Nema šutnje i šaputanja

ritn by: I.F. | 08.03.2019.

„Osmi mart naš je dan - dan kada izlazimo na ulice, dan kada slavimo svaku borbu, svaki ženski glas koji je progovorio o tretmanu u bolnicama, rodilištima i ginekološkim ordinacijama diljem zemlje. O ograničavanju prava na pobačaj. O institucijama koje nasilje žele zadržati u četiri zida. O tretmanu i uvjetima na radnom mjestu. O tretmanu u vlastitom domu“, poručuju organizatorice Noćnog marša iz feminističkog kolektiva fAKTIV. Slogan ovogodišnjeg Noćnog marša, koji će se danas održati u središtu Zagrebu, glasi - "GLASNE I BORBENE", a iz fAKTIV-a, vas pozivaju da na Osmi mart izađete na ulice, da slavite žene i njihove borbe, da pokažete kako ste se spremne boriti za sebe, u ime svih onih koje su se borile za nas kao i onih kojima borbu ostavljate u nasljedstvo.

„GLASNE I BORBENE“ slogan je ovogodišnjeg Noćnog marša koji će se danas održati u Zagrebu. Prošle godine na osmomartovskom maršu okupilo se oko 6.000 ljudi, a današnje okupljanje počinje od 18 sati na Trgu žrtava fašizma. S mjesta okupljanja se oko 18 i 30 kreće u kratki marš po gradu – od Trg žrtava fašizma preko Ulice Franje Račkog, Jurišićeve, Trga bana Jelačića, Ilice, Gundulićeve, Masarykove i Tesline, sve do konačnog odredišta, Zrinjevca.

U pozivu na marš objašnjavaju kako je ženska svakodnevica razlog za glasan otpor, podsjećajući nas kako su žene, suočene sa školskim primjerom sistemskog nasilja prema njima u režiji pravosuđa i ostalih institucija, već ranije izašle na ulice. Ovaj put, kažu u fAKTIV-u, bitno je opet izaći na ulicu i poručiti – „Ne damo svoje zdravlje i živote! Borit ćemo se sve dok država ne preuzme odgovornost za ubojstva i sve druge oblike nasilja prema ženama i djevojčicama.“

Noćni marš
Poruka s prošlogodišnjeg Noćnog marša (FOTO: Anja Mergeduš/fAKTIV)

Napominju i kako su glasovi i iskustva žena izazvali nelagodu kod onih koji bi najradije da sustavna bol i poniženje kroz koje žene prolaze u bolnicama, a o čemu se javno govorilo prošle godine, ostane nešto o čemu se šuti ili šapuće, a onda se zaboravlja i normalizira.

„Niste to dopustile, čitale ste glasno svoja iskustva. Nismo se dale izbrisati. Nismo se dale izbrisati ni kada je napadnuto pravo na pobačaj. Svoja iskustva ‘upisivale’ smo na fasade zgrada, upozoravale da nas stigmatizacijom i posramljivanjem žele ušutkati. Marširale smo i glasno govorile o pobačaju. Pobunile ste se kada je ljekarnica odbila prodati kontracepcijske pilule. Pobunile ste se kada su pokušali odrezati nezavisnu kulturu. Kada su napali tekovine antifašizma. Kada su napali slobodu novinarstva. Zato vas pozivamo da marširamo i zajedno proslavimo Osmi mart, Međunarodni dan žena“, zaključuju u fAKTIV-u, uz poruku da na Osmi mart treba slaviti žene i njihove borbe te pokazati da su spremne boriti se za sebe, u ime svih onih koje su se borile za njih i onih kojima borbu ostavljaju u nasljedstvo.

Stoga vas pozivaju da izađete na ulicu – „GLASNE i BORBENE“.

Za kraj vam ostavljamo kratki video s prošlogodišnjeg Noćnog marša.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: KURS

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Korak dalje: Izazovi europske Hrvatske"

Do sada komentara: 3

Komentiraj

boljsevik prije više od 5 godina

Svakako bi se trebalo sjetiti i Žena koje su proglasene narodnim herojima Jugoslavije.

U Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije borilo se preko sto hiljada žena, od kojih je oko 25.000 poginulo. Od oko 40.000 žena, koliko je ranjeno tokom NOB-a, preko 3.000 su postali teški invalidi. Za narodne heroje proglašena je 91 žena, a njih 3.344 dobilo je Partizansku spomenicu 1941. Više od 2.000 žena postale su oficiri Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije. Žene-borci su bile: delegati, politički komesari, komandiri i komandanti, referenti saniteta, bolničarke, borci, puškomitraljesci, bombaši, partijski i skojevski rukovodioci i odbornici Narodnooslobodilačkih odbora. Od oko 1.700.000 Jugoslovena, koliko je stradalo tokom Drugog svetskog rata, oko 620.000 su žene, a samo u logorima ih je ubijeno više od 282.000.

Od 91 žene, koliko je proglašeno za narodne heroja, njih 73 je poginulo tokom NOB-a, dok je samo njih 17 odlikovano za života. Za prvog narodnog heroja proglašena je, 15. oktobra 1943. godine, Marija Bursać, borac-bomabaš Desete krajiške brigade.

Evo neke od heroina borbe protiv fasizma :

Nada Dimić (1923-1942), za narodnog heroja proglašena 7. jula 1951. godine
Olga Ban (1926-1943), za narodnog heroja proglašena 26. septembra 1973. godine
Milka Bosnić (1928-1944), za narodnog heroja proglašena 17. maja 1974. godine
Ljubica Gerovac (1919-1942), za narodnog heroja proglašena 27. novembra 1953. godine
Lepa Radić (1925-1943), za narodnog heroja proglašena 20. decembra 1951. godine
Silvira Tomazini (1913-1942), za narodnog heroja proglašena 27. novembra 1953. godine

Simptomaticno je da se zene u gradjanskom ratu ( za hrvate domovinskom a za srbe otadjbinskom ) uopce ne spominju , sto mislite zasto?
Verena prije više od 5 godina

Valerie Solanas u knjizi Scum Manifesto, pise o radikalnom feminizmu, vise kao opservator nego kao pristalica.
Militantni feminizam smatra odnos zene i muskarca kao rovovsku borbu, a cilj jeste rusiti patrijarhat i silom mijenjati drustvo.
Iz danasnje perspektive, ovakvi stavovi djeluju pogresno i nehumano.Pokret iz sezdesetih godina proslog stoljeca mnogo je blizi pokretu sifrazetkinja iz 19 stoljeca, na celu sa Emmeline Pankhurst, a koje su razbijale prozore i demonstrirale na nacin da su rusile sve pred sobom.
Metoda danasnjih zena, koje sa transparentima pokusavaju skrenuti paznju na svoj polozaj( disharmonija izmedju zakonske regulative i stvarnosti, te retrogradni procesu u drustvu koji se ticu zena), znatno je objektivnija a rezultati koji se mogu postici animiranjem javnosti, znatno su uocljiviji.
Svakako da muskarci oni pisu povijest iz koje iskljucuju zene.Tko danas zna za znamenite zene BiH, koje su je mijenjale i humanizirale: Staka Skendetova, Mis Irbi,Laura Papo Bohoreta, Adela Behr, Milena Mrazovic, Sevala Zildzic Iblizovic, Vera Snajder, Berta i Marija Bergman, Fatima Music Manojlovici.
Zasto ih se ne sjecamo?Zasto se ne sjecamo znamenitih zena u Hrvatskoj, Srbiji, svijetu ?
Jer nisu dio nastavnih kurikuluma , nisu dio historiografije.Ne uci se o ovim zenama na casovima povijesti, jezika, povijesti umjetnosti i iz prirodnih znanosti.
Ove zene lako je zaboraviti , jer nitko o njima ne razmislja u okviru proslosti, sadasnjosti, buducnosti.
Ukljuciti zene u kurikulume, kako bi generacije koje dolaze imale postovanje i znanje prema iznimnim zenama, koje su mijenjale tokove civilizacije, jeste imperativ i broj jedan.
To je prvi i siguran korak poboljsanju polozaja zena u drustvu.Njihovo djelovanje u zakonodavnim organima, prosvjeti, znanosti , kulturi, i obitelji, bilo bi samo prirodni nastavak njihovog vracanja u obrazovne sustave.
Society for Cutting-up the Men (SCUM) prije više od 5 godina

Rješenje je još prije pola stoljeća pružila Valerie Solanas u svojem čuvenom "SCUM Manifesto"!