Dakle, kao što sam rekao u uvodu, El Dotores će biti knjiga sastavljena uglavnom od kolumni koje je Robert Marić pisao za Slobodnu Dalmaciju, odakle je nakon dvadesetak godina pisanja nogiran, usred sapunice vezane uz taj dnevni list i njegov eventualni bankrot. Izgleda da ga je nekome ovaj put bilo dosta.

Knjigu od sedamdesetak stranica će izdati Nova Knjiga Rast, a na prodajnim mjestima bi je mogli očekivati za otprilike dva tjedna. Sam autor insistirao je na mekom uvezu, naravno, zbog pristupačnije cijene. Za razliku od prošle Robertove knjige Bez kolesterola, El Dotores je nešto konkretnija, pa ćete u njoj pronaći prava imena i prezimena osoba prisutnih u našoj stvarnosti, a tu su i konkretni događaji. Eto, da ne dužimo više, ostavljamo vam priču pod naslovom Političko slijepo crijevo (Prve 4521300098765 epizode)

R O B E R T    M A R I Ć       

E L   D O T O R E S

KOSTIMIRANA SAPUNICA O BLISKOJ POVIJESTI CROATITE BONITE
ZA DOMAĆICE I NAPOLITANKE
(Prve 4521300098765 epizode)

E P I Z O D A  0001:

P O L I T I Č K I    S L I J E P O    C R I J E V O

Opća ludnica “Croatita Bonita” najotmjenija je privatizirana ubožnica u okolnih sto metara. Iako smještena istočno od zapadne obale Rive, nema ni gaze, ni lancuna, ni jerihona.
Dr. Pašalitto, ugledni kirurg svjetskog glasa (kažu da bi moga propjevati bolje i od samog don Kutlera, a onda bi se zemlja potresla), inače specijalist za jetru i marovele, poznat što nikada ne prima mito od ožalošćenih obitelji ako je manje od tisuću eura, a može i u nekoliko obroka, čekovima s odgodom, dakako uz dva jamačna ortaka bez saučešća, ali samo dok je pacijent jož živ; a najpoznatiji je po tome što je svim zastupnicima i članovima Vlade, posebnom metodom “Kruha i Jozića!”, odstranio savjest koja ih je mučila poput kamenca na žuči. Pa ih sad ne muči, sve im je ravno, odavde do zgrade socijalnoga.
Upravo se znojio nad jetrom, dok mu je sestra Phoebitta brisala znoj i gledala ga pogledom zaljubljene tuke, osjećajući njegov uzbuđujući dah pun kapule i vina.
Onda se začulo: Prrrrr!
- Jel’ ovo izlet’lo debelo črivo? – upitala ga je i počešala se za stražnji dio prvice.
- Zašijte, sestro! Zašijte, brzo!
A sestra je izjavila: - Muml... mmmoaufpf... šljap, šljap...
- Ma, sestro, nisam reka usisajte, nego zašijte, vidite da mi je puka šlic, enti šlic! – rekao je, crven-bijeli-plav u faci, gotovo transkriptičan.
- Vidite šta ste učinili! Gotovo je! Isključite, sestro – žalosno je rekao – opet nismo uspjeli!
(I paf, ide reklama za pedofile. Poput nježne ljetne kiše, ona mala u mudantama.)
Sestra Phoebitta isključila je štednjak, tužno gledajući jetricu koja mu je opet, po tko zna koji put, zagorjela u tavi, svjesna da će i danas morati ručati sendviče od parizera koji pomodri dok ga doneseš doma. No doktor stane razmišljati o doni Huaniti Račaniti, ravnateljici, i njihovu nedavnom sukobu oko toga treba li bolesnike operirati pod oblokalnom anastezijom, konjak-sistemom, pa im tek onda isprati mozak, ili im najprije oprati mozak, pa im dati malo Baxtera, pa koma živa, sve dok ne shvate da im je dobro, ma kako im loše bilo.
 (I opet reklama. Doša mali iz škole. Mamice, moram puno učiti, puno učiti, koji kurac mi pereš košulju, pa mene stalno učiteljica proziva. Mamice, moram puno učiti, da ti pas mater tebi i deterdžentu)
Iz razmišljanja ga trgnu galama. Upravo su uveli pacijenta sa slijepim crijevom. Odmah se bacio na posao, ne bi li slijepom crijevu vratio vid, ili barem mu osposobio kurje oči za neko vrijeme, dok ne progleda na slijepo crijevo, a možda i na šupak ...