Slušajući reakciju nepregledne mase na ledini u srcu Austrije, na čijim su glavama titrali plastični rogovi, jedan kolega je zlobno konstatirao: ovako šutljive većine u ovim krajevima nije bilo zadnjih 70 godina. U tom je trenutku trajala kratka pauza između dvije pjesme, negdje u sredini dvosatnog seta australskih rock velikana. Prijatelj se nadao da je razlog za relativni muk 115.000 svjedoka zapravo šokiranost onime što je dopiralo sa šezdesetmetarske bine: jedna od najboljih živih izvedbi koje je ovaj bend isporučio zadnjih godina. Ako nije neumjesno parafrazirati jednog poznatog hrvatskog muzičkog kritičara: vidio sam Sotonu - zove se AC/DC.

U životnom razdoblju kada ljudi polako odlaze u pravovremenu penziju, izgleda kako petorka iz Australije proživljava radni zenit. Novi album Rock or Bust dosegnuo je samo u Austriji i Njemačkoj dvostruku platinastu nakladu u roku od dva tjedna, gdje su, uzgredno, prodali više od 750.000 ulaznica za nekoliko koncerata, s tim da se svaka izvedba pretvara u prvorazredni događaj, bez obzira o kojoj je državi riječ.

Prepoznatljivi rogovi bili su apsolutni hit (FOTO: Lupiga.Com)

U to se čovjek mogao uvjeriti uoči koncerta u austrijskom Spielbergu, koji je i službeno postao najposjećenijim koncertnim događajem u povijesti ove zemlje. Na Red Bullovoj trkaćoj stazi iz cijele Europe i regije pristizalo je više od 100.000 ljudi. Posred državne autoceste i popratnih prometnih znakova stilizirani simbol istosmjerne i izmjenične struje usmjeravao je 30.000 automobila i 500 autobusa prema konačnom odredištu, opjevanom u njihovoj najpoznatijoj pjesmi i istoimenom albumu iz 1979. godine. Tamo ih je vodila i zvučna kulisa lokalnih radijskih postaja, koje su satima, prije i poslije koncerta, vrtjele isključivo AC/DC.

Pripreme i fama oko turneje trajale su mjesecima unazad: zbog biološke "dotrajalosti" preostalih članova benda sasvim se logično proširio glas da je ovo zadnja prilika da se uživo vidi jedan od najdugovječnijih rock bendova, koji je debelo zagazio u četrdesete godine svoga postojanja. Ali, i više od toga: da sredovječni muškarci i žene, zajedno s djecom i ljudima u dvadesetim i tridesetim godinama, neposredno posvjedoče zadnjim trzajima jedne velike rock epohe; razdoblja koje je, iako često mitologizirano, možda doista posjedovao nešto od onoga što se može nazvati fanatizmom zajedništva, lišenog negativnih simptoma rulje.

Kulisa je bila začinjena vatrometima, laserima, enormnom rasvjetom i završnim topovskim udarima (FOTO: acdc.com)

Od prvoga trenutka koncerta, međutim, petorka iz Australije kao da je željela iskoračiti iz okvira puke nostalgije: animirani komet koji uništava sve na zemlji uveo je publiku u prvi rif preživjelih dinosaura. Između uvodne pjesme Rock or Bust i završnoga bisa, smjestio se punokrvni i neposustali rock'n'roll, čiji je tempo diktirao djed u osnovnoškolskoj uniformi, koji je neumorno proizvodio gitarsku buku, trčao, klečao i ventilirao na podu pozornice, cijelo se vrijeme neverbalno "nadglasavajući" s publikom (verbalnih opaski gotovo da i nije bilo).

Ništa manje energičan nije bio ni pjevač Brian Johnson, kao ni basist Cliff Williams koji je standardno stajao u pozadini, zajedno sa zamjenskim pratećim gitaristom Steviejem Youngom, te bubnjarom Chrisom Sladeom, koji je s bendom svirao ranih devedesetih godina. Najpoznatiji hitovi miješani su s razdobljem prije 1979. godine, kad su istu sirovu energiju dijelili u zatvorenim i znatno skučenijim prostorima od ovoga.

Svi putevi vodili su na koncert australskih velikana (FOTO: Lupiga.Com)

Prateća kulisa je, dakako, bila začinjena vatrometima, laserima, enormnom rasvjetom i završnim topovskim udarima. Pa ipak, ako se megalomanija stadionskog rocka, praćena nedostatkom istinskog kontakta između publike i izvođača, uopće može gledati s određenom simpatijom, onda je to valjda jedino u slučaju ovoga benda. 

Već, dakle, mjesecima, ako ne i godinama, cirkulira fama da je ovo zadnja turneja benda, desetkovanog fizičkom bolešću (Malcolm Young) i psihičkim poremećajem (Phil Rudd). No, poslije ovoga koncerta nameće se samo jedan zaključak: vidimo se za koju godinu.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: acdc.com