'Najgori dosadašnji predsjednik SAD-a' George W. Bush  otišao je u 'smeće povijesti', prepustivši predsjednički stolac Baracku Obami. S tim u vezi se postavlja opravdano pitanje hoće li novi američki čelnik donijeti toliko očekivane pozitivne promjene u politici najmoćnije države svijeta, totalno 'militarizirane' (i 'debilizirane') za vrijeme Bushova mandata. Optimizam međunarodne javnosti je, svakako, poželjan, no skepsu bude izjave nekih analitičara koji ističu kako bi Obama mogao biti 'marioneta' u rukama Clintonovih, kao i drugih 'interesnih skupina'.

'Zakopavajući predizborne ratne sjekire' iz vremena pretpredsjedničkih izbora u Demokratskoj stranci, Obama je svoju tadašnju protukandidatkinju Hillary Clinton, koja ga je bjesomučno napadala i vrijeđala, 'postavio' za državnu tajnicu SAD-a. Ona je, podsjetimo, tijekom svoje predizborne kampanje po potrebi pokaz(iv)ala sklonost svađi, plakanju i laganju. Time nas je neodoljivo podsjetila na jednu našu visokopozicioniranu političarku, 'umjetničkog imena' Suzana.

Bush je, pak, svoju posljednju akciju 'odradio' na Bliskom istoku, dajući 'mig' Izraelcima za zločinački napad na pojas Gaze, kojom prilikom su, uglavnom, ubijani palestinski civili, među kojima veliki broj djece. U oproštajnom predsjedničkom govoru on je, inače, istaknuo ponos na svoj osmogodišnji mandat u Bijeloj kući, a mi tome samo možemo dodati: 'Čega se pametan srami, time se budala ponosi'.O velikom broju Amerikanaca dovoljno govori to što su dva puta takvog čovjeka izabrali za svog predsjednika.

Tijekom službenih posjeta drugim državama on je uglavnom nailazio na žestoke demonstracije, prosvjede, a ovacije je doživio jedino u Albaniji i – Zagrebu, na Markovom trgu, gdje je 'Centralni komitet' HDZ-a okupio partijske poslušnike da kliču američkom predsjedniku. Sjedinjene Američke Države su tijekom njegova mandata, između ostalog, izvršili agresiju na Afganistan i Irak, što je za posljedicu imalo smrtno stradavanje na desetke tisuća civila. Na prostoru bivše Jugoslavije Amerika je, pak, iznudila međunarodno priznanje još jedne 'banana države' – Kosova, koje bez međunarodnog protektorata ne može opstati ni dana. Tako Albanci sada imaju dvije države, a npr. Palestinci nijednu.

Moć SAD-a i strahopoštovanje 'ostatka planete' prema toj zemlji ogleda se i u tome što se svugdje američki izbori prate kao najvažniji događaj za čovječanstvo. Kad je svojevremeno (u rujnu 2001.) bio teroristički napad na New York i Washington, diljem svijeta su proglašavani dani žalosti, odgađana sportska natjecanja i drugi događaji … No, pogibiju ogromnog broja afganistanskih, iračkih i palestinskih civila međunarodna je javnost uglavnom tretirala samo kao suhoparne brojke. George Bush(man) je, inače, kao osovinu zla u svijetu svojevremeno označio Iran, Irak i Sjevernu Koreju. No, mnogi događaji su potvrdili da osovinu zla, zapravo, čine SAD, Izrael i Velika Britanija!