Ovo nije priča o Vasi Ladačkom, i nisam je tek onomad čuo. Ovo je priča o svemu ovome što ovu raju u ovoj balkanskoj pripi... tlači i navlači, što ih pali.

Naime, ovaj tu (dakle, ja) bio je ne baš tako davno u Pločama, a eto, zadesilo se da je par dana nakon njega došao i najpoznatiji sin pločanski. Da, da, opet ja o Rafi. Ali iz jednog drugog kuta. Svi znamo onu zvjezdanu priču - pobjednik američke parodije u režiji hrvatske(?) NOVA-e, još jedna u nizu novih ikona mlađarije po Republici Hrvatskoj. Još je pokazao i svoju darežljivost davši svih osvojenih 100 000 kuna za dovršenje crkve u Pločama, a sugrađani su mu iskazali počast dočekavši ga u velikom broju na Rivi, iako je bura bila za popi…

A sad, ona druga strana medalje. Nepotvrđene informacije govore da se Rafi nije baš bilo teško razbacivati sa sto iljadarki kad je već potpisao ugovor s Croatia Recordsom. A taj očigledno nije loš, jer je Rafinjo uletio u lokalnu birtiju, bacio par tisućica na šank uz uzvik "Evo, daj da ločemo". Nakon što je don Mikiću ostavio sto tisućica.

A don Mikić je poseban slučaj - radi se o svećeniku koji je nevjerojatno dobro iskoristio Rafino probijanje za dovršenje crkve u Pločama. I da, da, sad će dežurni dušobrižnici reći da je OK da se iskoristi nešto ovako šund za gradnju crkve. Je, stoji, ali je licemjerje zamjetljivo. Naime, Rafo je bio dio pločanske ekipe koja baš i nije bio u ekstra dobrim odnosima s velečasnim. Prljaviji jezici kazali bi dao je bio gradski probisvijet. A takve Mikić ne voli. Osim ako mu ne donose neku korist, očigledno.

A za kraj ostavljam jednu izjavu koja mi je u svemu bila najjača. To je kad je netko za Rafu kazao da je on najbolji, jer se pokazuje onakvim kakav je. Na što je netko drugi odgovorio da je glupost da netko tko je tako blesav pali ekipu. Hrvati i Hrvatice padaju na loše dečke...