Ne treba biti jako pametan da bi se zaključilo da je kavana dobila ime po kavi. Prve kavane osnovane su na Bliskom istoku (Hina kaže Bližnjem istoku, hehe), točnije u Damasku, i to nedavne 1530. godine. U Europu kava, a s njome i kavane, stiže s turskim osvajanjima, zajedno s pekmezom i nanulama.

Evo jedna anegdota: Nakon što su popušili kajlu pri opsadi Beča 1683. godine, Turci se odlučiše na povlačenje. Kako je to bila frka po sistemu - bježite noge, usra vas guzica, Turci nisu sa sobom stigli ponijeti 500 vreća kave u zrnu. Bečani su našli ostavljenu kavu, ali jednostavno nisu znali kud bi i što bi s njom. Da sam bio tamo spasio bi ih, jer ja pravim najbolju kavu na svijetu. Kako mene nije bilo tamo, problem je morao rješavati poljski časnik Franz Georg Kolschinsky, inače prevoditelj za tursku vojsku. On je Bečane naučio kuhati kavu (možda je i izmislio pjesmu "Kafu mi draga ispeci"). Rečeni Franc ujedno je otvorio i prvu bečku kavanu "Zur blauen Flasche" ("K plavoj boci"), koja se proslavila kao "prototip" klasične bečke kavane. Ako smijemo primijetiti, Franc je bio i ratni profiter.

Dakle, tako bijaše u Beču, ali nemojte se zahebatii pa pomisliti da je "Zur blauen Flasche" prva europska kavana. Naime, prva europska kavana otvorena je u Veneciji 1645. godine. Kako u "Studentskom magazinu" piše Stjepan Marković, Venecija je prva otkrila tržišnu vrijednost kave.

Nakon Venecije i Beča, kavane su se kasnije proširile cijelom Europom, pa tako i Hrvatskom. Kao i u Beč, i u našu zemlju kava stiže s Turcima, opet u paketu s nanulama i pekmezom. Cijela ova litanija o kavi ne bi bila potpuna bez spomena na papu Klementa VII (1592.-1605.). Jednog prohladnog jutra rečeni Klement zaurlao je na svoju poslugu: "Kavuuuuuuuuuuuuuuuuu". Kad je popio kavicu, papa je zaključio da bi bila šteta da u kavi uživaju samo muslimani, a ne i kršćani, te je odlučio popularizirati jutarnje ispijanje kave. Ave Klement, svaka ti dala.

P. S.  O kafi i kafanama ne piše ništa. Valjda vrijedi isto kao za kavu i kavane.