Kao što većina Lupeža zna, u zadnje vrijeme svakodnevno provodim po par sati iščitavajući kojekakvu literaturu po sobičcima zagrebačke Nacionalne i Sveučilišne knjižnice. Radeći to isto i jučer, otkrio sam vrlo zanimljiv podatak, osim onoga da je u cijelom gradu Zagrebu 1880. godine bilo tek 9 stanova smještenih na trećem katu .

Naime, došavši do petnaeste stranice knjige Frana Vrbanića, Stanbene prilike u naših gradovih, tiskane 1887. godine u Zagrebu, primijetio sam kako je ostatak stranica još uvijek spojen, što bi značilo da spomenutu knjigu do sada nitko nije ni prelistao, a kamoli pročitao!?! Tim gore je što je to jedini primjerak te knjige koji posjeduju u Nacionalnoj i Sveučilišnoj knjižnici, a upravo to je djelo na koje se referira popriličan broj stručne literature prošlog stoljeća. Dakako, nije ovo jedini primjerak Stanbene prilike u naših gradovih, jer pretpostavimo da možda po još jedan primjerak posjeduje i Knjižnica na Odsjeku povijesti Filozofskog fakulteta, te pokoja kućna biblioteka, a spomenuti naslov izdan je i u takozvanim Radovima.

Eto, dakle ipak to nije neka tragedija. Kaže mi to isto i knjižničar, koji uopće nije bio iznenađen tom pojavom. On već u džepu drži nožić za takve slučajeve. Na kraju krajeva što je jedna nepročitana knjiga stara 117 godina naspram 150 000 knjiga koje će krasiti police ljubitelja semiotike u Hrvata, a to je samo početak. Osim toga proradio je posuđeni mi nožić i napokon je netko rasparao listove Stanbene prilike u naših gradovih, nakon 117 godina. Čemu biti picajzla …