Skupljanje lajkova na traumi jednog djeteta
Vitezovi zaštitnici djece prvog reda
Ogrćem vas svijetloplavim ogrtačem i proglašavam Vitezovima zaštitnicima djece prvog reda. Pozivam da isučete svoje mikrofone, kamere, fotoaparate, olovke, knjige, krede, spužve i sva druga (dozvoljena) sredstva za rad u zavisnosti ko se čim već bavi i krenemo u odlučnu borbu. Da se na svakom koraku i u svakom smislu suprotstavimo pošasti koja se nadvila nad djecu.
Kredo našeg okruglog viteškog stola:
„Javni interes, niti bilo koji drugi, ne može biti ispred interesa djeteta.”
Novinar Zoran Ćatić – u uvodu publikacije „Mediji u najboljem interesu djeteta: pregled znanja i iskustava za kreatore medijskih sadržaja, 2017. godine
Protekloga petka, u ranim popodnevnim satima, okončana je trodnevna potraga za nestalim petnaestogodišnjim djetetom iz Cazina, čiji su roditelji nestanak u srijedu prijavili policiji u Cazinu. Bila je to jedna od glavnih tema brojnih medija i javnosti, kako na prostoru Unsko-sanskog kantona tako i u cijeloj Bosni i Hercegovini.
Radi lakšeg pronalaska djeteta, roditelji su dali opis kako dijete izgleda, kako je bilo obučeno u vrijeme udaljavanja od kuće, te fotografiju vlastitog sina radi lakšeg prepoznavanja i pronalaska.
Međutim, sve okolnosti samog nestanka, kao i pronalaska još uvijek nisu poznate. One i ne trebaju biti poznate. Ne treba zaboraviti da je to ipak DIJETE te njegova zaštita i dobrobit moraju biti apsolutni imperativ u odnosu na pravo javnosti da zna. I zato se treba javno zahvaliti svima koji su se, baš time što su bili vođeni najboljim interesom djeteta, dobrovoljno uključili i stavili na raspolaganje za što brži pronalazak djeteta.
Tako bi trebalo da bude. Ali tako nije bilo. Na, do sada još neutvrđen način, do djeteta je prvo došlo par lokalnih mještana, koji su ga pronašli u jednoj vikendici u kanjonu rijeke Une, dok se na istom području odvijala sveobuhvatna potraga u koju su bili uključeni policija, službe spašavanja i lokalna udruženja lovaca.
Naime, skupa sa istinskim herojima, učesnicima potrage i pronalaska, bili su prisutni i oni koji su pratili dešavanja kroz živa javljanja na društvenim mrežama, preko svojih vlastitih FB profila i stranica s velikim brojem pratilaca. I ni jedan profesionalni novinar, niti jedna zvanična medijska kuća! To kako su pojedinci – fizičke osobe koje faktički djeluju kao mediji bili upoznati sa svim detaljima potrage i kako im je omogućeno da budu prvi na mjestu pronalaska, nije poznato i, samo po sebi, zahtjeva jednu potpuno zasebnu obradu i analizu.
Na desetine ovakvih samopromotivnih fotografija snimljeno je pored vidno traumatiziranog dječaka. Lice dječaka nisu prekrili autori selfieja, nego smo to učinili mi, kao što smo to učinili i s licem "selfie majstora" (SCREENSHOT: Facebook)
Umjesto da, po pronalasku, brigu o djetetu preuzmu nadležna tijela i službe, najprije socijalna zaštita i policija, dijete je, duboko pognute glave i vidljivo traumatizirano, postavljeno da sjedi na drvenoj kladi kako bi prisutni psihopati mogli praviti selfije sa djetetom i sve to prenositi uživo. Sve je bilo praćeno sa mnoštvom drugih koji su to sve prenosili na svojim ličnim stranicama i drugim divljim kvazi-medijskim portalima.
Naravno, ni samo građanstvo nije ostalo imuno na ovu patologiju već im se zdušno pridružilo sa bezbrojnim sviđanjima, srcima, dijeljenjima i svim ostalim oblicima tehnoloških dostignuća kojima se može iskazati emocija. Ali, na žalost ili na sreću, i sva ljudska glupost, nepismenost, bezobzirnost i patologija stanja takvih pojedinca. Kojih nikako nije malo.
Osim lokalnih narodnih tribuna i fizičkih lica koja djeluju u funkciji kvazi-medija, na ispitu su pali i oni veliki – profesionalni, ozbiljni i sa dosegom i vidljivošću u cijeloj Bosni i Hercegovini pa i regionu. Među njima i medijske perjanice kao što su sarajevski portali Klix i Radio Sarajevo.
Tako je jedno nevino i nedužno dijete izvrgnuto nezapamćenoj medijskoj i javnoj eksploataciji kao da se radi o ukazanju grmečkog medvjeda koji pleše sa Umom Thurman u „Pulp Fictionu“ umjesto Travolte. Šta ga je to nagnalo da ode od kuće, gdje je boravio, šta je jeo i pio, koliko se plašio, odnosno sve ono što je prethodilo ovom događaju sa viktimiziranim djetetom, želim iskreno, ljudski i profesionalno, da vjerujem da će stručne službe razjasniti i djetetu omogućiti adekvatnu podršku i brigu. Ali isto tako, pružiti mu i pomoć za ovu dvostruku viktimizaciju za koju je isključivo odgovorna povampirena svjetina bitna sama sebi i nikom više.
Na kraju, kao čovjek, roditelj i neko kome je ova oblast profesija i struka, ne mogu a da ne osjetim zgroženost i gađenje prema svima koji su u ovom linču učestvovali i koji su u tome saučesnici – svi ti populisti, senzacionalisti i bešćutna ljudska bića.
Ovakvi slučajevi ne bi smjeli ostati u domeni komentarisanja i rasprava po Facebooku, pogotovo ne sa pozicija polarizacija i dubokih podjela među ljudima i u društvu. Ovakvi slučajevi su za službeno, promptno i odlučno postupanje državnih organa, te za svaki zakoniti oblik progona, uključujući i kazneni, svih onih koji su na bilo koji način ugrozili prava i integritet ovog djeteta.
Kad to dočekamo, onda ćemo imati državu. Do tad smo obična žabokrečina i baruština u kojoj žive nakaze i beskičmenjaci, korumpirane i nesposobne spodobe, kompletno dostojni prezira. I to je to. Prosto i jasno. Nema se tu šta pametovati.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Facebook
Prava djece se u BiH konstantno krse.Krše se na način da sve izaziva tešku jezu.Sinoc je u sarajevskom naselju Dobrinja,dijete pokušalo samoubojstvo.Dijete!!! Treba li javnost biti informirana o pojedinostima koje su ovo dijete doveli do stanja na kojem se odlučilo na suicid? Ne treba,ali psiholozi,socijalne ustanove,roditelji,vaspitaci,moraju djelovati.Kako je prije nekoliko godina se ubio dječak Mahir,posinak dr. Dubravka Lovrenovića? Javnost je iznosila neprovjerene cinjeniceu ime lajka!!),ali se potpuno usutila kada je dr.Lovrenovic otkrio sustinu obrazovnih ustanova u BiH.U ovoj se zemlji djeca nekaznjeno siluju,bebe dobijaju frakturu lobanje,jer se premlaćuju do smrti.Kada nestane neka djevojka ili djevojčica,komentari na mrezama su uzasavajući: bolesni,posve nekontrolirani.
Ovaj dječak iz teksta,bio je izlozen kao na pozornici i nezastićen od odraslih hijena morbidnih navika i potreba .
Ali,tema je mnogo šira i mnogo dublja.Sto se desava u učionicama i sportskim igralištima u sklopu skola ,a onda se postavlja na odredjeni kanal? Koliko toga"prodje" i ostane nesankcionirano?Koliko lajkova dobiju tuče i nasilje,koje se snima dječijim rukama?
Koja je odgovornost medija? Presudna je,ali odrasli diktiraju djeci tu bezdusnost,tu patologiju? Sto pomisliti kada novinar( ako se tako moze nazvati osoba opremljena akreditacijom i kamerom,ali bez skrupula),koja dodje u kuću recimo,odbjeglog djeteta,pa mu zamagli lice i gura mikrofon pod nos? Ili,pita susjede,sto misle o dogadjaju.
Najveci krivci za podsticanje dehumanizacije drustva,jesu spodobe na drustvenim mrezama( sreca je moja da me tamo nema) i mediji.Ne treba izdvajati dva portala: gotovo svi portali,sve tv,gotovo svi printani mediji,spremni su za sunovrat.Sve za lajk.
Usput,sjetih se obdusmana za djecu.Nisam nikada čula ili pročitala da su reagirali.Niti sam cula ijednu borkinju za ljudska prava pri nevladinim organizacijama,da je ikada,ama bas ikada,skrenula paznju na potrebu reakcija,kako na drustvenim mrezama,tako i u medijima.