RAZGOVOR: DENIS KULJIŠ

HND vode ljudi koji nemaju veze s novinarstvom

- Ako kao novinar vodite neki rat, kad se nađete u nevolji udružite se s ljudima koji su slični vama i imaju isti, novinarski interes. U HND-u imate većinu koja se time ne bavi i njihov interes to nije. Njihov je najveći interes da ništa ne otkrivaju, da se ni oko čega ne vode nikakve borbe i da se uopće ne zna da se takve borbe vode. O tome se radi.

Nakon što je istupio iz Hrvatskog novinarskog društva, Denis Kuljiš osnovao je Društvo autora u medijima "Article x". Osnivačka skupština održana je u Smaragdnoj dvorani hotela Esplanade. U svom pozivu da uđu u Osnivački odbor kolegama je poručio da će se Društvo baviti "beskompromisnom obranom najizloženijih pripadnika novinarske profesije, ljudi koji se bave investigacijom, teškim i opasnim poslom koji je za struku od prvorazredne važnosti". Također, naveo je da će jedna od najvažnijih aktivnosti novog novinarskog društva biti nastojanje da novinari sudjeluju u raspravama o ustrojstvu javnih medija, te u stvaranju legislacije koja regulira djelatnost medija. U razgovoru za "Novinar" oštro kritizira rad HND-a, ističe da većina ljudi u HND-u imaju slabu ili nikakvu vezu s novinarstvom, te objašnjava ulogu i programe novog novinarskog društva na medijskoj sceni.

- Reću ću vam najprije svoje osobne motive za osnivanje društva. Oni se dosta reflektiraju u tome što naša organizacija radi i čemu stremi. Kad sam imao probleme uvijek sam se osjećao bez zaštite novinarske profesije. Kad su me gangsteri napali na stepenicama moje kuće novinarsko društvo se nije oglasilo nikakvim priopćenjem, niti je oko toga bilo ikakve reakcije. U tom slučaju nije provedena istraga, niti je podignuta optužnica protiv NN osoba, što nije izazvalo nikakvu reakciju. Cijelo vrijeme sam imao dojam da se oko toga nemam kome obratiti. Zatim sam vidio da su se slične stvari dogodile još mnogim drugim kolegama, u manje ili više radikalnim situacijama. Međutim, to sigurno ne bi bio razlog za stvaranje novog udruženja. Ono što je mene najviše motiviralo jest činjenica da sam nekoliko godina radio kao predsjednik Stručnog odbora novinarskog društva, potičući rad na legislaciji televizijskog medija i uopće na rad oko Zakona o medijima. Bio sam angažiran oko tri glavna zakona: oko Zakona o medijima, Zakona o elektronskim medijima i Zakona o televiziji. Jedno vrijeme to je išlo dosta dobro i mi smo puno na tome radili, a onda u jednom trenutku je prestala ta aktivnost i došlo je do blokade, gdje se pokazalo da HND nije zainteresiran da produbljuje tu priču. Najprije sam pomislio da se radi o nedostatku interesa, a poslije zaključio da se zapravo radi o višku interesa. Onemogućuje se sudjelovanje jednog većeg broja ljudi koji su za to zainteresirani. Taj interes nije apstraktan i ja se tu ne borim za demokraciju, nego za prostor najnormalnijeg rada i djelovanja. Pokrenuo sam tri ili četiri lista u doba kad se događala medijska konjuktura printa, nešto sam na tome zaradio i stekao neki profesionalni status, a sad osjećam da je došla konjuktura elektronskih medijima i kao mnogi kolege koji su sa mnom radili u novinama pa su krenuli u neke druge projekte osjećam nekakvu želju i potrebu da nam se omogući rad, odnosno da se stvori prostor za poduzetništvo u elektronskim medijia. Postojećom legislacijom to je zatvoreno i stvoren je jedan monopol koji se bazira na korupciji i koji onemogućuje djelovanje ljudima koji se žele time baviti. Svako tko se time bavi zna kojim kanalima se u stvarnosti ostvaruje bilo kakva takva produkcija i angažman, točnije svi znaju da to nije niti jedan od onih legalnih puteva propisanih zakonom. To je, dakle, druga stvar koja me nagnala na osnivanje Društva.

S obzirom da ste nezadovoljni nedostatkom zaštite i "viškom interesa HND-a", a s obzirom na činjenicu da se niti "obični novinari" ne osjećaju posebno zaštićeni od strane novinarskog društva - čemu uopće služi HND?

- On ima neke svoje funkcije koje su normalne, odnosno ima opću cehovsku funkciju. HND je sudjelovao u stvaranju granskih sporazuma, za koje mislim da nisu naročiti i da je to dosta mizerno napravljeno. Ipak, nešto postoji. Drugo je ta humanitarna i društvena djelatnost HND-a, sve to nije nekorisno, ali mislim da nije riječ o vitalnim stvarima. Pridružio sam se HND-u kao mjera neke personalne potpore ranijem predsjedniku HND-a Anti Gavranoviću, kad sam vidio da je on ušao u jedan fajt s HDZ-om, pokušavajući stranci uskratiti novinarsko društvo kao još jedan punkt moći. I u doba kad je Jagoda Vukušić bila predsjednik, u onim najtežim danima tuđmanizma, ja sam vidio jasan politički smisao postojanja društva. Uvijek sam mislio da društvo mora biti politizirano, a ovo društvo nije politizirano, odnosno u funkciji je minornih političkih interesa. Ali to je moja stvar - ako ja to tako mislim, to je moja stvar. Dakle, mogu sudjelovati ili ne sudjelovati - to je gotova stvar. Do ovih nekih stvari mi je previše stalo, a ne mogu si priuštiti da ostanem bez novinarskog društva. U jednom trenutku kad je njima valjda zasmetala moja aktivnost u HND-u bio sam izložen glupim napadima u časopisu "Novinar", koji uređuje Gojko Marinković, što mi je bilo potpuno smiješno. Jer, to je bilten koji se plaća našim članarinama, pa mi je bilo užasno smiješno plaćati članarinu za bilten koji me napada. Druga stvar koja me pogodila bilo je kad me Sud časti HND-a, kojim je predsjedavala Gordana Grbić, osudio zbog pisanja o Dikanu Radeljaku. Tekst koji sam napisao o Radeljaku bio je baziran na tvrdim činjenicama; sve je zasnovano na onom što je objavljeno i na primarnim izvorima, a najbolji pokazatelj da je to čvrsto jest činjenica da me Radeljak nije tužio, iako su me on i njegov advokat napadali. Sigurno ne bi propustili mogućnost da me tuže da su imali bilo kakvu osnovu za to. Međutim, tužili su me HND-u, a Sud časti je presudio da je stil mog pisanja "kuljiševski" i da je često na rubu senzacionalizma. Gordana Grbić je predsjednik Suda časti, a ja s njom imam jednu jako neugodnu memoriju: bila je spiker na zagrebačkoj televiziji, a unaprijeđena je u čin novinara kad je na televiziji pročitala napad na mene i Start koji sam tad uređivao, zbog objavljivanja reportaže o kipu bana Jelačića koji se izrezan nalazio u podrumu Gliptoteke. Ona je na meni u komunizmu napravila karijeru, a danas me osuđuje za senzacionalizam. Postoje neke stvari koje čovjek neće i ne može progutati.

U svom pozivu naveli ste da ćete se baviti beskompromisnom obranom najugroženijih pripadnika novinarske profesije, odnosno ljudi koji se bave investigacijom i drugo. Sve što ste naveli meni se čini kao osnovni zadatak HND-a.

- I meni se čini. To su zadaci društva kojem ja želim pripadati. Ako su odabrali da se time ne bave i imaju dovoljno veliki broj ljudi koji skupa s njima misle da to nije važno, onda dobro. U tom novinarskom društvu ionako većinu sačinjavaju ljudi koji se ne bave aktivnim novinarstvom. Ajmo se suočiti sa činjenicama - riječ je uglavnom o ljudima koji uopće nisu novinari, koji su nekad bili novinari, koji bi željeli biti novinari ili su na margini te profesije. Takvih ima barem polovica. Mislim da oni imaju neproporcionalan udio u upravljanju HND-om i to je ono što mi se ne sviđa. HND-om se upravlja na način delegatskog samoupravljanja iz doba samoupravnog socijalizma. Skupštine nikad ne sazivaju u Zagrebu, nego u Opatiji: tamo su prisutni samo delegati; samo delegati mogu glasati; delegati su unaprijed izabrani ljudi koji su prošli taj filter i to je naprosto jedna reprodukcija uskog lobističkog kruga. koje tim društvom godinama upravlja. Vrhunac toga je da imaju predsjednika koji ima takav mandat da je jedino Franjo Tuđman imao nešto duži. Tko to treba? Prvo što smo zapisali u statut našeg društva jest da predsjednik ima mandat na godinu dana. Kome treba duže?

Kad obrazlažete zbog čega ste krenuli u ovu priču jasno je da se radi o jednoj osobnoj razini.

- Apsolutno. Nikad u životu nisam radio nešto što nije osobno. Moje iskustvo je da sam bio uspješan kad sam sam djelovao i nisam čekao da se stvari promijene ili samo pokušao utjecati nešto malo, sa strane. Kad sam bio nezadovoljan stanjem medija, onda sam osnovao novine, a sad mislim da se potrebno angažirati oko reguliranja situacije u elektronskim medijima. Mislim da će najpropulzivniji dio profesije biti na tom terenu i da ćemo svi od toga živjeti. To će biti sljedeći korak u razvoju medija i ja se na tome mislim angažirati. Kad pogledate stanje print medija u regiji vidjet ćete da Slovenija, koja je dva puta bogatija, ima dva puta lošije novinstvo od našeg. Kad pogledate Srbiju - ona ima tri puta lošije novinstvo. Zašto je kod nas bolje? Naprosto zbog toga što smo mi početkom 90-tih godina nešto napravili. Uspostavili smo nešto što nije bilo genijalno i bilo je puno rupa i svakakvih svinjarija, ali ukupni učinak je taj da vi u Hrvatskoj danas imate jednu živu novinsku scenu. Ako mi hoćemo da se ta stvar prenese u sferu elektronskih medija - moramo djelovati. Ako nešto znaš, hoćeš i možeš - treba sam napraviti.

Iz Vašeg poziva kolegama u oči pada dio o "beskompromisnoj obrani najizloženijih pripadnika novinarske profesije", koji su "najugroženiji". Naime, kad se pogleda popis ljudi kojima ste uputili ovaj dopis, čovjek se ne može oteti dojmu da tim ljudima opasnost prijeti eventualno pri izboru hrane sa švedskog stola, da ne bi izabrali štogod pokvareno.

- Dobro, da vidimo: poznajete li Duška Crnobrnju?

Ne osobno.

- Urednik Metroa. To je jedan nezavisni mali list, koji je bio "Soroševska uzdanica" u svoje doba, kad je to bilo dosta opasno i zajebano.

Dobro, nije da mu danas prijeti neka opasnost.

- Ne, ali mislim da je respektabilan u tom smislu. Đurđica Klancir, ona je bila glavni urednik Globusa poslije mene i prijetili su joj isti ljudi kao i meni. Ona je sada postala glavni urednik novog lista, koji će, mislim, biti vrlo važan na hrvatskoj novinskoj sceni. Pokreće ga novi, vrlo ambiciozni švedski izdavač i bavit će se ekonomskim investigacijama. Tu je i Trupčević, koji je postao glavni urednik trećeg zagrebačkog dnevnika "24 sata", koji s obzirom na Trupčevićevu reputaciju i ambicije neće ostati onakav kakav je sad. Mislim da će on ući u direktan tiražni fajt sa ostalim zagrebačkim dnevnicima. Mislim da je ovo dosta reprezentativna grupacija. To su sve jaki igrači na novinskoj sceni.  

Govorite o prijetnjama iz nekakvih "mračnih vremena", ali ne znam da se tim ljudima ili Vama danas prijeti. Možda nisam upućen u činjenice, ali mislio da sam da je to prestalo.

- Niste upućeni, kako bi prestalo.

Dakle, svim ljudima iz vašeg Inicijativnog odbora netko prijeti?

- Gledajte, pritisak koji se na novinare vrši u nekoj mjeri je evoluirao. Prvo, imate pritiske kriminalnih grupa koji i dalje postoje i vrlo su ozbiljni. Čim se bavite političkim novinarstvom ili nečim čime nešto otkrivate - bit ćete ugroženi. Ja znam da sam bio praćen sve dok je Turek bio direktor POA-e. Dakle, deset godina su me pratili pod raznim režimima: pod Tuđmanom, pod Račanom ... 

Dakle, vi okupljate elitu. Ne bojite se da će vas "ubiti" taj elitizam?

- Nije to elitizam, mi smo počeli od toga da smo rekli - ajmo okupiti kolege koje rade na najtežim poslovima, a poslije ćemo okupiti širi krug ljudi. Ovi ljudi su referenca onog što hoćemo raditi. Pridružila nam se većina ljudi koje smo pozvali. Ja se bojim da stvar ne bude previše opterećena EPH-ovskim članstvom, pa sam u Izvršnom odboru nastojao to izbalansirati.

U novinarskim krugovima neprestano se spominje da EPH u HND-u vodi glavu riječ.

- Mislim da to uopće nije točno. EPH-a tamo nema nikakvog važnijeg interesa, jer tamo se ništa jako važno niti ne događa. Činjenica je da je EPH-a izuzetno snažna izdavačka kuća, iako ona nema tako veliki broj ljudi: do sad je imao 800, a pojačao se s još 800 ljudi iz Slobodne Dalmacije. Vjesnik ima isto zaposlenih, a ima samo jedno izdanje. Ma, baš želim da moje društvo bude izbalansirano.

Jeste li prije odluke o napuštanju HND-a pokušali nešto promijeniti unutar samog društva.

- Iz HND-a sam izišao sam jer sam tri godine radio, a zadnju godinu sam bio uistinu nepoželjan, što su mi jasno pokazali. Na svaki način su me htjeli istjerati van.  

Zašto bi se HND bojao Kuljiša? Vaša profesionalna reputacija može samo pridonijeti društvu.

- Jer sam bio aktivan, a to je društvo - "ne talasaj". HND je zaključio da je najisplativije ne voditi ratove. Ako kao novinar vodite neki rat, kad se nađete u nevolji udružite se s ljudima koji su slični vama i imaju isti, novinarski interes. U HND-u imate većinu koja se time ne bavi i njihov interes to nije. Njihov je najveći interes da ništa ne otkrivaju, da se ni oko čega ne vode nikakve borbe i da se uopće ne zna da se takve borbe vode. O tome se radi. Mi smo prvi sukob imali kad se donosio prethodni Zakon o televiziji. Kad smo imali jednu dobivenu situaciju, neki su se bili postavili tako da smo povoljnu situaciju na jedan glupi način izgubili. Došlo je do kompromisnog zakona koji je puknuo jer je bio kompromis. Umjesto da bude centralni izbor glavnog urednika, mi smo dozvolili izbor glavnog urednika i direktora na razne načine, što je izazvalo sukob i onda se cijela zgrada srušila. To je bilo tako jer je politika bila nespremna da prihvati potpuno emancipiranu televiziju. Problem je kod televizije što je ona duboko korumpirana. Tamo se vrti prevelika lova izvan svake kontrole. Ono što je nekad bio MORH, to je danas HTV. Ti interesi su prejaki da bi dozvolili transparentan način vođenja poslova. To treba totalno reformirati da bi se išta dogodilo na tom medijskom terenu. To je kao i MORH - to treba sve raščistiti, kao što se potjeralo sve one "korade", "gotovine" i to. Tako treba biti i na televiziji. Vjerujem da će se HND popraviti ako dobije konkurenciju. Bilo bi lakše kad bi imali dva snažna i profesionalna društva koja bi imala komplementarnu agendu. Ja se nadam da ćemo s vremenom imati dva dobra i jaka društva.

Na koji način ćete Vi zaštiti svoje članove?

- Najveća pomoć je ona koju ti može dati profesija, jer ti može dati podršku i vidljivost. Policija će te zaštiti ako se nalazi pod medijskom prismotrom. U doba kad je Jagoda Vukušić vodila HND-a društvo je bilo vrlo glasno i vrlo efikasno upravo u toj funkciji zaštite novinara. Znao si da će na svaki tip pritiska koji se dogodi, od politike do podzemlja, HND jako reagirati, da će involvirati predstavnike međunarodne zajednice i da ćeš dobiti podršku i zaštitu.

Zar danas nije tako?

- Nije tako. I ti pritisci su se umanjili i postali više posredni. Osim izravnih, koji su grubi, pritisci dolaze kroz jedan suptilniji rad lobističkih grupa jer se promijenila i struktura društvene manipulacije, koja više nema oblik diktature, nego oblik jednog nedemokratskog ustrojstva koje se bazira na ekonomskom interesu. Postoje efikasni načini pritiska na novinare, pa mislim da moramo razvijati nove, sofisticiranije oblike otpora i zaštite. Pri tom moramo znati da ćemo imati manju podršku međunarodne zajednice, koja je manje angažirana jer su pritisci sve manje eklatantni. Kako bilo, javnost vam je uvijek najveća podrška.

Helena Puljiz je dobila dobru zaštitu HND-a?

- Jeste, dobila je dosta dobru zaštitu. 

Što će biti prvi korak vašeg društva?

- Priređujemo hrvatsko-slovensku konferenciju o javnoj televiziji. Kod Slovenaca je sad donesen isti takav zakon kakav je kod nas donesen prije tri godine. On u osnovi ima istu slabost. Vijeće Europe je skupa s nama u tom stručnom odboru u svoje doba lobiralo da se donese takav zakon kojim bi se omogućila samostalnost televizije, kako ne bi bila pod neposrednim utjecajem politike i političkih stranaka. To smo bili ostvarili u jednom obliku zakona, a kasnije je to palo. Na zajedničkoj konferenciji ćemo aspektirati želje i načelna opredjeljenja za taj demokratski oblik upravljanja javnom televizijom, a imat ćemo i promatrače i sudionike iz ostalih zemalja regije. Stalo nam je da okupimo ljude koji kritički razmišljaju o tim, nakrivo nasađenim zakonima, koji naše javne servise vode u jednom krivom smjeru. Okupili smo ljude iz akademske sfere, te će biti riječ o jednom znanstveno-novinskom skupu. Naša ambicija je da sa zaključcima koji se donesu na konferenciji napišemo jedan Prijedlog Zakona o televiziji, a da se zatim priđe Zakonu o elektronskim medijima, pa potom Zakonu o medijima. Cijeli sektor je loše riješen i ne pokrivaju sva područja.

Uistinu mislite da vas elitizam neće koštati?

- Elitizam uvijek dobro dođe. 

Inicijativni odbor Društva autora u medijima ARTICLE X/ČLANAK 10.

Boško Crnobrnja (glavni urednik, Metro Zagreb),
Đurđica Klancir (glavni urednik, Bonnier),
Denis Kuljiš (savjetnik, EPH),
Gordan Malić (novinar, EPH),
Vladimir Milinović (zamjenik glavnog urednika, 24 sata),
Nada Mirković (glavna urednica, RTL),
Neven Pavelić (urednik, Večernji list)
Sandro Pogutz (urednik, Slobodna Dalmacija),
Dražen Rajković (direktor, EPH),
Boris Rašeta (novinar, 24 sata),
Robert Ripli (urednik, Vjesnik),
Saša Runjić (urednik, RTL),
Ivan Salečić (urednik, Sanoma),
Nebojša Taraba (producent, Drugi plan)
Boris Trupčević (glavni urednik, 24 sata)