Antiratni prosvjedi uz mali aditiv antiamerikanizma. Uobičajena svjetska stvar ovih dana (evo, čak se i na Menhetnu zna skupit' pun k... ljudi i pljuvat' Bušmana). No, kakvi bi bili Hrvati kada ne bi bilo nešto spektakularno.
Skupina studenata, za koju se može reći da je malobrojna bila, skupila se ispred Filozofskog faksa. I par njih išlo malo kao protestirati ispred američke ambasade. One od koje su posljednjih tjedana išle otrovne strelice prema našoj vlasti i svima nama, jer, eto, ne podržavamo bombardiranje Iraka, svinje proislamističke.
No, naši policajci, koji su se u ovom slučaju ponašali više kao njihovi prethodnici milicajci, odlučili su da studenti ne mogu nositi maske na licima (što su tijekom najvećih antiratnih demonstracija u Zagrebu već nosili). Možda se milicija prepala da su to prerušene Hezbolahove samoubojice.
I onda je skupina divljaka potpomognuta navučenim službenim uniformama s natpisom MUP na ramenu uletjela među prosvjednike i našorala sedam-osam studoša, kako muških tako i ženskih, te ih priveli u postaju gdje su ih gnjavili do iza ponoći. Baj d vej, za svladavanje skupinice mladih trebala im je i moćna interventna jedinica milicije, naoružana štitovima, pendrecima i kacigama.
Kada su naši jadni demonstranti, koji su vidjeli da RH nije Njemačka gdje se čeka bacanje kamenja na ambasadu da se krene u policijsku intervenciju, pitali "zašto intervencija, hapšenje i ostale blamaže snaga reda i mira(!)" dobili su odgovor da je službena osoba to zatražila. MUP se nije oglasio s odgovorom na pitanje tko je strašno pametni zapovjednik koji je vodio akciju.
Nekoliko zadnjih slučaja policijske (milicijske?), ajmo reć torture, ukazuje na činjenicu da je projekt "policije u zajednici" mrtvo slovo na papiru". Ono o čemu su glavešine policije pričale, u praksi zvuči jako dobro. No, na terenu u plavim uniformama još uvijek korača masa čekića nesklona bilo čemu osim pendreka, čizme i zatvora.