Malom Marinu nedugo je nakon rođenja dijagnosticirana ista bolest kao i njegovom troipolgodišnjem bratu Antoniu - tumor oka. Opaku bolest uzrokovao je genetski poremećaj, odnosno nedostatak određenog kromosoma zaduženog za dijeljenje stanice. Antonio je prije dvije godine, sa svojih godinu i pol, ostao bez oka, međutim liječnici su u slučaju Marina optimistični i smatraju da operacija uklanjanja oka neće biti potrebna. No, liječenje te bolesti zahtjeva velika materijalna sredstva, te je na tom mjestu nastupio poznati hrvatski kolekcionar stripova, Slaven Gorički.

On je, naime, u kontaktu s domaćim crtačima odlučio organizirati humanitarnu aukciju originalnih strip tabli, crteža i ilustracija, koja će se u subotu u 18 sati održati u prostorijama Studentskog centra. Osim tabli, čija je minimalna vrijednost od petstotinjak eura po uratku, na dražbi će se naći i neki uistinu rijetki stripovi. Na aukciji će biti ponuđeni radovi Željka Paheka, Bore Pavlovića, Dalibora Talajića, Roberta Solanovića, Gorana Sudžuke, Esada Ribića, Tihomira Tikulina, Igora Vilagoša, Igora Kordeja, Frane Petruše i Stjepana Bartolića, a nadamo se da će se na njoj pojaviti poznati humanitarci koji se odazivaju na imena Zdravko Mamić, Miroslav Blažević i Milan Bandić. Najmanje što Vi možete učiniti jeste to da ovaj tekst ili link na ovu informaciju proslijediti svim osobama u vašem e-mail adresaru, za koje mislite da bi mogle pomoći.

- Prošlog sam mjeseca bio na festivalu stripa održanom u Makarskoj gdje sam čuo za probleme obitelji Radić i odlučio sam reagirati na ovaj način, rekao nam je Gorički objasnivši kako je uspio skupiti tridesetak tabli čija je minimalna vrijednost oko 20.000 kuna. Poznati crtač Dalibor Talajić i sam se odlučio biranim riječima pozvati sve dobre ljude da sudjeluju na aukciji.

- Ja crtam stripove. Mnogi moji prijatelji i kolege također. Stvaramo male svjetove u koje hrle neki nama nepoznati ljudi, željni razonode, željni bijega od svoje stvarnosti, željni bajki kojih je ionako premalo. Mi im dakle pomažemo. Ali tek nakratko. To što mi pružamo je tek iluzija. To nije stvarna pomoć. Ono što jeste stvarno su papiri koje mi iscrtavamo. Stvarni su osjećaji koji su u njih utisnuti, našim olovkama, perima i kistovima. Uzevši ih u ruke, približivši ih oku, te je osjećaje moguće vidjeti, omirisati, opipati. Ovom prilikom mi te naše osjećaje dajemo. Dajemo naše svjetove i bajke na dobrotvornu aukciju, da ih upravo vi procijenite. Da NAS  procijenite. Da procijenite koliko mi doista možemo nekome pomoći, rekao je Talajić, a dirljivu priču Marinovog i Antonijevog oca, Renata pročitajte u sljedećem pasusu.

Marino se rodio kao prva beba u 2007. na Makarskoj rivijeri I kao takav dobio je priznanje Poglavarstva grada tj.medaljon s grbom grada makarske te cvijece za majku.To nas je cinilo jos ponosnijim roditeljima iako je u dubini cucao strah zbog bolesti njegova starijeg brata Antonia koji je bio obolio od bilateralnog(obostranog)tumora oka.Tada nismo znali da su rizici za sljedece dijete jako veliki; skoro 50:50!iako ni jedan roditelj nije imao genetski trag tumora nakon analize krvi i pregleda ociju. U klinici u Essenu(Univeritätsklinikum) na vijest o trudnoci moje supruge dali su nam malu ampulu u koju smo trebali zamoliti ljecnika koji bude pri porodu da izdvoji krv iz pupkovine. Isto je i ucinjeno i vec 3.sijecnja krv je poslana na danu nam adresu genetskog laboratorija. Nalazi ni nakon mjesec dana nisu stizali(dobili smo ih nakon cijele terapije tj.nakon 2,5 mjeseca),ali mi nismo panicili, nakako uvjereni da se ne moze desiti opet,jer smo u Essenu upoznali jako mnogo roditelja s djecom od koje je uvjek bilo samo jedno pogodjeno.

Sve dok me supruga nije pozvala na posao i rekla da je jasno vidjela bijelu fleku(tzv.macije oko;jedan od najsigurnijih znakova retinoblastoma-tumora retine oka)i da ne zna sto da radi.Odmah smo dogovorili pregled kog naseg oftamologa,covjeka koji je imao nesrecu i kod naseg starijeg sina posumnjati na tumor,koji nam je ovaj put mnogo otvorenije saopcio svoje sumnje,znajuci da se sad znamo nositi s tim i da mi najbolje znamo sljedeci korak a taj je bio Magnetska Rezonanca(MRT) i sto god se pokaze odmah na avion za Essen.Ostao je jako velik birokratski problem u Marinovoj putovnici koju nije imao a za hitnu izradu je potreban dobar razlog.Mi smo toga imali u izobilju jer su nam i oftamolog i radiolog napisali potvrdu o hitnosti.Istu smo noc letjeli za Zagreb gdje cemo napraviti putovnicu i odmah sutra dan letimo za Njemacku.Naravno da takav zgusnut raspored nikad ne prodje bez problema tako da i ovaj put bas taj dan pada sustav prijenosa podataka izmedju MUP-a te tiskare te se putovnice izradjuju dan kasnije a let mora odgoditi za dva dana,dva dana koji su nam prolazili kao godine,iako smo bili smjesteni u ugodnom drustvu,kod rodbine.

Napokon smo u Njemackoj i idemo za Essen,gdje smo smjesteni u Kucu za roditelje oboljele od raka koja je smjestena 15 minuta pjeske od Ocne klinike.Dogovaramo pregled i cekamo termin koji je vrlo brzo dogovoren ,najvaznije je Marina odrzati zdravim jer se za preglede djece podljezu potpunoj narkozi.Ljecnici su vec imali snimke MRT-a koje sam poslao iz Zagreba tako da su mnogo lakse i brze prihvatili Marina.Pregled je pokazao isto sto i MRT, a to je tumor cca.7-8 mm u desnom oku u pozadini kod osnog zivca.Sve su sanse da jako slabo vidi ili ne vidi uopce na to oko.Lijevo je jos uvijek cisto.

Alternative:1.Vadjenje desnog i dalja kontrola lijevog oka (21-30 dana);2.Zracenje oba oka kako bi umrtvili tumor na desnom i zaustavili tumore koji su mozda u nastajanju na lijevom oku.Imamo par dana da odlucimo.Voljeli bi da su nas doveli pred svrsen cin kao u slucaju Antonia kad je hino trebalo vaditi jedno oko jer je tumor prijetio prelaskom na mozak,a zraciti drugo gdje su bili smjesteni par malih.Ovako smo svaki dan vagali pluseve i minuse bilo koje terapije jer sam u medjuvremenu iskopao brdo materijala na Internetu gdje je pisalo da izlaganje djeteta Marinovog uzrasta udvostrucuje iovako velike izglede za sekundarne (kasnije)tumore.Lijegali smo s jednim odgovorom ,budili se s drugim,pa izmisljali kombinacije.Napokon smo izasli na razgovor s glavnom ljecnicom koja je ostala frapirana s nasom pripremom za razgovor kad nam je u rukama ugledala gomilu papira,podcrtanih pasusa,kemijskom olovkom dopisanih upita.Ohrabreni razgovorima s roditeljima koji su sada svoju vec odraslu djecu izlagali zracenju u dobu zivota ispod godine dana,odlucili smo za verziju spasavanja oba oka. Marino je izvrsno izdrzao cijelu terapiju i rezultati su toliko dobri da su nam dali maximalni moguci termin od 2,5 mjeseca.