"Odrastanje komičara" Gardellov je dosad najuspješniji roman (prema predlošku je snimljena vrlo popularna i nagrađivana TV serija) i u njemu pratimo odrastanje Juhe Lindstroma, tamo negdje, početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

Juha (autorov alter ego) je dvanaestogodišnji dječak koji živi u Savbyholmu, idiličnom gradiću 15 km udaljenom od Stockholma. Savbyholm, potpuno u skladu s našim "postkomunističkim" predodžbama o švedskoj idili, prava je mala oaza blagostanja, cijepljena od oskudice, nezaposlenosti i problema, a kad kojim slučajem tamo nekoga nešto i muči, taj vrišti u jastuk kako ne bi narušio mir i tišinu susjedstva. No, kako to obično biva, iza prividne fasade savršenstva (izvana gladac) kriju se napukline i traume (iznutra jadac) – umorni i prema djeci nezainteresirani roditelji, profesori koji vidno pripiti održavaju nastavu te nasilnički nastrojeni đaci neprestano u potrazi za žrtvom slabijom od sebe. A žrtve su, naravno, u pravilu oni povučeniji, tihi i mirni, neuklopljeni i manje društveni, plahi i stidljivi. A kako drugačije izbjeći postati žrtvom nego se prikloniti i umiliti nasilniku – pa tako i Juha, vođen neprestanom željom da bude zapažen, omiljen i voljen, isprva nasilnike nastoji pridobiti ulogom razrednog klauna i zabavljača da bi im se, nakon neuspjeha u tome, pridružio u zlostavljanju vršnjaka ... ali naposljetku ipak i sam postao njihovom žrtvom.

Jonas Gardell u prostoru djetinjstva detektira poligon za svakovrsne strahove i traume, ali osim u zadnje vrijeme i u nas medijski eksponiranoj temi bullyinga, autor pažnju pridaje i raznim drugim aspektima odrastanja – poput primjerice roditeljskog zanemarivanja i nerazumijevanja djece i tragikomične neupućenosti u njihove živote izvan četiri zida roditeljskog doma ili pak naizgled naivne i nevine, ali često vrlo traumatične, dječje neuzvraćene ljubavi. Osnovna Gardellova intencija bila je ukazati na djetinjstvo kao predložak i svojevrsni generator svih budućih životnih događanja – žrtve iz školskih klupa cijeli će život provesti bez samopouzdanja, nesigurni i u podložnosti, a školski nasilnici kroz život će tutnjiti bez skrupula i obzira, usmjereni isključivo na vlastiti probitak.

Porivu iz djetinjstva da mu se aplaudira i bude voljen Juha će robovati cijeloga života, na koncu postavši komičar egzistencijalno određen uspjehom kod publike, a ključna scena romana u kojoj više desetljeća nakon napuštanja školskih klupa, nabasavši ponovo na razrednog zlostavljača Juha opet postaje njegovom žrtvom, autorova je točka na i osnovnoj prijespomenutoj poruci romana. Uza svu ljepotu i zaigranost, djetinjstvo bez sumnje neminovno ima i onu tamniju stranu, a vrijeme odrastanja puno je traumatičnije nego što se to roditelji obično sjećaju, jer ožiljci na mladoj duši zarastaju puno sporije i teže, a često i nikad.

Gardell piše jednostavno, služeći se kratkim, ali često vrlo emotivnim rečeničnim sklopovima, a najdojmljiviji je u suptilnoj psihološkoj karakterizaciji svojih malih junaka, djece predpubertetske dobi od kojih su dječaci većinom još balavci (što ih ne sprječava u okrutnosti), a curicama se silno žuri biti odraslima. Iako rabi nepristrani iskaz u trećem licu, Gardell se trudi dočarati dječje poimanje svijeta i života, ali bez nepotrebne infantilizacije diskursa. Ustvari, iako to izrijekom ne tvrdi, očito je da mu je neskrivena intencija u lik Juhe upisati vlastita iskustva, a Odrastanje komičara sličnom stilistikom, ali i stanovitim naznakama autoterapeutske uloge i motivacije nastanka, umnogome zaziva neke od romana Amelie Nothomb (posebice Ljubavna sabotaža i Robert je njezino ime).

(Preneseno iz mjesečnika za kulturu mladih VAL, broj 7/2005.)