Danas kad hoće nekog oblatiti reći će: ma on je naobražen na Wikipediji. "Internet generacija" je simbol debilizma, neznalaštva, kao nekad kada su za beatlesomane govorili da su zamazani padavičari koje sve treba ošišati, ili za punkere da su ćelavi nacisti, ili još ranije, pedesetih godina prošlog stoljeća, kada su Prevertovoj "djeci koja se ljube" (znate tu pjesmu) tražili osobne ili u gorem slučaju i vjenčani list.

Svašta se priča protiv interneta, ali sve te "argumente" su protivnici tog međumrežja vjerojatno našli upravo - surfajući! Dok su im puna usta "krpenjača", trim staza, zelenih livada na kojima treba odmarati očinji vid, dok promiču vrjednote seoskog turizma i domoljubnih toplica, kritičari interneta ne miču se od računala i od dalekovidnice gdje prate sudbine ušlagiranih vlasnika haçiendi u komi ljubavnih avantura seksipilnih sluškinja i simpatičnih sluga što će naslijediti sve ...

Odmah u sridu: "Mein Kampf" nije složen na računalu, Jack Rasparač nije preko interneta nalazio svoje žrtve, ni Staljin ni Mao nisu imali internet na raspolaganju da bi isplanirali i proveli ubojstvo milijuna, Kaligula nije gledao porno sličice na nekom sajtu, križarski pohodi, inkvizicija i uništenje Indijanaca te ropstvo od antike do Amerike – sve je to provedeno bez ispiranja mozga putem povezanih računala.

Što hoću reći? Kritičari interneta polaze od krive, ali podrazumijevajuće pretpostavke, da je svo zlo ovog svijeta počelo "s tehnikom", a napose s internetom.

A koliko je gluposti i laži i nacrta za najveća zlodjela objavljeno u knjigama? Neiskazana a kriva pretpostavka je da su sve knjige "po defaultu" dobre, jer da su tiskane (kao da je u tiskanim, rukopisnim knjigama i glinenim tablicama sve odreda točno i dobro), a da je internet đavlova napast, sinonim za porno industriju, laž i propagandu i to još na engleskom jeziku koji nastoji pokoriti manje jezike. A treba li podsjetiti na kojem je jeziku stotinama godina tiskana Biblija? Ili da je znamenita mapa svijeta na kojoj je Afrika "nepravedno umanjenja na račun Europe" nastala prije međumrežja?

O toj imperijalističkoj ulozi engleskog jezika na internetu pričaju se bajke, ali ista je situacija stoljećima vladala u svijetu rukopisnih i tiskanih knjiga, samo je tada latinski jezik bio vladajući i "tlačio je nacionalne", a tada su također najbogatiji imali monopol nad tiskarama. Povijest mnogih manjih naroda se često svodila na bitku za dopuštenje da se knjige tiskaju na drugom jeziku osim latinskom ... Internet, iako u dobroj mjeri preslikava fakat da financijski najmoćniji imaju veće mogućnosti da promiču svoja stajališta, ipak je daleko od monopola onog doba kada je latinsko izdanje Biblije bilo zakon ...

Pozitivna je strana interneta upravo u toj demokratizaciji, u toj prilici da gotovo svatko može plasirati svoju istinu, što kritičari odmah napadaju videći u tomu isključivo prigodu da neznalica kaže što mu padne na pamet. A zaboravljaju koje su sve laži i grozomorne ideje davali tiskati i rukopisati stotinama godina "najnaobraženiji i najmudriji ljudi svoga doba", u svećeničkim i dužnosničkim odorama ... Penkalo u ruci i pergament nisu garant istine i mudrosti. Ovlaš nabrojani primjeri zala u tiskanom i rukopisnom obliku, trebali bi osvijetliti od pomodne kritike skriveni fakat, da laž, glupost, površnost, kriminal nisu izum interneta. Već da su oduvijek postojali. Te da nije računalo samo po sebi krivo za pedofiliju, manijake koji traže žrtve, krivotvorenje povijesti i sve ono što užasava protivnike tehnike, već da je to ono isto zlo koje je postojalo i u starostavnim knjigama (koje su, primjerice, govorile o vješticama i sl.).

Završio bih citatom íz jedne kolumne Danca Dana Turélla, objavljene 1987. u kopenhaškom Politikenu. U tekstu pod naslovom "TEHNOLOGIJA, PRIJETNJA I IZGUBLJENI U SVEMIRU", u kojem usput odaje počast svojem legendarnom IBM strojopisu, Turéll piše: "Kada se ‘humanisti’ – kako vole nazivati nas što se bakćemo umjetničkim i kreativnim zadatcima, podrazumijevajući da tehnički talenti nisu posve ljudski – očituju o tehnologiji, ona (gotovo) uvijek postaje prijetnja. Tehnologija sve više postaje neprebolna noćna mora: puko Strašilo (s velikim s) hladne i zlatne budućnosti, u kojoj je stroj zamijenio čovjeka. Ništa novoga u svemu tomu. Tako je bilo još onda kada je Thomas Edison započeo svoje pionirsko djelo, koje nam je od tada svima pribavilo svjetlo u kućama – da ne govorimo o gramofonima na kojima slušamo glazbu da ne moramo angažirati simfonijski orkestar u istim tim kućama. U okviru moje struke uopće ne sumnjam da je, kada je Gutenberg razvio umjetnost tiskanja, ispred njegove tiskare stajalo 25 opata koji su jadikovali i upozoravali da će književnost umrijeti. Da se knjige više neće pisati rukom! Jedva da danas netko dijeli takvo stajalište. Mislim da se naš lokalni piljar ne plaši svoje registar kase. Naprotiv: Šalje joj tople nježne poglede s vremena na vreme, izravno flertujući sa njom – sam sam to vidio. Stvar je u tomu da svakog dana dolazi doma jedan sat ranije. Zahvaljujući toj maloj opasnici ..."

Tako će i kritičari opasnog interneta, a ljubitelji krpenjače i ljudskog kontakta za koju godinu naći novu temu, kada će svatko moći napraviti vlastitu filmsku verziju svoje omiljene knjige (da, da, knjige!) s pomoću danas nedostatne "virtualne realnosti" i kućnog računala. I mogu ih samo sa sažaljenjem zamisliti kako gledaju svjetlucanje ispod vrata u sobama svoje djece: "Eh da im nismo za rođendan kupili taj najnoviji model "ZXZYZ omega gama Viste s 789029357738 GB RAM-a" ...

* "Viva La Internet" je i naslov ploče ska benda Reel Big Fish