Angelina Jolie

Dan nakon sarajevske premijere filma Angeline Jolie „U zemlji krvi i meda“ slavna glumica, koja se prvi put pojavljuje u ulozi reditelja, u razgovoru za RSE kaže da je bila zabrinuta kako će ljudi koji su prošli rat primiti njen film. Kada se našla u sarajevskom hotelu Holiday Inn njeno prvo pitanje je bilo gdje se nalazi Jevrejsko groblje - jer zna da je iz tog pravca u toku rata vrebala smrt. Teško je bilo spomenuti bilo koji aspekt života u gradu pod opsadom koji nije poznat Angelini Jolie. Uprkos tome, ona je strahovala kako će taj grad primiti njenu naraciju rata.

Jolie: Veoma su jake emocije nakon sarajevske gala premijere. Sada sam u hotelu Holiday Inn, koji također ima svoju ratnu prošlost. Znam da film mnogima donosi bolna sjećanja i znam da je to mnogima podsjećanje na ono što su preživjeli, na sve što je ovaj grad prošao. Uložila sam mnogo truda da rekonstruišem prošlost i da napravim film u koji vjerujem, ali znam da je za mnoge ljude ovdje to njihova vlastita prošlost. Istina, moj film je umjetnička naracija te prošlosti, ali kada se radi o stvarnim ljudima uvijek strahujete da li ste bili pravedni prema onome što su oni doživjeli. Vi se nadate da ta umjetnička naracija odgovara istini, ali niste sigurni da ste uhvatili sve nijanse tog iskustva rata. Nakon premijere u Sarajevu razmišljala sam da li da izađem na scenu, strahovala sam kakva će biti reakcija, da li će biti onih koji su ljuti, povrijeđeni, nesretni. Bilo me strah da se vratim na scenu.

Govor Angeline Jolie na premijeri filma u Sarajevu

RSE: Znači da je sarajevska premijera u tom pogledu donijela olakšanje. To je bio potpuni uspjeh. Neki ljudi koji su bili istinske žrtve rata osjećaju da im vaš film donosi mogućnost da nađu svoj mir. Vi na neki način vraćate dostojanstvo žrtvama.

Jolie: Nadam se da je tako.

RSE: Imajući u vidu Vaše iskustvo, kada uporedite svoj rad u ulozi reditelja i u ulozi glumice, koji vam je posao draži?

Jolie: To je rediteljski posao, ali nisam sigurna da je u pitanju sama ta uloga reditelja, već se više radi o tome da sam se bavila temom do koje mi je stalo, radila sam nešto što ima značenje za mene lično, radila sam sa ljudima od kojih sam mnogo naučila, radila sam sa glumačkom ekipom koja dolazi iz svih dijelova regije, koja je funkcionisala kao porodica i simbolizovala sve ono što je u ratu izgubljeno. Svi oni su ostavili snažan dojam na mene i bilo mi je zadovoljstvo pokazati te raskošne talente ljudima u Hollywoodu i u New Yorku.

RSE: Razgovor vodimo u Holiday Inn-u. Ovdje ste okupili nekoliko vodećih ratnih izvještača koji su prije 20 godina bili svjedoci opsade Sarajeva. Šta je bio cilj tog okupljanja?

Jolie: Kada sam pripremala scenarij za ovaj film, susretala sam se sa Tomom Gjelten, Christianeom Amanpour i drugim novinarima koji su izvještavali iz rata u Bosni i Hercegovini. Shvatila sam koliko je taj rat promijenio svakog od njih, ali je promijenio i njihov odnos prema novinarstvu. Svi su, na neki način, ostali vezani za Bosnu i Hercegovinu. Neki od njih su trajno zaljubljeni u ovaj dio svijeta. Ali su istovremeno bili i veoma frustrirani i veoma emocionalni kad se govorilo o BiH. Prvi put mi se dogodilo da ljudi koje sam intervjuisala ili su oni mene intervjuisali, znaju o ratu više od mene i da su više od mene angažovani. Taj rat je bio dio njihovog života i svako od njih želi da vidi da u Bosni i Hercegovini stvari krenu nabolje. Zato sam željela da se svi oni nađu za istim stolom i da nakon premijere govorimo o Bosni i Hercegovini danas i o njihovom iskustvu vezanom za projekte koji se mogu uraditi. Htjela sam da čujemo jedni druge. Sastanak koji smo jutros imali za mene je početak različitih projekata koje treba ostvariti.

RSE: Kada je riječ o promociji vašeg filma na Balkanu, naredna premijera je u Beogradu?

Jolie: Ne, u Zagrebu je premijera, 17. februara. Nakon toga biće premijerno prikazan u Beogradu. Tamo idemo poslije izbora.

Iz filma "U zemlji krvi i meda"

RSE: Ljudi koji su prošli rat, koji su svjedoci stradanja, smatraju da je vaš film tačan, da otkriva umjetničku istinu o ratu. Kako se taj rat u Bosni i Hercegovini našao u centru vaše pažnje?

Jolie: Kao tinejdžerka osjećala sam odgovornost za ono što se događalo u Bosni i Hercegovini. Kasnije sam bila u drugim dijelovima svijeta i shvatila koliko je taj rat bio važan dio svjetske istorije, ali o njemu se nije mnogo govorilo. Međunarodna zajednica je okrenula leđa ljudima u BiH i prepustila ih njihovoj sudbini u veoma dugom periodu. To je svakako nešto što stvara nelagodu i moguće je samo osjećati stid zbog toga. Iz tog iskustva moramo nešto naučiti i najmanje što možemo, to je da se sjećamo - da ne zaboravimo žrtve. Vjerujem da je iskustvo rata u Bosni i Hercegovini relevantno i danas imajući u vidu sve što se sada događa u svijetu. Kada sam se počela baviti ovom temom, zaljubila sam se u ove prostore, bila sam beskrajno inspirisana s onima koji su preživjeli rat. Pročitala sam mnogo knjiga i vidjela mnogo dokumentarnih filmova o ratu u BiH, ali posebno iskustvo za mene je bio susret sa glumcima i sa ekipom filma, jer je svako od njih imao svoju priču i svoje iskustvo rata. Mnogo sam naučila od njih. Bila sam pažljiv slušalac i nadam se da film sažima i njihovo i moje iskustvo. Mnogo sam naučila.

RSE: U sarajevskoj Zetri, gdje je održana gala premijera vašeg filma, bila je završna ceremonija Zimskih olimpijskih igara 1984. godine. U toku rata, prostor blizu Zetre bio je pretvoren u groblje jer Sarajevo nije imalo gdje da sahrani svoje mrtve. Nakon toga vaša gala premijera, početak nekog boljeg vremena. Od Olimpijade u Zetri nije bilo toliko ljudi koji su vaš film pozdravili s ovacijama.

Jolie: Ljudi iz ovog grada promijenili su moj život. Ostaću na razne načine angažovana u Bosni i Hercegovini i poslije ovog filma. Zahvalna sam za to iskustvo.

Gordana Knežević, Radio Slobodna Europa

Lupiga.Com via www.slobodnaevropa.org