Svi znamo da je Guinnesova knjiga rekorda almanah najblentavijih mogućih stvari koje su ljudi skloni napraviti samo da bi im se reklo kako su prvi, u bilo čemu. Ali svejedno, volimo ju, jer je uvijek zanimljivo znati za prvake i njihove rezultate, ma bila to i kategorija "Najviše živih škorpiona u isto vrijeme u ustima" ili "Najveći živi škorpion u ustima". Za sve koji ne prate takve stvari, najveći broj živih škorpiona u ustima je dvadeset i jedan, a najveći živi škorpion kojeg je netko pred komisijom stavio u usta, je dug trinaest centimetara. Najveći kojeg sam ja stavio u usta je bio dug šest centimetara, ali je bio od čokolade.
Razlog zašto sam se sjetio ovog almanaha bizarluka, sponzoriranog od strane irske pivske kuće, jest kategorija "Najveća kilometraža osobnog auta". Rekorder je Amerikanac ili bolje rečeno Šveđanin, Volvo p 1800, trideset šest godina star/o, s prijeđenih dva milijuna milja, ili europski rečeno tri i kusur milijuna kilometara. Auto još ima originalni motor i šasiju. Ja sam uspio svojedebno s autom prijeći u mjesec dana 25 000 kilometara, ali se auto počeo raspadati. A čovjek koji je za nagradu dobio novi Volvo je rekao kako svog rekordera ne namjerava garažirati. Što je pouzdano, je pouzdano. I za kraj, lako je njemu rekorde obarati na američkim cestama. Neka on to ovdje napravi i neka ima auto tako dugo, a da mu ga ne ukradu. I zamislite da prijeđete s jugom toliku kilometražu i nakon svih popravaka i problema dobijete još jednog na dar. Super!