Filozofi obično oklijevaju sa donošenjem sudova, govore o problemima s vremenskim odstojanjem. Hrvoje Jurić je postupio drugačije. Reagirao je promptno na izazov situacije (A prava je sreća da je tako reagirao i njegov izdavač, što je prilična rijetkost). Autorovo stajalište je da „filozofija uočava, naglašava i na specifičan način razmatra one dimenzije problema koje su drugim znanstvenim pristupima na rubu interesa ili čak nedostupne, a za ljudski su život bitne” (str. 102.), pa je zadatak filozofa da se suoči s problemima svoga vremena. 

Hrvoje Jurić je profesor etike i bioetike na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, autor pet značajnih filozofskih knjiga iz tih oblasti, knjiga o etici odgovornosti i iskušenjima humanizma, što će reći kompetentna osoba koja sa svom intelektualnom skrupuloznošću može odgovoriti na postavljene izazove. A to se očituje u njegovom cjelokupnom pristupu fenomenu korone, pristupu u kojem poziva „na kritičko razmišljanje o onome što se trenutačno događa i o onome što bi nam se moglo događati nakon svršetka ove pandemije...” (str. 75.). 

U prvom dijelu ove nevelike studije autor analizira stajališta prominentnih mislilaca i znanstvenika o koroni, od Giorgia Agambena i Jean-Luca Nancyja do Slavoja Žižeka, Petera Sloterdijka i Yuvala Noaha Hararija. Svaki od spomenutih je iznio originalna razmišljanja, mnogo provokativnija i zanimljivija od svih „teorija zavjere” i neutemeljenih osobnih fantaziranja. Takva, promišljena stajališta mijenjaju naše razumijevanje raspoloživih činjenica, jednako kao što će nove spoznaje sigurno mijenjati i naša stajališta, pa će zato ova promišljanja istaknutih mislilaca ostati trajno relevantni uvidi i biti mnogima poticaj na argumentiranu, plodonosnu raspravu. A to je karakteristika i Jurićeve rasprave o koroni, koja je pisana jasno, razložno, argumentirano, s nužnim uvidom u cijelu lepezu različitih relevantnih stajališta o ovom golemom problemu našeg doba.

U analizi i razumijevanju ove teške situacije našeg doba Jurić ne opisuje ono što je svima manje-više poznato. On traži, kako to i stoji u naslovu jednog poglavlja, dublju osnovu, jer „pandemija ... danas samo čini eksplicitnim ono što je jučer bilo implicitno” (str. 87.), pa nas upućuje na Badiouvu studiju „Metafizika stvarne sreće“ i izuzetnu, a ponovo aktualnu Freudovu studiju „Nelagodnost u kulturi“, u kojoj slavni psihijatar kaže da su ljudi tako nesretna bića da im je sreća već ako izbjegnu nesreću, baš kao što smo u ove dane sretni ako nas ne zakači infekcija opakog virusa. 

Autor s knjigom u rukama i zgodnom porukom na majici (FOTO: Facebook/Ivana Percl Promotion)

Otud, iz tog širokog teorijskog uvida, Jurić ukazuje na etičke i praktične probleme s kojima se svi susrećemo. U te probleme svakako spadaju i problemi zdravstva i problemi nastave, o čemu Jurić ima neposredna iskustva. Ovome slijede vrlo krupni politički problemi u svijetu u kojem se sve mijenja. U svijetu katastrofe i krize uvijek prijeti diktatura, jer je strah koristan saveznik vladarima u porobljavanju i provođenju njihove volje i interesa. Tada je sloboda uvijek u pitanju, jer iskrsavaju nove granice, ali i mi postavljamo svoje. 

Zato je nanovo valjalo prizvati u pomoć, kao što to radi Hrvoje Jurić, poduke koje crpimo iz misaonih nasljeđa velikih mislilaca politike, poput Mihaila Bakunjina, Maxa Webera, gotovo potpuno zaboravljenog socijaliste Louisa Adamiča, mislioca „Medicinske nemezis“ Ivana Iliča i vjerojatno najznačajnijeg živog mislioca J. Habermasa. Njihove analize su one nužne analize koje moramo imati na umu ako hoćemo razumjeti našu trenutnu situaciju.

Hrvoje Jurić nije samo profesor i znanstvenik, nego i pjesnik, autor četiri zbirke pjesama, u kojima objedinjuje svoje poetsko (čitateljsko i stvaralačko) i filozofsko iskustvo. Zato nije iznenađujuće, a svakako je lijepo da je ova studija završena poglavljima u kojima je riječ o nekim velikim suvremenim piscima i pjesnicima, najprije o Albertu Camusu i njegovoj „Kugi“, potom Hansu Magnusu Enzensbergeru, a na kraju i o Otfriedu Höffeu, koji uvijek, pa i nama, u ovakva vremena, daje više šanse nadi nego strahovima. 

Ništa nije više suprotno, a ipak ništa bolje ne opisuje (groznu) prozu života od poezije. Iza svih navedenih poetskih uvida nazire se jedan poetski zadatak, koji će uskoro biti postavljen pred sve nas, zadatak u kojem ćemo morati potražiti nova rješenja, jer ćemo svjedočiti stvaranju nove ili barem izmijenjene društvene i osobne stvarnosti. Pandemija je simptom mnogo čega. Upravo zato je ovo pravi čas i za sve zainteresirane kojima je do razumijevanja naše situacije da pročitaju ovu lijepo pisanu, instruktivnu i u pravom trenutku objavljenu knjigu.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: DAF

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Hrvatska u koronakrizi"