dok su "puhovski" svih fela nastojali što uvjerljivije objasniti što se i zbog čega događa, prosvjedi u Bosni i Hercegovini doživjeli su vrhunac. Gorjela je Tuzla, gorjelo je Sarajevo, gorio je Mostar, gorjela je Zenica. Državni bosanskohercegovački mediji u službi političkih elita stali su naricati nad zapaljenim depoom državnog arhiva u Sarajevu, gdje je izgorjela nekakva arhivska građa od neprocjenjive vrijednosti.

Skočili su i političari: Kome je kriv državni arhiv? Licemjerje je doseglo vrhunac. U državi gdje je politika zatvorila jednu od najvažnijih kulturnih institucija - Zemaljski muzej - i već dvije godine je drži tako zatvorenom, političari, mediji i nekolicina intelektualaca-ovisnika poskočili su kao opečeni zbog neprocjenjive arhivske građe. Kao, ta građa bila je izuzetno važna pa danas ne znaju kako da se nose s neprocjenjivim gubitkom.

U drugi plan pritom je gurnuta činjenica da je prije rečenog depoa uništen niz kulturnih institucija, da je stanovništvo dovedeno na rub gladi, da političari pljačkaju kao da im je pravo na tu pljačku potpisao sam gospodin bradati Bog. Na sve to nadovezale su se nacionalističke političke opcije, koje ljude opet nastoje gurnuti u nacionalne torove, ne bi li pobunu u državi okrenuli u svoju korist. Upomoć je priskočio Nino Raspudić te ini "raspudići" s bošnjačke i srpske strane. Radovi na manipulaciji još uvijek su u toku. 
 

 Sarajevo 1984. - nekad bilo sad se spominjalo (FOTO: ski-bosnia.eu)

subota, 8. drugog, veljače i februara

U Sočiju je za to vrijeme otvorena Olimpijada, a prvo zlato uzeo je amerikanac Sage Kostenburg. Sport - snowboard, disciplina - akrobatske figure. Trideset godina ranije na ovaj dan olimpijski plamen upaljen je u Sarajevu. I tako, olimpijski plamen danas gori u Sočiju, a bez vatre nije ni Sarajevo, s tim što u Sarajevu nema zlatnih medalja. Bilo bi krajnje vrijeme da olimpijski komitet marisanje s policijom i dizanje ustanka ustanovi kao sport. Bila bi to Sarajevu jedina šansa za zlato.

Osvrt na minuli tjedan završavamo porukom izvjesnog Elvisa Dolića rukovoditeljima olimpijskog Sarajeva i slobodarske Bosne i Hercegovine: "Lako vam je bilo ignorisati i zloupotrebljavati beboluciju i fine demonstracije. Lako je s nama, levatima, pionirima, izviđačima, omladincima, što su nas matorci učili da poštujemo, da ne krademo, ne razbijamo, ne lažemo, ne otimamo... E, mi smo već svoje još prekjučer završili. Sad ste dobili novu generaciju. Djeca cvijeća su vam bila smiješna a? E pa tu su djeca smeća, djeca vašeg bezobrazluka, djeca vaše gluposti, djeca vaše pobjede nad sirotinjom i radnicima, djeca vaših zlodjela, djeca vašeg neznanja i bahatosti, zajebana djeca. Djeca koja kažu 'ja sam budućnost!' i pitaju 'da li ti se sviđa?"

Lupiga.Com