Svima nam je dobro poznato da se po cijelom svijetu pije. Nešto više kada je doček Nove godine u pitanju. Još više kada je istočna Europa u pitanju. Mnoštvo molekula etanola obilježilo je četverodnevno putovanje članova Ferijalnog saveza u glavni grad Bugarske. Dva autobusa iz Splita, tri iz Zagreba. To vam je ukupno oko 250 ljudi. To vam je reda radi statistika. U drugom je planu koliko smo pili i gdje, koje smo kulturne znamenitosti vidjeli, i jesmo li ih uopće vidjeli. Ta sranja imate u turističkim vodičima i na Internetu.

Ne, to nije naš autobus, to je kamion bugarske televizije

Da bio se najbrže došlo u Sofiju, treba ići autodrumom Bratstva i Jedinstva preko Beograda i Niša, pa ste začas u zemlji Hriste Stoičkova, Nikolaja Pešalova (djelomično), Stefke Kostadinove i Todora Živkova. Da postoji još world-wide poznatih Bugara, prethodna bi rečenica završila s trotočkom. To je, dakle, sve. U Srbiji, ako koga zanima, nikakvih zadržavanja, pa samim tim ni problema. Na granici standardno 60-minutno čekanje zbog spore procedure.

Nismo mogli izdržati

A onda natpis: REPUBLIKA BUGARSKA (na bugarskom). Pa čekaš, čekaš, još malo čekaš … piša ti se, pa se popišaš, pa platiš kaznu jer si pišao, a kažnjen si i jer si fotografirao. Tri (3!) sata na granici dok ne shvatiš da moraš dati 50 eura da se "ubrza" procedura. Mislio sam da toga više nema sve do, recimo, Ukrajine. A granični prijelaz se zove Mitnica! A simbolike …


Uskoro je uslijedilo tumaranje gradom bez cilja i svrhe. Sofija ima lijepi, novi stadion "Vasil Levski" na kojem

Glavni ulaz stadiona Vasil Levski

smo popušili 2:0. Nema nikog da te pusti unutra da razgledaš malo, pa se iz inata popišaš pred glavnim ulazom. Sve je sivo. I u Zagrebu je zimi sivo, ali ovdje kao da je tamnije, da je manje luxa. A nije smog, jer ni nema industrije. Pada mrak, iako je već pao svanućem. Preostalo nam je jedino kupiti vrlo jeftin alkohol (velika limenka sasvim solidnog piva 0.90 leva = 3,3 kune, litra super rakije 16 kuna, litra crnjaka 8 kuna, i tomu slično).


Do hotela taxijem. Taxi je džabe. Ali DŽABE. Vožnja koja u Zagrebu košta oko 60 kuna, u Bugarskoj košta 8 kuna. Pa mu daš još 1 lev bakšiša (1 lev = 1DM). Taksist te ne može pokrasti, jer na zaslončiću fino piše koliko košta vožnja. Pojam krađe zaslužuje novo poglavlje.


Nakon lokanja u hotelu odlazilo se u disko. Da ne pišem tri puta

Svaku noć u disko

isto, tako je bilo sve tri noći, uključujući i novogodišnju. Disko-klubovi nisu ništa lošije uređeni nego u Hrvatskoj. Ali, ti mu kažeš daj mi pivu, a on tebi: tri leva, a ti znaš da to MORA biti dva leva, iako to nigdje ne piše. Kretenu, reci dva leva, dat ću ti tri! I tako svugdje. Sva sreća da je to opet jeftino, a i da smo svi imali dovoljno love, pa smo se bahatili i bilo je svejedno tko će platiti, i koliko. Upad u disko je maksimalno 10-15 kuna, najčešće 0. Moram napomenuti da nije bilo nikakvih, pa ni loših, kontakata s Bugarima, a ni s pripadnicima ostalih naroda. Gdje god bi izlazili, nas bi bilo najmanje 100, pa bi okupirali cijeli disko.

|

Jedno od bezbroj loše riješenih raskrižja

U gradu ima i Sheraton, i "McShit", kao i sve ostalo što postoji u Zagrebu i bilo gdje u zapadnim metropolama, ali to je tek nešto više od formalnog otvaranja tržišta, isto kao kada govorimo o uklanjanju komunističkih spomenika i ostalih tragova tog vremena, koje nema nikakvog smisla bez konkretnog ulaganja većeg kapitala u grad, ili npr. u jednostavno obnavljanje fasada. Ne znam na račun čega oni hoće u EU, barem to u tih nekoliko dana nisam uspio vidjeti.

Bugarska plesačica koja nas je zabavljala

Bugarske žene zasigurno nisu najljepše žene na svijetu, a jedino su lijepe one premlade. Bez pedofilije. Ulice nisu prljave, ali pločnici su puni rupa i poderani, lokve, premalo je semafora, i nije mi jasno kako se voze u tom kaosu ... Narančasti tramvaji klapaju, stari su i prljavi. Ima i bus i trola. Sva četiri dana većina dućana nije radila, nismo ni poštanske markice kupili.
Mi dečki smo htjeli kupiti dres bugarske reprezentacije, svaki dan smo prošli pokraj istog dućana koji je bio zatvoren, sve dok pola sata prije polaska nije izišao tip iz dućana koji se nalazi preko puta široke ulice i otvorio dućan s dresovima. Pa jedan tip radi u dva dućana istovremeno! Nemoguće! Kupili smo kvalitetan dres za 12 leva. Primijetili smo i kako ima jako puno napuštenih kućnih ljubimaca, pasa ponajviše. Ima ih neuobičajeno mnogo.

Bugari se nisu pokazali kao naročiti domaćini, a niti mi se nismo trudili pokazali kao dobri gosti, pa shodno tome to nismo niti uspjeli. Naprotiv, radili smo raznorazna sranja gdje god smo to stigli, pišali i razbijali po hotelu, skidali se goli i povraćali po šankovima …Čini mi se da smo sva ta četiri dana boravka u Sofiji, kao kroz neku maglu sjećanje me služi, kontrirali sami sebe samima sebi.


Par riječi i o hrani. Stvarno je jeftina. A je li i dobra? E, pa … Shvatili smo da je najbolje jesti u lancu restorana "Happy Grill". To je nešto kao Din-don u Zagrebu, uglavnom, puno normalnije od već spomenutog McDonald`s-

Bugarska kampanja protiv upotrebe marihuane - "No Marihuana"

a, na primjer. I sve je OK, ukusna piletina, obilje salate, krumpiri, piva, i jeftino je i toplo, ali treći dan više ne možeš ući unutra! Zašto? Zato što SMRDI! Valjda ono ulje na kojem oni pripremaju tu hranu, ili ne znam što, uglavnom, to ti se uvuče pod kožu, u kosu, u odjeću, a kako tek smrdi poslije uspješnog odlaska u WC niti ne želite znati …




S

Jedan od prepoznatljivih simbola Sofije

a smradom ću laganini i završiti ovaj putopis, jer mi je dosta pisanja o Bugarskoj i o Novoj godini. Dakle, sama Sofija ima neki glupi miris, ne znam da li to okarakterizirati kao smrad. Dosta je to težak i neizbježan sukus ispušnih plinova, kuhanja, grijanja, industrije (ako je ima) i tko zna čega još. Probudili smo se 2.1. na pogrešnu nogu i rekli da je dosta svega ovoga. Svi smo dobili visoku temperaturu. Šofer, pali bus, idemo u Hrvatsku! Za kraj, sitnica od 15 sati truckanja.


Bilo je super.