Teška su vremena za festivale, neki se otkazuju, neki emitiraju samo u on-line verziji, a neki se uz silnu muku organizatora uspijevaju održati, najčešće s "prisilno" skraćenim programom. Među ovim zadnjim je i Rab Film Festival – RAFF 2020. No, uslijed epidemiološke situacije knjiga je spala na jedno slovo, pardon, na jedan festivalski dan. 

NAJAVLJENO UKRCAVANJE - RAFF 2020: U iščekivanju morskog kina i gledanja filmova s pučine

Dakle, ove subote u 20 sati u rapskoj uvali padova I započet će drugi Rab Film Festival čije je prvo izdanje pokazalo da u budućnosti od ovog festivala trebamo očekivati puno. Na programu su dva filma, jedan igrani („Mater“ Jure Pavlovića) te jedan dokumentarni film (“Današnje more” Christophera Smitha gdje u "glavnim ulogama" gledamo istraživačkog novinara Matta Blomberga i aktivista za zaštitu mora Paula Ferbera). Sve to posjetitelji će gledati s mora, iz barki s kojih se pruža nesvakidašnji pogled na filmsko platno, a na njih će biti ukrcani sasvim besplatno.

O Rab Film Festivalu i o iskustvu organiziranja festivala u doba pandemije koronavirusa, razgovaramo s direktorom festivala Robertom Tomićem Zuberom. 

Prvo izdanje festivala bilo je izuzetno uspješno, kako po posjećenosti, tako i po kvaliteti programa. Kako objašnjavate takav uspjeh već u prvoj godini?

- Pa pitanje uspjeha jest relativno. Ako gledamo financijski, nije to nikakav lukrativni uspjeh. No, u pogledu ovoga što ste istaknuli, posjećenosti i samog programa, već u toj prvoj godini dogodila nam se kombinacija iskustva selektora našeg Festivala, Lejle Dedić i Vladana Petkovića te nevjerojatnog prihvaćanja od strana Rabljana. I na to smo ponosni. Mislim da je formula u jednostavnosti u pristupu, bez pretencioznosti, a onda se dogode divne stvari. Kada nešto što smo mi stvarali postane nešto što Rabljani shvaćaju kao svoje. 

Kažete da su Rabljani odlično prihvatili ovakve „novosti“ na svom otoku, očekujete li jednaku podršku i ove godine?

- Vjerujem da u Hrvatskoj nikome nije lako u ovom pandemijskom kontekstu, pa tako ni Rabljanima. Taj otok živi od turizma, pa smo zajednički s njima stvarali verziju Festivala koji je ipak fizički, a ne on line, ali takav da ne ugrozi njihov trud u epidemiološkom smislu i njihov uspjeh, kada je turizam na Rabu u pitanju. Vjerujem da Rabljani to cijene i da će to pokazati svojim dolaskom na barkama u Uvalu I. Padova u subotu. 

Kako ste baš odabrali Rab?

- Slučajno, kada smo moja životna partnerica Silvia i ja došli u posjet Rabu kod naše prijateljice Meridi. Shvatili smo da taj otok i taj grad s četiri zvonika ima neku filmsko-festivalsku magiju i, pritom, velik dio infrastrukture za takav projekt. Grad Rab i Pučko otvoreno učilište Rab odmah su prihvatili naš prijedlog i učinili sve da zajednički u toj prvoj godini uspijemo. 

"Ove godine bitno je da opstanemo i da svoje programe donesemo publici u bilo kojem obliku" (FOTO: RAFF/Nevio Smajić)

Je li festival zanimljiv i stranim turistima?

- Čini se da jest. Jer velik dio naše publike je bila strana. Mislim da je to dio one priče da mjesta kao Rab mogu ponuditi više od samog krajobraza, mora, sunca. 

Ove godine zbog svima poznatih razloga festival će trajati samo jedan dan, a planirali ste puno toga. Je li bilo teško pomiriti se s time?

- Jest, mislim da je ovo sedma verzija festivala, koju smo osmišljavali. Nije to lako bilo našem, inače malom timu u kojem su Silvia Jonjić, Zoran Kekić, Tena Razumović Žmara i Vanja Daskalović, uz Katarinu Ribarić, ravnateljicu rapskog učilišta bez koje ne bi sve ovo mogli iznijeti. No, realnost je takva kakva jest, svi se moramo prilagoditi. Ipak, valja reći da ima i svojevrsnog inata u našem ovogodišnjem izdanju RAFF-a. Kako i kaže logline festivala naše dizajnerice i copyrighterice Izvorke Jurić - istina ne može biti odgođena. Razumijevajući epidemiološke okolnosti, dojam je taj da nismo svi po istom kriterijima njima omeđeni. A kultura disciplinirano upute sluša, dok to nije slučaj sa svima oko nas. Pa smo odlučili potruditi se pokazati da nećemo nestati i da na to ne pristajemo. Poštujući sve epidemiološke upute koje su nam dane. 

Kako je to zapravo organizirati festival u doba pandemije?

- Suludo, ali na to se nemamo pravo žaliti. Tako je, kako je. Mi volimo ovaj festival i učinili smo sve da se on barem i u jednodnevnom izdanju dogodi. Ono što bismo voljeli vidjeti u ovim okolnostima, jednakost primjene epidemioloških preporuka jednako kod svih. Inače izvire pitanje njihovog smisla, bivaju posve ugrožena. 

Kako biste nam predstavili ovogodišnji program?

- Ponosni smo na Posebnu projekciju američkog eko morskog dox thrillera "Današnje more" redatelja Christophera Smitha. Ova je projekcija posebna jer se događa prije međunarodne premijere ovog filma i jako smo sretni da smo u tome uspjeli. Film "Mater" redatelja Jure Pavlovića s Dariom Lorenzi u glavnoj ulozi, čini mi se da ne treba posebno predstavljati. Nama je na ponos da ovaj uspješni ljetni hrvatski filmski hit dovodimo na Rab. 

Kupanje nakon prošlogodišnjeg festivala (FOTO: RAFF/Nevio Smajić)

Radi se o festivalu istraživačkog filma, možete li našoj publici pojasniti kakvi po tom ključu filmovi mogu proći vašu selekciju?

- Istraživački film je žanr koji ima svoju specifičnost u usmjerenju prema temi i postupku stvaranja. Dug je proces njegova stvaranja i oni koji nas interesiraju jesu oni koji propitkuju, otkrivaju, donose neka nova saznanja. Uvjereni smo da za njih ima publike, a nekako se izgube u ostalim velikim festivalima. Vjerujem da će se dogoditi s vremenom možda i veće usmjerenje i autora na ovaj dio Festivala. 

Festival se održava u partnerstvu sa Sarajevo Film Festivalom čije se ovogodišnje izdanje upravo privodi kraju. Što konkretno znači to partnerstvo? 

- Ove godine načelna je to međusobna podrška SFF-a i RAFF-a. Kao i ona između AJB DOC-a (Al Jazeera Balkans Documentary Film Festival) i nas. Ove godine bitno je da opstanemo i da svoje programe donesemo publici u bilo kojem obliku. I sjajno je ovo sto radi SFF on line verzijom i dobrom reakcijom publike. Isto očekujemo i kod nas, kao i na AJB DOC-u. Ali i u izdanjima koja dolaze odmah nakon nas - Liburnia Film Festivalu ili pak ZagrebDoxu koji je prvi stradao uslijed korona pandemije. 

Čija je ideja taj famozni Seaplex “Kaich” Cinema, i kako je došlo do toga da se filmovi gledaju iz kaića?

- Moram priznati da mi se osmjeh razlio licem na strukturu ovog vaseg pitanja. Famozni - nismo ga takvim zamišljali, ali ako je tako ispalo, jako smo ponosni na tu činjenicu. A zapravo je to jednostavna ideja, koja je nastala u razgovorima na Rabu. Drive in koncept nije nepoznat, efektan je i u pandemiji je ispao i jako koristan. Nama se, pak, dogodilo da smo Kaich kino na barkama realizirali godinu dana prije pandemije, kao neko proročanstvo, nesvjesni da će nam iduće godine to biti jedini vid festivalskog projekta. Drago mi je da se taj koncept širi, u Hrvatskoj ima primjera sličnih projekata inspirirani našim Kaichem. Jako je lijepo vidjeti i sličan projekt u Parizu na Seinei. 

Lani su bili itekako zapaženi i „nefilmski“ dijelovi festivala, poput koncerata Urbana, Zdenke Kovačiček, Elementala, Detoura … Ove godine publika će ipak biti bez toga.

- Eh, da ... Taj dio nas dosta tišti … Glazbu smatramo i dijelom filmskog djela, i zato smo spajali glazbu s filmom na našem Festivalu. Ali nije bilo realno sada se upustiti i u taj dio. No, dogovoreni line up vjerujem da ćemo ostvariti iduće godine, na novom 3. RAFF-u.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: RAFF/Nevio Smajić