Pape moj
Kako sam imao tu čast da svojedobno studiram na jednom katoličkom sveučilištu, često sam se sretao s likom Kardinala Ratzingera. Njegova knjiga "Uvod u kršćanstvo" jedna je od knjiga okosnica gotovo na svim katoličkim sveučilištima u svijetu. Knjiga uvodi studente u bogoslovne poteškoće o spoznaji Boga, čovjekove potrebe spasenja, Božjega poziva i objave u Isusu Kristu i Crkve kao znaka i sredstva spasenja. Ukoliko je pročitate shvatit ćete prvu stvar o Ratzingeru. On je prvenstveno intelektualac. Koliko je teško biti intelektualac on zasigurno najbolje zna. Druga stvar koju ćete brzo shvatiti o Ratzingeru kad ga čitate jest da se on u neku ruku smatra gotovo posljednjim borcem u očuvanju katoličke tradicije. Dosljedan u poredbama, sebe uspoređuje s klaunom koji je, odjeven u svoju klaunovsku odjeću, po nalogu direktora gorućeg cirkusa otrčao po pomoć u selo. No, seljaci su mislili da se radi samo o spretnoj reklami za cirkus i na sva zapomaganja za pomoć odgovarali su sve urnebesnijim smijehom. Na kraju je izgorio i cirkus i selo, a Ratzinger koristi ovakvu usporedbu pokušavajući suvremenicima tumačiti potrebu vjere. Dakle njega bi ljudi lako mogli okarektizirati i kao čvrstog (prečvrstog) čuvara tradicije.
Zato njegovu literaturu često reklamiraju s sloganom tipa "literatura za ljude koji svoju vjeru shvaćaju ozbiljno". I eto, Ratzinger je i ozbiljan tip. Da je ozbiljan pokazuje i da rock glazbu smatra jednim vrlo ozbiljnim pitanjem. Tako u svojoj knjizi iz 1955. godine "Ein Neues Lied für den Herrn" (Nova pjesma za Gospodina), tadašnji kardinal tvrdi: "Glazba je danas tako postala odlučujućim pokretačem jedne protureligije te poprištem dijeljenja duhova. Budući da rock glazba traži ispunjenje na putu oslobođenja od vlastite osobe i njezine odgovornosti, ona se s jedne strane vrlo točno identificira s anarhističkim slobodarskim idejama, koje su danas u velikom dijelu svijeta ponovno podigle glavu (strana 160.)".
Dok će to nekima djelovati smiješno, neki će se kao ja zaista zapitati: Ima li Katolička crkva uopće izbora? Može li opstati u ovom podijeljenom svijetu? Hoće li Vatikan uopće opstati u 21. stoljeću? Mislim da se i sama konklava zapitala to pitanje, koje u dubini muči i sve nas: Ima li uopće nade? Biskupi su nadu, kao i mnogo puta do sada, vidjeli u čvrstoj ruci, odlučnoj strategiji i jakoj teologiji. Možda su se i oni malo umorili uz umornog Ivana Pavla II. i sad očekuju jaku osobu da prebrode sve nagomilane probleme. Pedofilija, manjak novaca u proračunu, sve veći i jači prodor drugih religija samo su neki od problema s kojima će se susresti novi Papa, a dobio ih je u nasljedstvo od starog. Ostaje nam samo jedna stvar u koju se, na početku svog mandata, i sam Ratzinger uzda. Velika Božja providnost koja će sve stvari u konačnici staviti na svoje mjesto. To je za one koji vjeruju. Za one koji ne vjeruju ostaje samo nada da će katolici profitirati izborom novog Pape.
Biografija Pape Benedikta XVI :
ROĐEN je 16. travnja 1927. godine u Marktlu u Bavarskoj, u tradicionalnoj bavarskoj obitelji. Otac mu je bio policajac. Većinu svog djetinjstva, Ratzinger je proveo u mjestu Traunsteinu, gdje je pohađao gimnaziju. Ratzinger je, kratko vrijeme poput većine njemačke djece tijekom Drugog svjetskog rata, bio član Hitlerjugenda. National Catholic Reporter objavio je 1999. godine da je 1943. godine bio raspoređen u protuzračnoj obrani tvornice BMW-a. Poslan je na austrijsko-mađarsku granicu, a zatim je prebačen natrag u Bavarsku gdje je dezertirao. Kada je Drugi svjetski rat završio, bio je američki ratni zarobljenik. Od 1946. do 1951. studirao je na teološkom fakultetu u Freisingu, zatim i na sveučilištu u Münchenu, a nakon toga se zaredio. 1957. godine je obranio doktorat iz teologije, a 1958. postao profesor na fakultetu u Freisingu. Bio je teološki savjetnik Drugog vatikanskog koncila, i smatran liberalom, ali je nakon studentskih pokreta 1968. godine postao konzervativan, te počeo braniti vjeru od sekularizma. Postao je kardinalom 1977. godine. Jedan od zanimljivih podataka je i taj da je on jedan od dvojice od 115 kardinala koje nije imenovao papa Ivan Pavao II. već papa Pavao VI. Ratzinger je bio vodeći profesor teologije, zatim nadbiskup Muenchena i Freisinga, a od 1981. bio je pročelnik Kongregacije za nauk vjere. Na tom položaju naslijedio je hrvatskog kardinala Franju Šefera i do sada je čuvao crkvenu doktrinu. U govorima koje je pripremio za Križni put kod Koloseuma ove godine oštro je kritizirao stanje u Crkvi, a zatim je u ponedjeljak tijekom homilije za misu u povodu izbora Pape kazao kako se Crkva treba pridržavati svoje temeljne doktrine, ali koja ne znači, kako je kazao, konzervatizam već jasan izbor Krista kao primjera kojega treba slijediti. Disciplinirao je latinoameričke sljedbenike "liberalne teologije", osudio homoseksualnosti i jednospolne brakove. Također je naglašavao kako papa ne bi trebao popuštati vjetrovima koji pušu sa svih strana. Ratzinger je, između ostaloga, glavni pisac i potpisnik Deklaracije "Dominus Iesus", objavljene 2000. godine. Katolička crkva u toj je Deklaraciji ponovila svoje gledište da je kršćanstvo jedina vjera od Boga, a Katolička crkva jedina koja tu vjeru čuva. Taj je dokument, koji je druge kršćanske crkve označio kao nedostatne, šokirao Anglikansku, Luteransku i Protestantsku crkvu koje su godinama održavale ekumenski dijalog s Rimom. Najstariji je kardinal imenovan papom od Klementa XII., koji je također imao 78. godina kada je 1730. godine izabran za papu. Ratzinger je također prvi Nijemac koji je izabran za Papu od pape Viktora II. (1055-1057.), a sveukupno osmi papa Nijemac. Njegovi pristaše kažu kako su ga njegova iskustva u nacističkom režimu uvjerila da crkva treba ustati u ime istine i slobode, a kritičari da se zalaže za gušenje rasprave unutar crkve. Neki pak govore da će njegov izbor dovesti do velike udaljenosti između vodstva crkve i same vjere. Očekuje se da će crkvi dati jasan, često i radikalan glas. Preferira intelektualne diskusije, a jedan je od najmoćnijih ljudi u Vatikanu. 20 godina je bio savjetnik za teološka pitanja Ivanu Pavlu II. Oko nekih političkih pitanja zauzeo je beskompromisan stav. Tako je na primjer tražio da se svim političarima koji su bili za abortus zabrani bilo kakva aktivnost u crkvi za vrijeme predizborne kampanje u Americi, a zalagao se i za to da Turska ne uđe u Europsku Uniju. Sunday Times piše kako je Ratzinger u javnosti poznat kao jedan od najkonzervativnijih kardinala, a njegovi istupi i stavovi donijeli su mu nadimke poput "božjeg rotvajlera" i kardinal panzer". Ratzingerov biograf kaže da se kardinal Hitlerjugendu priključio 1941., kad je članstvo postalo obavezno. Sam kardinal tvrdi da zbog teške infekcije prsta nikad nije upotrijebio oružje u kratkom vremenu koje je proveo u Hitlerovoj vojsci. Nedjeljno izdanje Timesa piše kako nema naznaka da je Ratzinger sudjelovao u zločinima nacista, ali ta kratka epizoda njegovog života je u suprotnosti s izraženim antinacističkim stavovima preminulog Ivana Pavla II.
Biografija preuzeta s index.hr
Dobro što je jednostavno, ali što je glupo ...