Intro, ljubavno stanje
Ležim u zagušljivoj sobici, koja je služila kao sklonište od vanjskoga svijeta ... Kako sam je samo voljela, a i mrzila u isto vrijeme.
Knjiga koja već cijelu vječnost leži pored kreveta i koja je prelistana bezbroj puta kao da će se riječi izmijeniti i stvoriti neku novu priču. A ni jedna nova neće biti pročitana kao što nije ni ona stara.
Ovoga puta razlog izolacije je on ....
Čini mi se da me njegova ljubav pomalo počinje gušiti, suviše se trudi da funkcionira. Pokazuje karakteristike sabranog čovjeka koji u presudnom trenutku prepirke ostaje smiren i racionalan. Ponaša se poput nekog socijalnog radnika, samo da se riješi barikade između nas. Da li je to baš zato što mu je toliko stalo do mene ili zato što je iskusan i zna šta treba raditi u ovakvim situacijama.
Koja ironija. Noću kada bih legla i zujila u plafon, ovog mog skloništa maštala bih kako bi bilo lijepo kada bi se našla osoba na mome putu, a koja bi sebe nudila u potpunosti. I sada kao grom iz vedrog neba stvori se on ... Taj koji tvrdi da me ni jedna osoba nije voljela kao što me voli on. Pitam se odakle mu ta hrabrost. Gadi mi se zbog te samouvjerenosti, a nije ni svjestan u kojoj je zabludi.
Bolesno je ljubomoran i misli da sam mazohista koji pada na taj balkanski macho karakter. Trebala bih se možda "žaliti" što znači "hvaliti" prijateljicama, kako je neizdrživo sa njim u vezi, da bi me one uvjerile kako je to njegov način da mi kaže koliko me zapravo voli i da mi one zbog toga zavide. Nešto čisto da bih sebi digla moral?
Zar mi žene još uvijek nismo prošle tu fazu primitivnosti ili je to prosto ugrađeno u naš sistem? Djelujem samoj sebi kao neka novorođena feministkinja koja je uvjerena da može sve, samo svojom snagom bez pomoći ili podrške muškarca. Da mi nije nimalo potrebna toplota suprotnog spola.
Rekao mi je da me neće ostaviti na pola puta, nakon što me je prekrila tama dileme. On je taj koji drži kontrolu, a ja sam ta koja je gubi i sve bacam u vodu jer ne vidim izlaz.
Noćas si u krizi i dolazim ti pružiti pomoć, razdaljina između nas nam neće stvarati probleme, ako treba sjedam u auto i odmah dolazim, prebrodit ćemo taj strah zajedno ...
Poslije ovoga sam se dobrovoljno prijavila za terapiju, furam onaj američki stil:
"Hi I'm Ina and I have a commitment problem in a relationship" ......
Knjiga koja već cijelu vječnost leži pored kreveta i koja je prelistana bezbroj puta kao da će se riječi izmijeniti i stvoriti neku novu priču. A ni jedna nova neće biti pročitana kao što nije ni ona stara.
Ovoga puta razlog izolacije je on ....
Čini mi se da me njegova ljubav pomalo počinje gušiti, suviše se trudi da funkcionira. Pokazuje karakteristike sabranog čovjeka koji u presudnom trenutku prepirke ostaje smiren i racionalan. Ponaša se poput nekog socijalnog radnika, samo da se riješi barikade između nas. Da li je to baš zato što mu je toliko stalo do mene ili zato što je iskusan i zna šta treba raditi u ovakvim situacijama.
Koja ironija. Noću kada bih legla i zujila u plafon, ovog mog skloništa maštala bih kako bi bilo lijepo kada bi se našla osoba na mome putu, a koja bi sebe nudila u potpunosti. I sada kao grom iz vedrog neba stvori se on ... Taj koji tvrdi da me ni jedna osoba nije voljela kao što me voli on. Pitam se odakle mu ta hrabrost. Gadi mi se zbog te samouvjerenosti, a nije ni svjestan u kojoj je zabludi.
Bolesno je ljubomoran i misli da sam mazohista koji pada na taj balkanski macho karakter. Trebala bih se možda "žaliti" što znači "hvaliti" prijateljicama, kako je neizdrživo sa njim u vezi, da bi me one uvjerile kako je to njegov način da mi kaže koliko me zapravo voli i da mi one zbog toga zavide. Nešto čisto da bih sebi digla moral?
Zar mi žene još uvijek nismo prošle tu fazu primitivnosti ili je to prosto ugrađeno u naš sistem? Djelujem samoj sebi kao neka novorođena feministkinja koja je uvjerena da može sve, samo svojom snagom bez pomoći ili podrške muškarca. Da mi nije nimalo potrebna toplota suprotnog spola.
Rekao mi je da me neće ostaviti na pola puta, nakon što me je prekrila tama dileme. On je taj koji drži kontrolu, a ja sam ta koja je gubi i sve bacam u vodu jer ne vidim izlaz.
Noćas si u krizi i dolazim ti pružiti pomoć, razdaljina između nas nam neće stvarati probleme, ako treba sjedam u auto i odmah dolazim, prebrodit ćemo taj strah zajedno ...
Poslije ovoga sam se dobrovoljno prijavila za terapiju, furam onaj američki stil:
"Hi I'm Ina and I have a commitment problem in a relationship" ......
Ma evo i mene...!
Malo sam pročačkala po ovim tvojim kolumnama i vidim da je moja mala Ines odrasla, šmrc..
You go girl... Vidim odlike budućeg novinara. Am I right?