O zagrebačkoj "Špici"
Daklem, http://whatever.blog.hr o Špici zbori ovo:
Dakle, unatoč svemu, krenuo sam do centra, parkirao 20 minuta hoda dalje, jer mjesta nema i božjom providnošću našao mjesto u jednom od birceva uokolo Cvjetnog trga. Naravno, prije samog sjedanja, treba zavrtit đir, malo vidit koga ima, koga nema, javit se ljudima, popričat pokoju...
A jedna od dražih stvari mi je bacit oko i na onu ekipu ispred kafića Charlie koji si izgledaju tako važni i bistre svjetsku politiku i rješavaju svjetski mir, dok su prisutne missice vjerojatno zadužene za gladnu djecu. To što male žicare i profi prosjake (koji su isto dio folklora Cvjetnog trga i okolice) ne bi udostojili ni pogledom, a kamoli kojom kunom je druga priča, istinita priča o tim wannabe jet-seterima, ali ne bih sad o tome. Tužno je to.
Kad se od Charlieja spustiš prema Bulldogu, tamo je već niža kasta, nekakvi ostariji ljudi, valjda poduzetnici, yuppies kojima je bitno da imaju barem nekakav privid metropolitanskog života da si ne bi morali priznati da žive u provinciji Europe.
Kad se onda ipak probiješ do Cvjetnog, onda se tu naleti na mlađe ljude koji su tu ipak samo da popiju kavu, uživaju u lijepom vremenu i sretnu prijatelje. Na lijevo prema KIC-u je malo alternativnija ekipa, na desno prema Maraschinu je malo šminkerskije.
I eto, usprkos svemu, drago mi je subotom popit kavu u centru jer na jednom malom prostoru vidiš presjek hrvatskog društva, a treba i iskoristiti zadnje dane ljeta i lijepog vremena i napasat oči dok se žene ne uvuku u duge rukave, bunde, kapute itd. :)"
a šta fali provinciji