„Dok katolici diljem svijeta 15. kolovoza slave blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije, poznatiji kao Velika Gospa/Gospojina (slavlje formalizirano nakon što je papa Pio XII. 1950. godine proglasio dogmu o Marijinom uznesenju na nebo), Crkva u Hrvata već tradicionalno na taj dan obilježava svoj neformalno proglašeni Dan antikomunističke borbe“, piše Franjo Šarčević u osvrtu objavljenom na portalu Prometej.ba.

Autor analizira ovogodišnje propovjedi istaknutih biskupa i nižeg svećenstva u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, u kojima se upozoravalo na opasnosti koje prijete o komunizma, prokazujući nosioce tog „komunizma“. 

„Na jedan način su predstavnici Crkve u Hrvata (hrvatske verzije srpskog svetosavlja, neke nacionalne crkve, opet neformalno proglašene ali na terenu tako funkcionirajuće) u pravu kad kažu da je komunizam živ: on je najživlji upravo u njihovim glavama, u njihovom svijetu fantoma, paranoje ili pak svjesnog i proračunatog sluđivanja naroda zarad interesa političke stranke i kaste koju se podržava i kojoj se služi kao duhovni oslonac, a to je HDZ“, stoji u osvrtu.

Šarčević napominje i kako je komunizam vremenski jako daleko i kako je na ovim prostorima nestao dosta prije nego li se on uopće rodio te zaključuje kako se kao vertikala hrvatskog naroda i njegove Crkve etablira Alojzije Stepinac, dotičući se propovijedi kardinala Bozanića. Dobar dio teksta autor je posvetio i notornom sisačkom biskupu Vladi Košiću.

Dobar dio teksta autor je posvetio i notornom sisačkom biskupuVladi Košiću (FOTO: Lupiga.Com)

„Govoreći o presudi Perkoviću i Mustaču i o jugo-komunističkom sustavu, Košić naravno aludira na SDP kao formalno-pravnog nasljednika Saveza komunista Hrvatske (mada nije teško doći do informacije da je do kraja 1990. oko 97 tisuća bivših članova SKH prešlo u HDZ, a u reformiranom SKH ih ostalo svega 46 tisuća) i na Zorana Milanovića kao sadašnjeg predsjednika te stranke. Naravno, on ima pravo na svoje političke stavove i na iskazivanje tih stavova gdje mu drago – ta nitko nije nikoga natjerao da ode na njegovu misu i da ga sluša“, objašnjava Šarčević, dodajući kako je to možda sporno s aspekta samoga kršćanstva, njegovih vrijednosti, načina na koji bi se Crkva trebala obraćati ljudima, ugleda ili neugleda koji Crkva stiče ovakvim djelovanjem, ali prepušta da o tome govore drugi.

„Nije mi ni na kraj pameti braniti jugoslavenski komunizam niti imam išta s njime. No, kad smo već kod jugo-komunizma kao zločinačkog režima, što Crkva u Hrvata standardno potencira, reagirat ću braneći elementarnu logiku. Ako su ubojstva nekoliko desetaka emigranata dokaz da je Jugoslavija bila teroristička država i taj režim zločinački, jesu li onda ubojstva i terorizam koji su vršili neki pripadnici hrvatske emigracije dokaz da je njihova ideja bila zločinačka, a država koju su željeli formirati na razvalinama Jugoslavije teroristička? Koja je razlika između Josipa Perkovića i Mire Barešića?“, pita se autor u osvrtu koji možete pročitati na ovom linku.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com