Kako stvari sada stoje, čini se da je naš drot Stjepan malkice loše čistio pištoljčinu. I onda je pištoljčina nezadovoljna tretmanom reagirala i malkice opalila. I Stjepan je malkice zadobio ranu na lijevom dijelu stomaka. I uhvati njega panika, valjda. Pa je prijavio svojima u centrali da je po njemu pucao netko s čamca na Dravi, netko tko je pokušao ilegalno prijeći granicu. U tom trenutku nastupa drama. Policija blokira područje, a stav ekipe na terenu bio je pucaj pa pitaj. Nabrijana situacija. I Mađari su sa svoje strane krenuli u opsežnu potragu. Trebalo je naći dvojicu bjegunaca i dovesti ih, žive ili mrtve, pred ruke pravde.
Sindikati policije su urlikali da ih kolju, ubijaju i tuku, helikopteri su letjeli, a Stjepan je u bolnici televiziji davao intervju u kojem je opisivao napadače. Novine su trljale ruke. I onda kobna nedjelja navečer. U novinskim redakcijama je nastupio pravi šok kad su čuli što načelnik koprivničke policije kaže: "Stjepan je sam pucao u sebe". Jedna od najvećih policijskih potraga je bio lov za ničim, Stjepan, u daljnjem tekstu Pinokio, je 300-tinjak svojih kolega na terenu preveslao svjetski, a ostatak Hrvatske je samo povukao za, da ne kažem što ... A novine su se svjetski zajebale, jer su manje-više u večernjim izdanjima imali priču kako specijalci dolaze sve bliže gnjusovima koji su pucali u Pinokia.
Kada je Stjepan postao Pinokio? Onog trenutka kad su MUP-ovi štreberi u Centru za vještačenja skontali da je Pinokio upucan s jednog centimetra udaljenosti. Da, opaki su ti ilegalci kada se mogu tako neprimjećeno privući policajcu na tu udaljenost.
Rasplet ovoga slučaja će se još vidjeti. Pinokio će najvjerojatnije dobiti otkaz i kaznenu prijavu, MUP ljagu, a Sindikati se ne mogu žaliti da ih ubijaju, kolju i tuku, jerbo to rade i sami sebi...