O rupama

Boris Beck rodio se u Zagrebu 1965. godine, ali prve znakove inteligencije počeo je pokazivati tek 1987. Životna želja da iz studentskog doma prijeđe izravno u starački nije mu se ostvarila (&#!!!?%&!!). Dogodio mu se peh da je završio oba svoja studija, prvo geodezije, a poslije hrvatskog jezika i književnosti. Dvaput je bio u ratu i za to dobio kolajnu s kojom se sada igra njegovih troje djece. Priče, eseje i kritike objavljivao je u brojnim časopisima i novinama, a najviše u Vijencu i Zarezu gdje je bio i urednik. Za prozu je nagrađen na natječajima Arkzina i FAK-a. Sada piše o knjigama za "Nacional". Autor je mjuzikla za tinejdžere "Grie Witch", a uskoro mu izlazi i knjiga priča za odrasle "Metak u srcu Svetog Augustina" iz koje potječe vesela priča o smrti "Četiri zadnje stvari", koju ćete vrlo skoro moći pročitati na ovom sajtu. Boji se duboke vode, a najsretniji je kad u svojem vrtu ispod listova zelja nađe malu slatku bebu.

Dan i još jedan (kraj 7 poglavlja)

Igrom slučaja, nakon gostovanja Seida Serdarevića, i novi nam gost također dolazi iz književničkih krugova. Baš poput Seida, i Nenad Rizvanović dugi se već niz godina bavi književnom kritikom (Vijenac, Glas Slavonije, Quorum, Oko, Godine, Slobodna Dalmacija...), ali isto tako i rock kritikom i to ponajviše u Heroini novoj, koju je i uređivao. Nenad je i jedan od osnivača FAK-a, a sa Krunom Lokotarom sastavio je i uredio zbornik FAKat, u kojem su zastupljeni tekstovi književnika sudionika FAK-a. Trenutno radi kao urednik beletristike u nakladničkoj kući V.B.Z. 2001. godine Hena.com mu objavljuje zbirku priča Trg Lava Mirskog, a za otprilike dva tjedna u izdanju istog nakladnika izaći će i Nenadov roman-prvijenac, Dan i još jedan, iz kojega vam ekskluzivno, u nastavku donosimo jedan odlomak...

Insajderski pogled na nakladništvo u Rvata!

Svim knjiškim moljcima ime Seida Serdarevića zasigurno nije nimalo nepoznato, ali one manje upućene podsjetili bi da se radi o književnom kritičaru mlađe generacije (ako se ne varam Seid je rođen 1969. godine) na čije ste kritike nailazili u Nedjeljnoj Dalmaciji, Fokusu, Jutarnjem Listu ... Prije otprilike godinu dana sa svojom suprugom Sibilom kreće u, za naše prilike prilično rizičnu i ne baš previše unosnu avanturu pokretanja književno-nakladničke kuće. Svoje čedo okrstiše imenom Fraktura i malo pomalo, redovnim izdavanjem veoma kvalitetnih i zanimljivih naslova (vidi recenzije u našoj rubrici Čitali smo: Pseći tango, Termiti i druge priče, Vojni rock, Ista priča, Ostat ću mlad) Fraktura se probija u sam vrh hrvatskih književnih nakladnika. To potvrđuje i informacija da bi se ovih dana u našim knjižarama u izdanju Frakture trebao naći i novi roman Ante Tomića ("Ništa nas ne smije iznenaditi"), a unatoč svojim brojnim i golemim obvezama Seid je uspio uhvatiti vremena da čitateljima Lupige podari i svoje insajdersko viđenje stanja hrvatske književno nakladničke scene ...

Rat u Iraku i naš dug Mezopotamiji

Nadam se da vam Dragu Pilsela ne treba posebno predstavljati. Riječ je o čovjeku koji će vam skresati u brk sve što misli da treba, a to ga počesto dovodi u konfliktne situacije. Pilsel je novinar u pravom smislu riječi; novinar koji ne mari za posljedice. Njegovo područje je istina. Dopuštam da je riječ o subjektivnom dojmu, ali najbolje da sami prosudite. Ukoliko ste pratili njegov rad - dakako. U svakom slučaju, Pilsel je komentirao i komentira hrvatsku zbilju u gotovo svim vodećim hrvatskim medijima. Čast mi je predstaviti njegovo gostovanje na našoj stranici.

Sadama je stvorila Amerika

Doktor Yahya Fozi je profesor na Fakultetu političkih znanosti u Teheranu i zamjenik direktora Istraživačkog centra Imam Homeini. U Hrvatsku je stigao na dvodnevni simpozij "Suvremeni svijet i terorizam", koji je održan u Islamskom centru Zagreb. Održao je predavanje na temu "Islam i terorizam", a za Lupeža govori o ratu u Iraku, Sadamu Huseinu i o američkom viđenju Irana kao zemlje članice "osovine zla". Ovaj razgovor napravio je jedan od lupeških suradnika, a objavljen je u Novom Listu. Ali doktor Fozi je ljubazno dopustio da ga uvrstimo i u Goste Lupeže, smatrajući da će se sjajno snaći u toj ulozi. Pa eto...

Rado ide Hrvat u vojnike

Tko čeka taj i dočeka, kaže poslovica koja mi je pomogla da izdržim težak pritisak administratora i bujicu nesnosno dosadnih pitanja od pet riječi - Kad će novi gost komentator? E, evo ga. Rođen je u Petrinji, živi i piše u Zagrebu. Vojnu odoru skinuo je prije nepunih pet dana i oboružan popriličnom količinom, praksom stečenog, znanja odlučio nam je napisati jedan ozbiljniji tekst o pokori, službeno znanoj i nazvanoj - odsluženje vojnog roka. Kako funkcioniraju i tko su zapovjednici u Hrvatskoj vojsci, kakvi su ročnici i kakva je atmosfera časnog druženja na oltaru domovine, ispričat će vam Vedran Marjanović, novinar Glasa Slavonije, ugasle Republike i još nekoliko mladošću opijenih časopisa i časopiščića. U novinarskom svijetu Marjanović slovi kao stručnjak u pitanjima ekonomije, a dobro ga pamti tajnica Dinamovog predsjednika Mirka Barišića. Ako vas zanima zbog čega ga se sjeća ta vrckasta ženica, te ako vas zanima zbog čega se on sjeća nje, potražite ga između petka i petka na nekom od zagrebačkih šankova. Pri tom pripazite na njegove pokrete, jer se Marjanović, prijateljima poznatiji pod nadimkom Dunga, zna u pola priče otputiti u nepoznatom pravcu, najčešće u potrazi za toplom posteljom i WC-om koji bi primio sadržaj njegova želuca. Šalu na stranu, Marjanović je uistinu vrsni novinar, čije vrijeme, budući da ima tek 27 godina, tek dolazi. Zbog njegovog otvorenog pisma upućenog Sportskim novostima sastajao se kolegij te redakcije, ali odgovor na Marjanovićeve argumentirane optužbe, vezane za pisanje ovog sportskog dnevnika, skup mrsnih glava nije našao. Čitateljima "Glasa", našim Slavoncima, Vedran je poznatiji kao TV - manijak, što je naziv njegove, počesto briljantne kolumne o televiziji. A sad me ispričajte zbog podugačkog uvoda i zabavite se, ukoliko se to može, vojskom, civilnom i necivilnom, kao i svime što je prati. Vaš Lupiga

Englezi su nam baš super

Lupežov prvi gost komentator, koji ima izuzetnu čast otvoriti našu novu rubriku, odaziva se na ime Jasmin Klarić, a na ulici će se okrenuti i ako ga nazovete džinovskom kravom. Klarić je visok metar i 102 centimetra i ubraja se u najveće hrvatske novinare. Na našu sreću, ne samo po visini. Karijeru je započeo u studentskom listu PULS, a nastavio suradnjom s čuvenim Zvonom Krstulovićem u Startu. Kao strastveni navijač "splitskih bilih" prokrstario je Europu uzduž i poprijeko, te o tome ostavio trag u nezaboravnim reportažama za navijački list "Tifo". Danas je renomirani novinar riječkog Novog lista, a bavi se unutarnjom politikom. Lupežu će objasniti neke stvari o toleranciji, Hajduku, poznanstvu s onom budalom koja je na silu skinula zastavu Slovenije s kuće još veće budale Joška (Slovenci nek čitaju Jožko) Jorasa. Ima curu Ninu i može popiti sto piva i pet litara crnog vina. Dobitelj je jedne od novinarskih nagrada koje se dijele u Interkontiju, što naravno ne znači ništa osim da se naš gost uspio uguziti pravim ljudima.