Svaki put kad spomenem svoj put u Tajland sugovornik me pita da li sam iskoristila blagodati tamošnje seks industrije. U početku mi nije bilo jasno zašto me to pitaju i kakvo je to pitanje uopće? 'Alo, ja sam žensko i ne moram ići u Tajland po seks. U borbi da opravdam svoj odlazak u Tajland shvatih da se na iskustvima mnogobrojnih sugrađana, koji redovito odlaze u tu daleku zemlju „u kurve“ i na druženje sa „slatkim dječacima“, gradi imidž te zemlje u nas. U nadi da će se prva asocijacija na tu prekrasnu zemlju promijeniti, podijelit ću s vama naše (bilo nas je pet) utiske, doživljaje i radosti koje smo donijeli s tog izvrsnog dvadesetodnevnog putovanja.

Nema brige u Bangkoku - Super police za bezbrižne thai trenutke

Karte smo kupili preko interneta od avioprijevoznika EgyptAir. Ako se kupi mjesec dana prije, povratna karta je 638 eurića. Najjeftiniji su sigurno, ali ne baš i najpouzdaniji. K'o za inat, dok smo mi bili u Tajlandu izbiše nemiri u Kairu i zbog toga smo se dobrano namučili i istrošili u povratku kući. Za Bangkok smo letjeli iz Budimpešte, što je uključivalo rano ustajanje kako bi ulovili jutarnji vlak, pa preko Kaira za Daleki istok. Vize smo napravili u konzulatu u Zagrebu i to je vrlo jednostavna i, za sada, besplatna procedura. Još smo napravili putna osiguranja, kupili po dvije karte za lokalne niskobudžetne letove s Air Asia, isprintali bunt papira s dokazima, informacijama, slikama nas samih i „ready to go“!

Džungla Krabi

Prva stanica ... Bangkok. Ah, šta reći ... gradurina, gužvetina, kaos, smog i teško podnošljiva vrućina. Ja baš nisam ljubitelj boravka u velikim gradovima, ali bez daljnjeg, u tom gradu se može svašta vidjeti i doživjeti. Bangkok je 22. po redu najveći grad na svijetu, s otprilike osam milijuna prijavljenih stanovnika. Zbog golemog broja neregistriranih trajnih doseljenika te onih koji dnevno obitavaju u Bangkoku radi posla i zabave, populacija grada se procjenjuje na otprilike 15 milijuna. Osim što šokira svojom veličinom, ponosno nosi i najduže službeno ima grada na svijetu pa bi na sijamskom to izgledalo ovako: Krung Thep Mahanakhon Amon Rattanakosin Mahinthara Ayuthaya Mahadilok Phop Noppharat Ratchathani Burirom Udomratchaniwet Mahasathan Amon Piman Awatan Sathit Sakkathattiya Witsanukam Prasit. U najkraćem obliku to bi bilo „grad anđela, sretnih ljudi, bogova i kraljeva“.

Prolaze i ulaze u Kraljevskoj palači čuvaju demoni Jakšasi

Njegovo Veličanstvo, kralj Bhumibol (Rama IX), vlada Tajlandom još od pradavne 1946. godine, a uvreda kraljevske obitelji strpat će vas u zatvor. Nema da mrdneš, a da te sa svih strana ne promatraju ogromne blještave slike kralja i njegove obitelji. Kralj je apsolutno obožavana faca u Tajlandu i dvaput dnevno na javnim mjestima nacija stoji mirno dok iz zvučnika ori himna. Zvuči poznato? Mi i par pasa smo se priključili tom masovnom freezu.

Nigdje bez kralja - Long live the King

Glavne znamenitosti smo obilazili po preporuci džepnog vodiča: vožnja rijekom Chao Phraya, Kraljevske palača, market Chatuchak  i budistički hram Wat Po u kojem je velika statua ležećeg Bude (duga 45  i visoka 15 metara). U tom se hramu nalazi i najstarija škola masaže. Masaža je najnormalnija i pregenijalna stvar u Tajlandu koja se može prakticirati na svakom koraku. Gnječe vas sat vremena za 40 kuna ... neprocjenjivo!

Masaža je dostupna na svakom ćošku

Najpoznatije turističko područje Bangkoka, gdje se sjati sva sodoma i gomora ovog svijeta, je ulica Khao San. Eksplozija mirisa hrane i opijata, zvukova glazbe i graje, neonskih reklama, điđa, jezika i boja redovito završava masažom glave. Onaj ko misli spavati u Bangkoku neka u širokom luku zaobiđe ovu ulicu.

Eksplozija mirisa hrane i opijata - Khao San noću

Ima 100 godina, od čega 90 godina radnog staža i prodaje začine ...

Nakon dva dana u Bangkoku, zbrisali smo na sjever Tajlanda u prekrasni grad Chiang Mai. U tom „gradiću“ od dva milijuna stanovnika sve je nekako pitomo i zeleno (barem njegov veliki, za promet zabranjeni centar). Chiang Mai nije turistička meka i najčešće ga stranci koriste samo kao bazu za istraživanje sjevernog dijela Tajlanda, prilično različitog od ostatka zemlje. Ondje je drugačija klima, hrana, krajolik, kao i bogatstvo kulture. Baš zbog toga Tajlanđani ga smatraju iskonskim Tajlandom. Apsolutni hit u ovom gradu je nedjeljni market (pijaca) - carstvo điđa.

Nedjeljni sajam - melem za dušu i tijelo...

... ali i za nepce ...

Ima i "egzotike" poput skakavaca, cvrčaka i svilenih buba

Market je veličine tri nogometna igrališta i na njemu smo obavili najbolji shoping ikad. Prešareno, prezabavno i premirisno iskustvo završilo je s oteknutim nogama i torbom više. Chiang Mai je najpoznatiji grad u Tajlandu po školama thai masaže i kulinarstva. Prepun je zubarskih klinika i agencija za treking. Vještine dentalne masaže Tajlanđana nismo isprobali, ali zato odjurismo na trodnevni treking! Za treking se može dogovoriti na svakom koraku, svi lodgevi i restorani organiziraju treking, ali kvaliteta i cijena se razlikuje pa je dobro malo pronjuškati. Sve agencije nude isto: jahanje slona, malo pješačenja i rafting, ali neke opet dodaju nešto specijalno u svoju ponudu kao, primjerice, posjete plemenima, botaničke ture ili obilaske hramova.

Konak u selu Mae Hong Son, u posjetu plemenu Karena

Mi smo naš treking dogovorili s TAT-om (Tourism Authority of Thailand) jer nam je bio najjeftiniji, a i zato jer nije bilo mjesta u našem hostelu „Eagle House“ koji organizira jedan od boljih trekinga. Proveli smo tri prekrasna dana u posjetu plemenu Karena i doživjeli nezaboravno iskustvo. Jahanje slonova smo preskočili, jer kad vidite kako ih ubadaju oštrim kopljima u glavu smuči vam se život.

Ko voli nek' izvoli, ja ne ...

Alternativa slonovima bio je slon u boci, odnosno pivo Chang (slon). Zbog toga nas Tajlanđani prozvaše „Elephant group“

Naš vodič Sam bio je totalno simpatičan lik i vodio nas je u svoje selo u brda jugozapadno od Chiang Maia, na granici s nacionalnim parkom Doi Inthanon. Veliki dio sjevernog Tajlanda naselila su različita plemena iz Mjanmara (Burma) i Tibeta koja su bježeći od progona i političkog režima stigla u Tajland. Kralj Rama ih je primio i dao im teritorij za novi život.

Vodič Sam nikuda ne ide bez praćke

Opako ...15 cm dugačak, a mreža metar!

Plemena žive na margini društva, međutim, ralje turističke industrije su ih sustigle. Sva sreća, to nije turizam kakav mi zamišljamo već pravi iskreni, ljudski doživljaj lišen svih blagodati modernog komfora. Navečer su se skupila djeca iz različitih sela i priredila nam mali programčić kako bi nas motivirali da pomognemo njihovoj školi. Mi smo se totalno raspekmezili od tog događaja, jer je u isto vrijeme bilo i šaljivo i tužno.

Globalizacija nikog nije omašila - selo Mae Hong Son

Autohtona tradicija je i danas vidljiva u svakodnevnom životu plemena Karena. Nema struje, ni tekuće vode, selo je samoodrživo, a budisti, katolici i animisti žive zajedno u ljubavi i sreći. Sam nam je ispričao divne priče o njegovom plemenu kao i da su se još donedavno bojali bijelaca i naših manijakalnih potreba za fotografiranjem pa nisu bili „frendli“ prema strancima. Danas su skužili da posjete stranaca donose dobrobit. Ako to ostane u okvirima održivog razvoja njihovog sela nemam ništa protiv, ali bilo bi mi jako žao da ih pojede turistička mašinerija.

Pleme Karena

Jutro u Mae Hong Sonu

Fasciniralo me to kako se s lakoćom snalaze u prirodi i kako žive u suživotu s njom. Brat našeg vodiča, Chokin (od milja Joking), u deset minuta posiječe bambus i napravi pribor za jelo i šalicu. Uglavnom svi nose mačete i mačetice te stalno nešto obrađuju i raskrčavaju. Chokin nas je vodio drugi dan i puno smo od njega naučili. Navečer smo se družili uz vatru s njegovim prijateljima koje je skupljao po selima kroz koja smo prolazili. Učili su nas kuhati u prirodi, a sve što smo probali bilo je preukusno.

Čiča kuhar

Chokinove kulinarske čarolije

Prejaki duhan mješaju s korom mahune Tamarin i onda motaju u list od banane

Naše putovanje bi se moglo podijeliti u dva dijela. Nakon posjete gradovima i upoznavanja s kulturom sjevernog Tajlanda otišli smo na jug gdje se tradicija zamjenjuje s ekstremnom prilagodbom stranim turistima. Kako sam se našla u društvu četiri penjača s naočalama morala sam se pokoriti njihovom odabiru - Ton Sai na poluotoku Phra Nang u blizini Krabia. I bi raj.

Phra Nang beach

Super je što se do tog mjesta dolazi samo brodom (takozvani longtail). Tek kad smo se sasvim približili plaži shvatih da smo došli u rastafarijansko selo, poznato kao jedno od najboljih penjačkih meka na svijetu. Tu možete raditi što vas je volja: ići u školu penjanja ili ronjenja, iznajmiti kajake, lunjati okolo po otocima, ležati na plaži ili jednostavno ne raditi ništa. Mi smo iznajmili kolibice za 200 thb bez i 400 thb s kupaonom. Za usporedbu, jedna piva je 100 thb (Baht). 

Raj za penjače

Priroda je prekrasna, more čisto, toplo i prepuno raznobojnih ribica. Bilo je to deset dana smijeha, uživanja i pjevušenja: “...rehabilitacija duše i tijela...“. Zapravo, previše smo se opustili pa smo cijelo vrijeme morali ići skupa da bi funkcionirali kao jedan mozak. Koliko je lijepo na zapadnoj obali Tajlanda prosudite iz fotografija, a nas zamišljajte s konstantnim kezom.

Izlet na otok Ko Poda

Longtail ... glavno prijevozno sredstvo na moru

Jednom nam je pala i kiša ...

Mi iz Divljače (interni naziv za Balkan) možemo samo maštati o razini kulture i ljubaznosti Tajlanđana. Mada su ovi na jugu već opterećeni masovnim turizmom i rade od jutra do mraka, nema teorije da vas srdačno ne pozdrave i ne proćakulaju. Nasmiješeni ljudi su me možda i najviše fascinirali na ovom putovanju. Druga fascinacija je hrana! Ludilo kombinacije morskih plodova, voća, riže, kikirikija, umaka i povrća. Da puknete od sreće svaki put kad vam nepce doživi novi okus. Naravno, za strance kuhaju posebno, jer njihovu količinu čilija i začina ne mogu lako probaviti mekušci sa zapada.

Naš dnevni boravak - Sawadee bar

Autobus na Railay East

Fascinantni detalj

Kao što rekoh, svega ima ...

Negativna strana Tajlanda je smeće. Sve je upakirano u ambalažu ambalaže. Hrana se jede iz plastičnih vrećica. Smeće je posvuda, čak i u raju kakav ste vidjeli na filmu „The Beach“. Stranci su pokrenuli neke projekte prikupljanja plastičnih boca, ali tko zna gdje to na kraju završi. Uglavnom, sutra bih se vratila na Tajland. Toliko je toga neviđenog i nedoživljenog. Do tada ... Sawatdi kaa* Viki, Martin, Irena, Igor i Maja.

* Sawatdi kaa (savadi kaaaaa, pozdrav ako ste žensko)
* Sawatdi kap (savadi kap kažu dečki)