PRILIČNO VAŽNA NAPOMENA ČITATELJSTVU

Poštovani kolege i kolegice, dame i gospodo čitatelji,

osjećam se dužan, jer i jesam dužan za kruh, mlijeko, struju... Pardon, nešto sam se zanio. Htio sam reći da se osjećam dužan napomenuti vam da sam rukopis koji je pred vama pronašao u obližnjem kontejneru, jednog kišnog i prilično sunčanog dana. Vidjet ćete i sami, a koliko sam shvatio, pisao ga je neki gospodin Očajnik – da, tako mu je prezime. Ne znam gdje se radnja točno zbiva, jer čas mi se činilo da je negdje u Europi, a čas da je u teškoj bijedi Afrike. Osim Očajnika, likovi ovih dnevničkih zapisa su njegova supruga Zakonita, njena majka, pa njegova punica (ime joj ne spominje, no vidjet ćete da je iznimno cijeni, te da su se uzajamno poštovali do krajnjih granica), stariji sin Papan, mlađi sin Blesi, koji se rijetko pojavljuje iz nepoznatih razloga, te susjed zastupnik Uvaženi sa suprugom Zastupnikovicom (imaju sina, malog debelog maturanta ili brucoša, što li je već, no njega gotovo da i nema u ovim zapisima), Bubi Goblen...te još neki zanimljivi ljudi.

Stanuju, ili su stanovali na trinaestom međukatu jedne deseterokatnice.

Što je s njima sad, gdje su, nitko ne zna. Neki kažu da ih viđaju svaki dan, da su oni zapravo tu oko nas stalno.

Možda još jedna mala napomena za one slabijeg želučanog stanja, u ovim zapisima sam primijetio priličan broj fekalizama i sličnih riječi, pa ako vam zasmeta, smjesta zatvorite knjigu i bacite je nekamo, u reketarnicu povijesti.

Eto, pred vama su ovi zapisi, pa prosudite sami o čemu i kome i koga i čega, oj...

                                   U TRI P.M.

U 3 P.M. provjeravamo satove. Šjor, koja je ura?

Ajd kvragu tako odrpan! Uvati se posla.

U 3.09 P.M. bacam punicu pod autobus da privuče pozornost pozornika i ostalih zornika. Opraštaaaam se, dugoviii, sa vamaaaaahhhh! - veselo pjeva punica u padu. BUMTBUSS!!!

U 3.13 P.M. vozač autobusa koči. Na vrijeme.

U 3.17 P.M. stavljamo čarape na glave. Papan, da stari, jeba te, ugušit ću se od smrada.

U 3.18 P.M. ulazimo. Došo medo u dućan, nije reko dobar dan i...i jebate, zabuca sam. Ajmo ponovo. Dakle, u 3.18 P.M. ulazimo u dućan. OVO JE PLJAČKA DRUŠTVENE IMOVINE! SVI NA POD!!! Papan se baca na pod. Ne ti, idiote, nego Jure!

3.19 P.M. Pare ili životarenje! - vičem.

U 3.20 P.M. poslovođa Jure traži ispravak krivog navoda. Dobro, Jure, ali samo ispravak navoda. Držimo se dnevnog nereda.

Jure: Gospodine opljačkavajući, dame i gospodo, ne može pare ili životarenje, već dođe kune ili životarenje, a sad nekoliko riječi o stambenoj problematici i...

JURE!!! Isključit ću ti mikrofon ako ne umukneš! Ispravak se prihvaća. Otvori kasu i daj kune, a pare zadrži.

On, da nema ništa u njoj. Uperio sam mu kišobran u guzicu: Otvori ili ću ga otvorit!

U 3.21 P.M. Jure iz kase vadi spisak dužnika i tri nenaplaćena čeka. A kune? On, da nema. A Papan da vidi, eno babu crtaju kredom po asfaltu.

U 3.22 P.M. punica ustaje s asfalta i ravno u dućan. Policajac s kredom za njom i da gospođo, vratite se, nisam vas dovršija.

Ona, da pusti me, loše se osjećam, kao da je autobus prešao preko mene. Evo ti Jure na podu, pa malo njega crtaj.

3.23. P.M. Dok policajac crta Jurine obrise na podu, Papana hvata panika ispod čarape i guši se i bunca: Stari, je li ovo Walker, teksaški rendžer?? Najebali smo. On je jači od Ramba II i Umri muški III. Jak je za popizdit, onako čepast, a kad popizdi, sve učini u papar...i tako je nastao papar...ajme, slabo mi je...

Ma, nema u nas Walkera, smiri se. Vidiš da je čovik umjetnik.

A da zašto onda stalno govorim da je ovo živi Teksas i...i da mora skinit bičvu, jer će... Jure s poda, da neka Papan slobodno skine čarapu, neće ga on poznat. Uzmite čekove i punicu, a ženi mi javite da ću zakasnit na večeru, jer ovaj strašno sporo crta.

x x x

SUTRADAN u 7.00 P.M. Došo medo u duć... aaa, neš ovaj put. Dakle, ulazimo u dućan. Jure, evo imamo tri čeka pa...

A Jure da šta niste odma jučer pokupili spizu, a ne čekove. Vidite, jesam li dobro osta, onaj me crtao do ponoć davno već je prošla.

Jure, prijatelju, mi ne krademo, samo želimo pošteno kupit spizu na čekove. Dobro te pogodija, a? I to samo kredom, a što bi bilo da je u bojama. oraš to uokvirit i ne daj da gaze po tebi, tj., po tome.

Ovo je bilo nasumično (što možda i nije dobra taktika) izabrano poglavlje iz knjige Roberta Marića, "Bez kolesterola". Ukoliko pokažete određenu dozu zainteresiranosti možemo vas još nekoliko puta počastiti sa pokojim odlomkom iz spomenute knjige.