Čak 75 sotonističkih sekti djeluje u hrvatskim gradovima, a čak trećina samoubojstava mladih uzrokovana je nakon intervencije sekti. Uglavnom u manjim sredinama vrebaju na malu djecu i to još tamo negdje od '77 godine prošlog stoljeća kada je u Varaždinu osnovana jugoslavenska filijala Crne ruže. Naravno, u doba komunizma ta je opasna organizacija zatrta brutalnim metodama diktatorskog režima pa je do danas o tome tek preživio mit. 

Dok su strahote Golog Otoka, Jazovke i Bleiburga uspješno raskrinkane nakon demokratskih promjena, Crna ruža i danas je ostala ne dirnuta tajna. No, tu je socijalni pedagog i terapeut Nebojša Buđanovac koji se ne libi reći i zašto je tome tako. Naime, mnoga su djeca istaknutih članova CK bila u toj sotonističkoj organizaciji pa je Partija sve skupa zataškala i od ozbiljne stvari učinila tek urbani mit. Buđanovac je posljednjih 20 godina proveo istražujući sotonizam u Hrvata te u Udruzi pomaže djeci koja su se susrela sa sotonizmom. Iz velikog iskustva prikupio je brojne informacije o ovoj opasnoj pojavi.

Još dok je bio na studiju sredinom '90-ih životne okolnosti odvele su ga u zatvor Lipovica gdje se našao i Aleksandar Milles (priču o tom tragičnom liku proguglajte jer se radi o avanturi vrijednoj filmskog platna). Taj osvjedočeni psihopat (još 1976. godine liječnici u Vinogradskoj zaključili su kako je 12-godišnjem Aleksandru «potrebna dulja hospitalizacija u svrhu psihoterapeutskog tretmana») našem je socijalnom pedagogu i terapeutu ispričao kako Crna ruža i slične organizacije uistinu postoje. Buđanovac kaže i kako mu je Milles u njihovim ćaskanjima ispričao i kako je NSK opljačkao po nalogu sotonističke sekte, ali je i svog oca i sestru natjerao na samoubojstvo. Tada je Buđanovac Crnu ružu, kaže, počeo doživljavati ozbiljno.

Prema njegovom iskustvu postoje kumulativni znakovi koji upućuju da je dijete pod utjecajem sekte. Sami za sebe i nisu važni, ali ako su, jel'te, kumulativni, to je alarm za uzbunu. Dakle, depresivne i mračne misli, suicidalne ideje ili pokušaji suicida, sklonost samoozljeđivanju, otuđenje od roditelja, pisanje dnevnika morbidnih sadržaja, sastanci s nepoznatim ljudima (najčešće u kasne sate), nagle promjene raspoloženja, tetoviranje sotonističkih simbola ... sve su to obilježja koja je Buđanovac pronašao kod djece koja su se stvarno ubila. Neki od ovih znakova mogu se, priznaje on, pripisati pomodarstvu, no kada primijete sve ili gotovo sve znakove roditelji se trebaju ozbiljno zabrinuti. Pogotovo ako dijete ne može reći o čemu se radi jer će izgubiti glavu, onda je gotovo sigurno da se radi o sekti koja bi dijete uistinu mogla koštati glave, zabrinuto će varaždinski socijalni pedagog i terapeut.

Ne treba posebno naglašavati da među sektašima ima i dilera droge, a da sotonisti ne prežu od ničega potvrđuje i izjava stručnjaka za sotonizam koji kaže kako mu se nedavno za pomoć obratio dječak kojeg su bacili u stanje transa i pri tome mu usadili neke podsvjesne poruke. O kakvim je porukama riječ i kako je dečko do njih svjesno došao, međutim, stručnjak ne govori ni riječi. Tek tvrdi da se sotonisti služe i hipnozom, neuro-lingvističkim programiranjem (koje je, psiholog mi kaže, stručni izraz za zbunjivanje) te zastrašivanje.

Iako je riječ o hijerarhijskim organizacijama (njih 75!), članove stare do 18 godina vrbuju stariji sotonisti (od 20 do 30 godina) koji su pak podređeni ljudima koji vode samu organizaciju. Riječ je u pravilu o visokoobrazovanim ljudima, a jedan od njih bio je poznati čakovečki psiholog koji je, na žalost, nedavno umro, pa je i kod njega Buđanovčevu priču teško provjeriti. U međuvremenu, mediji su zatrpani kopipejstanim intervjuom koji je Buđanovac dao sajtu roditeljski.info. Jadne majke koje pod svjetlom žarulje u sitni noćni sat sjede za stolom u kuhinji prevrćući po glavi gdje joj prvorođeni sin prolijeva ovčju krv dok ga vreba Princ tame. Jadne majke koje ne mogu oka sklopiti dok se nervozno prevrću po krevetu čekajući da im se dijete vrati živo iz ralja sotonista dok budala pijana leži u nekom jarku i pokušava otpjevati koji stih Metallice.