Svojevremeno je meni vrlo draga ženska osoba, koju volim smatrati izuzetno racionalnim bićem, prekinula polugodišnju vezu s jednim nevjerojatno zanimljivim pripadnikom njoj suprotnoga spola zbog toga što dotični nije ispunjavao dio svojih ljubavničko-krevetnih obveza. Nijedna od njezinih prijateljica (tu uključujem i moju malenkost), nije smatrala da je Brblgh (nazovimo je tako, čisto zbog osobnijeg, emotivnijeg, tipa:mogu-se-poistovjetit & I've-been-there-ili-bar-znam-nekog-tko-je-super-s-nekim-čijem-se-susjedovom- nećaku-dogodila-gotovo-identična-situacija-(zamisli?!) pristupa) postupila krivo.

Izbjegavanja apstrakcije radi, recimo tek da je Čmtrvš (ostavljeni momak, opet koristimo neko zamišljeno ime iz gorenavedenih razloga, da se ne ponavljamo) uredno ispunjavao moju prijateljicu, tj., da budemo fini, svoje seksualne obveze, te da ih je čak obavljao vrlo zadovoljavajuće, i da je Brblgh redovito dobivala svoj komadić kolačića, so to say. Ali nešto nije radio. Da nas ne optužite za opscenost, koja nam nije krajnji cilj, izjavit ćemo samo da se Čmtrvš nije spuštao na koljena, if you know what I mean?

E sad, kao što rekoh, Brblgh je, izuzmemo li taj mali nedostatak, bila zadovoljna i sretna. Čmtrvš je bio krasan u svim pogledima - pametan, inteligentan, načitan, duhovit, pravi komad s divnim zelenim okicama i fino nategnutim trapericama, kako u stražnjem, tako i prednjem području. Voljeli su ga susjedi, roditelji (njegovi i tuđi), psi lutalice, kontrolori u tramvajima i tete koje su radile u noćnim smjenama u pekarama. Imao je auto (jest da je bila riječ o stojadinu tinejdžerske dobi kojem nikad nisi mogao do kraja zatvorit prozor na stražnjem lijevom sjedalu i s kojim se vožnja u zimskim noćima činila pravim ruskim ruletom), što nam je u onoj životnoj dobi bila prava lutrija, a uz apsolventski status (koji se kretao začudno silaznom putanjom u pogledu broja ispita koje je zbrajao do diplome), čak je radio i neki zanimljiv honorarni posao.

Najvažnije pak od svega jest to da je bio potpuno lud za Brblgh! Pa ipak, u trenutku kad ti je seksualnost na najvišoj ljestvici važnosti, kao što je tad bila Brblghina, neke stvari jednostavno padaju u 55. plan. Činjenica da bi je Čmtrvš vjerojatno pošteno obljubio, samo da ga je ona to kojim slučajem tražila, uopće nam nije bila bitna. Očekivali smo da on jednostavno to želi sam svojevoljno učiniti i da bi bilo krajnje ponižavajuće da mu Brblgh sama mora nacrtati što želi (godine iskustva dokazale su da je pak riječ o metodi koju je poželjno što češće koristiti u odnosima s pripadnicima dvoglavog roda).

Brblgh je ubrzo našla partnera koji je bio voljan zadovoljavati je na raznorazne načine u krevetu. Nažalost, isto je radio i u nekim drugim krevetima, pa je veza naprasno prekinuta nakon par kratkih, premda strastvenih mjeseci. Nedavno me nazvala sva jadna da se nađemo na kavi u nekom zabačenom kafiću izvan centra grada, da ne izlaže zlim jezicima pogled na svoj pms-om devastiran ten. "Vidjela sam Čmtrvša u Intersparu", trpko je izjavila čim smo sjele za stol. Zaboravila sam na njega tijekom godina, no po njezinom izrazu lica shvatila sam da imamo kriznu situaciju.

Budući da i sama prolazim kroz jednu unazad nekoliko mjeseci, sa suosjećanjem sam joj posudila svoje uši i pozornost. Ispalo je da se Brblgh prilično često sjeti njihove veze, te da nakon godina loših veza (u kojima ju je rijetko tko više gledao blago telećim pogledom kakav je krasio Čmtrvša (a kad bi povremeno i naletio takav redovito je sa sobom nosio i blage oblike psihičkih poremećaja, prazan novčanik i sav Weltschmertzu na gotovo pod obavezno premršavim plećima)), ona taj prekid smatra svojim najlošijim životnim potezom.

Vrlo je moguć scenarij u kojem bi nakon još godinu dana njihova veza upala u neku krizu, Čmtrvš otkrio da se voli preodijevati u žensko rublje i potrošio svu njihovu ušteđevinu za zajedničko ljetovanje na Cresu, na novu kolekciju Vicoria's Secret Pretty in satin pink, no tko bi u to mogao uvjeriti očajnu, podbuhlu Brblgh? Uopće, tko može tvrditi kada su i koji razlozi dovoljno dobri za razlaz? Iako Brblgh i danas cijeni dobar kunilingus, rado bi pristala i na kratki povremeni koitus s osobom kakav je Čmtrvš nekoć bio (za danas ne možemo tvrditi, jer ne znamo u što se djenuo (e da, Brblgh je u Intersparu (koji ne sponzorira ovu kolumnu, da se razumijemo!) od njega pobjegla glavom bez obzira, ostavivši čak i kolica s Brieom na skoro-pa-đabaleska-sniženju između polica smrznutih proizvoda, jer je bio u društvu svoje očito"gore"polovice)), a takvog baš i ne može više samo tako naći u predvorju SC-a (tamo je naime nekoć srela, upoznala i pala na gore spomenutog).

Zaobilazeći seinfeldovske razloge za prekid, kakve smo svi ponekad pronalazili, jesmo li s godinama postali manje ili više kritični pri odabiru partnera? I dok redovito čujem i čitam o tome kako čim si stariji teže probavljaš nečije mane, mislim da u tom zecu baš i ne leži neki veliki grm. Naime, iako mi je davnih 90-ih glavni preduvjet za "nešto" bio to da dečko ima dobar/inteligentan/duhovit/originalan ulet, dosta je važno bilo i to da ga krasi duga kosa i ajmoreć blago kulerski I-don't-give-a-fuck- and-wear-black-whilst-I-have-a-ciggarete-in-one-and-bear-in-another-hand-and- talk-of-books-you-admire-and-dazzle-you-with-my-knowledge-of-music -and-movies stav. Obožavanje krivih likova i djela vodilo ga je ravno do mentalnog sodomiziranja, nakon čega čovjeka više ne bih mogla pogledat u oči, pa naravno da bi ikakvi daljnji kontakti bili trenutačno stornirani. Danas je ponešto drugačija situacija, ali ne i bitno različita. Mislim, slušaj ti i čitaj kog kod hoćeš (osim narodnjaka i Paula Coelha), ali sad me neke druge stvari iritiraju.

Nedavno sam primjerice silom prilika završila na jednoj nedejtovskoj kavi sa jednim intrigantnim muškarcem koji mi se već dugo vremena uporno udvara. Moram priznati da me još kad sam ga prvi put upoznala malo očarao svojim neviđenim kavalirskim ponašanjem, no budući da se u mojim mislima začahurio netko tko se ni danas ne da tek-tako van, nije nam bilo suđeno. U više prigoda što smo nalijetali jedno na drugo redovito je bio zanimljiv sugovornik s pokrićem, no kad smo slučajno završili sami na kavi, ozbiljno je ugrozio moje nadaleko poznato strpljenje. Japajapaja. Okey, mogao si prijeći 2/3 svijeta, hodati po rubu smrti i napisati par knjiga u kojima izrazito realistično opisuješ ta iskustva, no ako si na fakin kavi sa mnom, pitaj me bar što ja o tome mislim, ako ne već i nešto o meni samoj! Mislim, come'n, nadživio si Isusa, živiš standardom koji u prosjeku dijeli svega 1,8 posto lokalnog stanovništva, ali na kraju ću ja svoju kavu platit sama, hvala lijepa.

Kad sam se krenula dizati od stola sjetio se napomenuti, evo, da se nada, jel, da nije bio dosadan, i da bismo se sad baš mogli dogovoriti za nekakav pravi izlazak, jer on zna za jedan fini novi mali kineski restoran malo izvan velegrada (čiji bi tapecirung valjda divno pasao s bojom mojih očiju) pa bih mu mogla napokon dati svoj broj, comprende? How yes no. Palo mi je na pamet da bi se možda on i Brblgh mogli dobro spariti kad bi ih upoznala, no onda sam se dosjetila da krajnje egocentrični muškarci nastavljaju misliti samo na sebe, kako izvan, tako i u krevetu. A njoj danas stvarno više ne treba jedan tako (ali sad stvarno) opravdan razlog za razvod ... na koji se možda na kraju, zbog višegodišnje stečene perspektive, ne bi ni odlučila - a to bi tek bilo šteta. (usputna opaska iliti ps. ideja za kolumnu plod je inspiracije pjesmom "Grounds for divorce" Wolf Paradea (to je just for the record, da se zna kome idu zasluge (a usput se možda netko i zainteresira za dotične izvođače (koje ja primjerice iskreno preporučam!)))).