Branimir Džoni Štulić napokon dao intervju
5. studeni 2005.
Razgovarala: Larisa SARAJLIĆ-RAMOVIĆ
Branimir Džoni Štulić godinama uporno izbjegava medije s prostora bivše Jugoslavije. Tek na kašičicu pojavljivao se ljetos u nekim hrvatskim listovima. Ipak, "Avaz" je uspio doći do frontmena kultne zagrebačke grupe "Azra", koji od početka devedestih živi u Holandiji. U tome nam je pomogao Điđi Jankelić, bubnjar "Bijelog dugmeta", koji nam je dao broj Džonijevog telefona u Utrehtu.
Kada smo legendarnog Štulića prvi put pozvali, javila se njegova supruga, koja nam je rekla:
- Ako ste novinar, mislim da zovete uzalud. On zaista nerado govori za medije.
Nakon našeg insistiranja kazala nam je da je onda najbolje da pozovemo u ponoć, jer je Džoni jedino noću budan. Bili smo bezmalo iznenađeni kada nam se lično Štulić na sljedeći poziv, jučer oko 16 sati, javio.
U ekskluzivnom jednosatnom telefonskom razgovoru upitali smo ga i da li će se večeras zaista obratiti publici u sarajevskoj "Slozi", gdje će biti održan koncert "Tribute to Azra". Naime, Zdravko Grebo, jedan od inicijatora i izvođača programa u "Slozi", trebao je obezbijediti živo Džonijevo telefonsko javljanje u sarajevski klub. Tako je barem najavljivano u sarajevskim medijima.
- Ne, to je kao da gledaš slike iz djetinjstva. Mi sad tu trebamo slinaviti i onda ću ja pokazivati svoje nove cipele. "Azra" - to sam doslovce i bukvalno ja. Ima li treća riječ - odgovorio je rezolutno i čak pomalo ljutito Štulić.
Ne mislim da slinavite, već da se prisjetimo lijepih pjesama "Azre".
- Mene niko ništa ne pita, a čim se nešto nekome sviđa, to znači da se niko ništa ne pita i da to pripada svakome. Ali mene to uopće ne obavezuje. Koliko je to ugodno ljudima, toliko je i neugodno, ali što se to mene tiče. Naravno da nešto moraš raditi na ovom bijelom svijetu, ali ja nisam jo-jo loptica.
Da li ipak ponekad slušate pjesme "Azre"?
- Iskren da budem, nisam ih slušao posljednjih nekoliko godina. Čini se da sam ih više slušao kad nije bilo ovih pozdrava. To mi je ogadilo pjesme.
Koju muziku slušate i da li Vas to uopće još zanima?
- Posljednju godinu za svoju dušu slušam narodnu makedonsku muziku. Uvijek stvaram i nešto novo, ali problem je što moram pamtiti, baš kao na početku karijere. To je grozna gnjavaža.
Mogli biste dobiti silan novac kad bi se "Azra" ponovo okupila i zasvirala, a vi to ne želite?
- Novac me ne zanima, nikad me nije ni zanimao!
Da li će se "Azra" ikada okupiti? Hoćete li ikada više održati koncert?
- Ne znam, to ne mogu reći, jer to je u Božijim rukama. Ne kažem da to treba tako objašnjavati, ali ja to tako gledam. Šta vam više od toga mogu reći? Samo kažem kako se meni čini, a sad kako to ko razumije, to je njegova stvar.
Vaša supruga kaže da ste budni jedino noću. Šta zapravo radite?
- Noću pišem, jer danju čovjek ne može raditi. Pišem puno knjiga, čiji je osnov povijest. To me zanima. To je, recimo, ovo što se smatra klasicima, kao Homer. Njihovi radovi nisu povijest, ali kad nešto preživi 2.500 godina, onda spada u povijest. I to je ono što me zaokuplja posljednjih 15 godina.
Da li pišete ne hrvatskom jeziku?
- To nije hrvatski jezik, to je književni srpski.
Koliko često idete u Hrvatsku ili bilo gdje na prostore bivše Jugoslavije?
- Posljednji put sam bio prije deset godina u Beogradu.
Stječe se dojam da izbjegavate dolazak?
- Nije da izbjegavam, ali kako da kažem, meni to nije moguće. S jedne strane su kao osjećaji, a s druge stvarnost. Prvo nije moguće zbog stvarnosti. Nemam pasoš, nemam novac i nemam se gdje vratiti. Imao sam jugoslavenski i istekao mi je. Jugoslavije više nema, to je isto kao kad se rodiš i kažu ti: ovo ti je tata, ovo ti je mama, pošto, prema Homeru, niko ne zna kad se rodi, ko ga je rodio, bar prve tri godine. I sad ja nemam tatu i mamu i zbog toga sam sretan.
Nemate hrvatsku putovnicu?
- Ne želim je ni u ludilu.
Da li s nekim održavate kontakt, možda sa članovima grupe?
- Ne! Ja sam uvijek bio sam sa sobom.
I sada ste sa suprugom u Holandiji. S Vama možda i nije jednostavno živjeti?
- To treba pitati nju. Ovaj svijet je takav kakav je, tu čovjek ne može baš puno birati.
Neki hrvatski mediji pisali su da su Vas posjetili u Vašem domu u Holandiji.
- Bili su, ali dvije ekipe su de facto provalile unutra. Nisu provalili kroz prozor, ali niko ih nije zvao, sami su se ubacili. To je vrhunac neukusa, ali to je njihov odgoj. Šta ja imam s tim.
Da li ste još fudbalska zvijezda u mjestu u kojem živite?
- Fudbal igram iz zeze. Noću, da se i ne vidi. Ali nikad nisam ni za koga navijao. Na TV-u volim gledati kad se dobro igra, ali to je isto kao i sve ostalo. Vrlo su rijetke dobre utakmice.
Posjećujete li koncerte u Holandiji?
- Ma kakvi, ne volim da se gužvam. Moji najbolji koncerti u životu su oni na koje su došla samo dva čovjeka. Imao sam takva dva.
"Azrina" muzika i dalje se sluša.
- Sluša se zato što je najbolja, to je uvijek tako i bilo. Ne bih je ni radio da nisam znao da vrijedi, jer ja imam sram, ali ne tiče me se.
Šta Vam je najdraže što ste radili u "Azri"
- To je vrlo teško reći, ali ako upotrijebimo mjeru, naći ćemo više dobrih albuma nego pjesama. Izdao sam desetak albuma, ali četiri-pet su stvarno izvrsni, što je velika stvar. To su "Sunčana strana ulice", "Filigranski pločnici", "Balkanska rapsodija", "Krivo srastanje" i "Zadovoljština".
Znate li da se "Bijelo dugme" okupilo i odsviralo tri koncerta?
- Da, znam. Ali za mene je "Dugme" samo Bebek. I Bregović, naravno. Ta prva faza im je najbolja, ali nije samo što je Bebek otišao, već što Brega nikad nije imao dovoljno pjesama. Vrijeme se promijenilo i automatski se pokazalo ono što jeste i zato je Bebek otišao.
Hoćete li više ikad išta snimiti?
- "Smisao mašte", šteta što je ta grupa već postojala u Sarajevu, inače bih je odmah tako nazvao i onda bi to bilo u skladu.
Tesko je komentirati izjave osobe koja je frustrirana svime sto dodiruje njezinu povijest. Dzonija, sam slusao, bio na nekoliko koncerata, kada je jos Azra bila anonimna kao i Point Blank iz Beograda, ali smatram da dolaze nova vremena te da nostalgiji nema mjesta u danasnjem zivotu. Nazalost Dzoni!