Čovjek

Biće. Čovjek je spoj tijela i duše. Čovjek je spoj žene i muškarca. Kod muškarca je izraženija tjelesna sastavnica, a kod žene je izraženija duhovna sastavnica, pa se oni uzajamno  ravnopravno nadopunjuju međusobnim primanjem i davanjem. Nadopunjavanje se odvija cijelim bićem uzajamnim djelovanjem na njihove osjete.

Osjeti

Abecednim redom, osjet za: ljubav (osjetilo - duša), miris (nos), okus (jezik), opip (koža), sluh (uho) i vid (oko). Osjete dajemo i primamo osjetilima koja se nalaze na i u čitavom našem tijelu, i na koja se ravnopravno djeluje. Kvalitetu  nekih osjeta i rad njihovih osjetila moguće je i u današnjem svijetu, poželjno izraziti brojevima, izmjeriti. Neka osjetila se uzajamno nadopunjuju i oslabljeni rad ili nedostatak funkcioniranja jednoga od njih moguće je nadoknaditi pojačanim radom nekog drugog osjetila. Komunikacija sa svijetom u sebi i svijetom u drugima odvija se osjetilom duše. To je osjetilo kojim žena i muškarac daju i primaju ljubav, što nije moguće brojčano izraziti, kao što nije moguće nadomjestiti nedostatak ili oslabljeni rad duše. Mjerljivost većine osjeta učinila ih je ključnim faktorom u kreiranju načina života kojim danas živimo, a nemjerljivost manjine, duše, onemogućila ju je da bude ravnopravan faktor u kreiranju tih istih normi.

Svijest i podsvijest

Funkcioniranje osjeta odražava se na našu svijest, o nama i svijetu oko nas, kao i na našu  podsvijest o svijetu u nama. Od načina i kvalitete rada mjerljivih osjetila zavisi kako će biti formirana naša svijest, a funkcioniranje nemjerljivog osjetila formira našu podsvijest. Svijest i podsvijest se uzajamno nadopunjuju i za kvalitetno funkcioniranje čovjeka bitna je njihova uravnoteženost. U današnjem je svijetu svijest - kao više istražena, poznata i mjerljiva - odlučujuća pri svakojakim prosudbama o životu u svijetu oko nas. 

Svijet

Svijet u kojem živimo sastoji se od svijeta oko nas i svijeta u nama i od usklađenosti te dvije sastavnice ovisi funkcioniranje nas kao pojedinca koji je dio svjetske zajednice. Svjetska zajednica se sastoji od svih civilizacija koje ju tvore.

Civilizacija

Civilizacija je oblik i način života primjeren ljudima koji ju tvore. Mogućnost mjerenja, brojčanog izražavanja, dovela je do podjele među civilizacijama, od kojih je početna podjela ona prema vremenu nastanka određene civilizacije, a ostale podjele su ju - sistemom koncentričnih krugova - slijedile; teritorijalna, jezična, itd. Podijeljenost civilizacija dovela je do neravnoteže među njima, pa su se neki oblici i načini života primjereni ljudima ugasili pritisnuti pod teretom dominacije nekih drugih oblika i načina života primjerenih ljudima, umjesto međusobnog nadopunjavanja. Osnovna podjela današnjeg trenutka je ona na istočnu i zapadnu civilizaciju. Istočna se smatra više duhovnom, a zapadna više materijalističkom. Zapadna civilizacija je dominantna i nametnula je svoj sustav vrijednosti ostatku svijeta. Korijeni nastanka zapadne civilizacije i njezinog sustava vrijednosti nalaze se u Rimskom carstvu. Rimski sustav brojeva ne poznaje nulu (0), već počinje od broja jedan, samim time ljudi toga doba nisu mogli uspostaviti ravnotežu niti na običnoj vagi, a kako bi onda mogli u međuljudskim odnosima prilikom i tijekom razvoja svijesti.

Ravnoteža

Bez uspostave ravnoteže nije moguća pravednost (pravda, jednakost) i jedna strana već u samom začetku (bilo kojeg ili kakvog) odnosa dominira nad drugom. Činjenica dominiranja ima za rezultat nejednaka prava, dakle - nepravdu: negativan pojam koji dovodi do negativnog osjećaja - straha - da nam je bila, jeste ili će biti nanesena nepravda. Taj strah, izazvan u našim osjećajima, širi se - sistemom koncentričnih krugova - iz naše podsvijesti u svijest i tim putem počinje upravljati nama formirajući tako oblik i način našeg života, koji mi prenosimo na okolinu i kroz generacije stvaramo tradiciju, koja, pak formira civilizaciju.

Vrijednosti

U današnjem svijetu, prednost imaju mjerljive, i samim time ograničene, vrijednosti. Vrijednost mjerljivoga se može izraziti brojevima. Nemjerljivo nije moguće izraziti brojevima i zbog toga to "nema" vrijednost.

Umjetnost

Umjetnost je umijeće davanja i primanja pozitivnog osjećaja koje počinje i završava u duši. Osobe s određenim talentom za privlačenje pažnje putem nekog od mjerljivih osjeta na taj način izazivaju reakcije nemjerljivog osjeta. Nazivamo ih umjetnicima, a proizvod njihova djelovanja umjetničkim djelom. Zbog toga što djeluju na mjerljive osjete vrijednost umjetnika i umjetničkog djela moguće je izmjeriti i to kvantitativno (namijenjeno širim krugovima, dakle komercijalni oblik umjetničkog izražavanja) i/ili kvalitativno (namijenjeno užim krugovima, dakle stručnijoj publici). Svatko tko je u stanju učiniti nešto lijepo i dobro, pa time privući nečiju pažnju, ima pravo reći za sebe da je umjetnik, jer na taj način - putem nekog od mjerljivih osjeta - djeluje dobro na nečiji nemjerljivi osjet, na njegovu dušu. Da bi se nekog smatralo umjetnikom, dovoljno je da taj privlači pažnju barem jedne osobe i da je dobronamjeran.

Dobronamjernost

Dobronamjernost je pozitivan početak nekog zbivanja koje započinje u nama i želimo ga podijeliti s okolinom. Taj početak zbivanja u nama polazi iz nas i pokrenut našim nemjerljivim osjetilom - sistemom koncentričnih krugova - pretvara se u naše djelovanje. To djelovanje, pokrećemo radi sebe, a njegov učinak je namijenjen jednako nama i našem okruženju. Dobronamjernost ima dobar učinak jer je vođena nesebičnošću.

Nesebičnost

Nesebičnost je usklađena sposobnost davanja i primanja.

Slova

Slova Su pisani ili zvučni znakovi kojima izražavamo svoje misli i osjećaje uvjetovane svojom sviješću i podsviješću ako nastupamo kao davatelji, odnosno kojima primamo tuđe ako nastupamo kao primatelji. Od redoslijeda i načina kojim su slova složena ovisi kvaliteta i razumljivost riječi, odnosno rečenica, dakle izražavanja u svijetu oko nas. Redoslijed slova, riječi i rečenica dolazi iz nas, kao davatelja ili ulazi u nas, kao primatelja, te je presudan za sporazumijevanje svijeta u nama sa svijetom oko nas i obratno. Slova su, dakle, most (jedan od) koji povezuje svijet u nama sa svijetom oko nas.

Brojevi

Brojevi su pisani ili zvučni znakovi kojima izražavamo odnose između pojedinih mjerljivih vrijednosti. Potreba za mjerenjem odnosa između pojedinih vrijednosti ukazuje nam da brojčano izražavanje ne poznaje bezuvjetnu ravnopravnost, jer svako uvjetovanje je ograničavanje.

Bezuvjetnost

Bezuvjetnost je sposobnost da  dobronamjerno i nesebično pokrećemo procese u nama i procese oko nas. Ravnopravno sudjelovanje u tim procesima daje smisao životu.

Ravnopravnost

Ravnopravnost je usklađenost svijeta u nama sa svijetom oko nas. Ona nam omogućava  život s kojim smo zadovoljni, jer su skladno ispunjene naše potrebe za primanjem i skladno su iskorištene naše mogućnosti za davanjem.

Sloboda i zdravlje

Sloboda i zdravlje su dvije najveće mjerljive vrijednosti. Međusobno su toliko ovisni da ih nije moguće (niti dobronamjerno) razdvojiti. Osnovni, najvažniji, oblik slobode  je osobna sloboda, koja je temelj razvoja naših pozitivnih osjećaja, a oni su pokretač pozitivnih zbivanja određenog trenutka u našoj neposrednoj blizini. Jednako tako možemo reći i za naše osobno zdravlje. Izraženi osjećaj za ljubav, putem osjetila - duše, preduvjet je za našu osobnu slobodu i osobno zdravlje. Dakle, nemjerljivo je preduvjet za mjerljivo, dok obrnuto nije slučaj.

Trenutak

Trenutak sadašnjosti je oblik i način našeg postojanja upravo sada. Sadašnji trenutak je apsolutan. I sve što postoji u tom trenutku je apsolutno. Prošlost i budućnost su relativne i zavisne od kutova gledanja, tumačenja, itd. Ograničavajuće je, a toga ne mora biti, uvjetovati sadašnji trenutak trenutcima koje smo proživjeli ili očekujemo da se dogode.

Vrijeme

Vrijeme je niz trenutaka sadašnjosti. Taj niz trenutaka je netko (?) odlučio izražavati brojevima. Izražavajući vrijeme brojevima mi ga mjerimo. Mjereći vrijeme mi ga ograničavamo. Ograničavanje vremena djeluje negativno na naše osjećaje. Negativan osjećaj, izazvan u nama zbog mjerenja vremena, širi se - sistemom koncentričnih krugova - na ostala naša osjetila i čini nas takvima kakvi jesmo u ovom trenutku sadašnjosti.

Život

Život je naše postojanje, u nizu trenutaka sadašnjosti. Smisao života je ljubav.

Ljubav

Najuzvišeniji osjećaj koji imamo, kojem težimo i želimo. Nikada ga nije dosta i on je pokretač čovjeka: muškarca i žene. Potraga za ljubavi, njezino iščekivanje i žudnja za njom u korijenu je svakog ljudskog bića. Ljubav je jedino za što ne vrijede zemaljska pravila: vječna je, nikada je nije previše, ne osvrće se na okolinu prijemčivu mjerljivim osjetima, uvijek oprašta, a i nije u sukobu sa svojom suprotnosti - od koje je dijeli mali korak - jer i ta suprotnost, mržnja, nastaje iz želje da se dođe do ljubavi - ali na pogrešan način. Ljubav između žene i muškarca je osnova od koje sve počinje, iz nje izviru sve ostale, od majčinske nadalje. Ona dolazi iz nas i širi se, sistemom koncentričnih krugova, oko nas. Ljubav nije moguće izraziti brojevima. Znači li to da ne postoji ili nema vrijednosti? Sasvim suprotno.

Matematika

Matematika je znanost kojom se bave matematičari, da bi tako dokazali različite teorije, a svijet u kojem živimo im priznaje dokazane teorije i primjenjuje ih u svojoj praksi. Svijet u nama, želeći da mu svijet oko nas prizna teoriju o apsolutnoj i vječnoj ljubavi, mora se, iz praktičnih razloga, poslužiti matematikom kao njihovom metodom, ali služeći se slovima kao svojim sredstvom. Naime, pošto je dokazano da je sve relativno, onda je relativna i teorija relativnosti, jer ne priznaje pravo na različitost niti samoj sebi. Čovjek ima pravo na različitost, na apsolutno i vječno.

Teorija i praksa

Teorija je niz trenutaka koji se dogodio ili će se dogoditi u vremenu koje, nije vrijeme ovog sadašnjeg trenutka. Vrijeme koje nije vrijeme ovog sadašnjeg trenutka je relativno - pa nije bitno kojim ga imenom nazivamo. Praksa je trenutak koji se događa upravo sada. U njemu je sve apsolutno.