Napokon je Međunarodni monetarni fond, u skladu sa "dobrom suradnjom" jugoslavenskih vlasti, odlučio Jugoslaviji ponuditi nešto konkretno. Prvo je MMF našim susjedima odobrio solidan kredit u iznosu od 829 milijuna američkih dolara, isplativ u nekoliko rata slijedeće tri godine. Dan kasnije dobili su nešto još i više. Riječ je o proglašenju jugoslovenskog dinara konvertibilnim od strane gospodarskog veličanstva. To znači da će se od danas konvertibilni yu dinar naći na tečajnim listama diljem svijeta, a njegov tečaj od sada će se kao i kod ostalih normalnih valuta utvrđivati na međunarodnom deviznom tržištu prema ponudi i potražnji.
Zadnji put ova valuta imala je isti tečaj u Beogradu i u Washingtonu, davne 1971. godine, a većini je poznat njen put od tada do danas, koji ide isključivo lošim putem. Ipak ni tada dinar nije bio potvrđen i priznat od strane MMF-a. Za ovo postignuće Jugoslavija se morala obvezati na nekoliko stvari, od kojih su najvažnije da neće uvoditi nikakva ograničenja na plaćanje i transfere u međunarodnim transakcijama, te da će država sama otkupljivati saldo svoje valute.
Jugosloveni će tako moći mijenjati dinare u zemljama u koje najčešće putuju, kao što su Grčka, Njemačka, Mađarska i kao što i sami znate mnoge druge. Treba očekivati i ponešto povećan ineres stranih ulagača u jugoslovensko gospodarstvo. Također se sada očekuje i povećanje dinarske štednje, što se zasigurno neće dogoditi u tolikoj mjeri u kojoj se najvaljuje. Sve u svemu neće usljediti nikakav spektakularni pomak u gospodarstvu Jugoslavije, jer ovo je projekt koji bi prave rezultate trebao dati tek nakon dugogodišnjeg perioda. Naravno pod uvjetom da sve štima, a upravo je to ono što nas navodi na određenu dozu skepticizma.