Dakle, "čudesno otkriće" engleskih znanstvenika o nedjelotvornosti antidepresiva koji se u nas poprilično troše - kao i u ostalom razvijenom svijetu (što ne znači da smo i mi razvijeni svijet) dovelo je do poprilične pomutnje u širokim krugovima javnosti. Zašto je svaki deseti Hrvat depresivan? E svašta! Jašta! Pitanje za milijunaša! Vjerojatno polovica od tih svakih deset maše s liste nezaposlenih u nadi da će ga netko zaposliti, ali ga nitko ne vidi. Kako za litru ulja mora odvojiti 20,00 kuna koje mu nitko ne daje ni otkuda ... zbog nekog čudnog i od znanosti još neutvrđenog razloga, svaki taj isti postaje blago depresivan ...

Druga polovica od tih svakih deset Hrvata je zaposlena kod sumnjivih poslodavaca upitna morala i još upitnijeg znanja o poslovanju,sklapa ugovore o radu kojih se jedino jedna strana (naravno zna se koja) mora pridržavati i ako želi na Olimpijadu (takozvanu penziju) treba svojem timu (baš kako Karlović nije) stalno biti na raspolaganju. Za tu svoju raspoloživost ta će skupina od tih deset dobivati plaću samo malo višu od vrijednosti 100 litara ili 100 boca ulja, što će kada svoje usporedne vrijednosti (kao humanoidi) s proizvodom koji se dobiva iz uljane repice, postanu svjesni; izazvati također depresiju srednje jakosti. Ova depresija napada upravo ovu grupu iz razloga što je nekada bila takozvana "srednja klasa".

Dakako, postoje tu sad i razne nuspojave kojima i jedna i druga grupacija svakodnevno svjedoče, a to su svakodnevni mobbing, bossing, nepotizam, poltronizam, omalovažavanje, vrijeđanje inteligencije, ignorancija i sve što svaki drugi zaposleni Hrvat ima u opisu svojeg radnog mjesta, a što nakon učestalog prisilnog konzumiranja bez uračunavanja istog u beneficije proistekle iz radnog odnosa, također djeluje na raspoloženje čovjeka i utire put prema depresiji. Osobno, garantiram, da kada bi 90 posto uposlenih u Hrvatskoj posjetilo psihijatre i psihologe, zajedno s 90 posto neuposlenih u Hrvatskoj, ruku pod ruku (jer ako te dvije polovice spojimo, dobivamo jako puno hrvatskih obitelji; a kad je netko u obitelji nesretan i pati od kompleksa manje vrijednosti i dobije poremećaj ličnosti, onda se to odražava na cijelu obitelj ...), dobili bismo pravu sliku stanja hrvatske nacije a ta je vjerujte više nego poražavajuća!

Preostalih 20 posto dobrostojećih, dobrodebelih i dobropodmazanih koji nemaju problema s uljem, također je depresivno. Doduše iz sasvim drugačijih razloga, kao što su, primjerice, pretjerana prisutnost u trač rubrikama medija, loš izbor wellness centra, plastični kirurg na godišnjem (baš sad), susjed kupio najnoviju Audijevu zvijer ili zbog najjednostavnije ... pomodarstva. Je, kad doktorova žena može patit od depresije, zašto ne bih i ja, ipak sam ja žena vlasnika lanca uzgajališta frankenfiša ili frankenpomidora ili tri u jedan krumpira! E sad, koliko je u takvoj zemlji bitno djeluju li ili ne djeluju antidepresivi, da se o tome toliko zbori i da se oko toga diže tolika panika, ne znam ...

Bit će prije da se neki dr. Frankenstein dosjetio da ovo nikako nije dobra vijest za njega i za njegovu vezu s lokalnom ljekarnom - privatnom, naravno - u kojoj dnevno bar 10 posto onih svih depresivnih kupuje antidepresive koje vjerojatno ne može dobiti bez plaćanja ... itd. itd. itd ... A zapravo, na sve više mjesta ne možeš dobiti ni pozitivnu ocjenu u školi ako ne ideš na instrukcije kod upravo diplomirane prijateljice, rođaka strine s kojom je učiteljica nekad dijelila podstanarsku sobu ... pa stoga nacijo ... o čemu mi uopće pričamo! Je li Vas uhvatila depresija, čitajući!?? Ne, još! Ne brinite, hoće, kad prespavate tekst. Uglavnom, kako god okreneš, svi smo mi stanovnici jedne velike žute kuće, s rešetkama na prozorima. U toj se kući više ne raspoznaje tko je liječnik, a tko pacijent. Glavno da još ima onih koji nas sve zajedno zabavljaju pričama o pijanim milijarderima, dok mi zurimo u onu bocu ulja, ne znajući zapravo što bismo s njom ... s kruhom je ne možemo upotrijebiti, a bogami ni s mlijekom se baš ne slaže ...