Termosica
U vrućim ljetnim danima prava je blagodat pri ruci imati kakvu termos-bocu s rashlađenim napitkom. No taj koristan izum isprva uopće nije bio namijenjen za čuvanje hladne limunade ili pak vruće kave.
Termos-bocu izumio je britanski fizičar James Dewar krajem devetnaestoga stoljeća kao dio opreme znanstvenih laboratorija. No sama načela korištenja zrakopraznog prostora kao izolatora potječu još iz godine 1643. kada se talijanski fizičar Evangelista Torricelli proslavio pronalaskom živinog barometra, prethodnika svih toplomjera.
Upravo se tada pojavio i problem održavanja jednom postignutog vakuuma kao i upotrebe prikladnih materijala za izradu stijenki naprava koje su koristile vakuum. Nakon bezbrojnih uzaludnih pokušaja, pravo je rješenje pronađeno nakon gotovo 250 godina. Naime, James Dewar je 1892. godine uspješno konstruirao posudu s dvostrukim staklenim stijenkama između kojih se nalazio zrakoprazan prostor.
Da bi spriječio daljnji prijenos topline zračenjem, Dewar je odlučio unutrašnju stijenku prevući srebrom. Tako načinjenu termos-bocu znanstvenici su koristili za održavanje cjepiva i seruma na postojanoj temperaturi ali i za prenošenje rijetkih tropskih riba. Dewarove
laboratorijske termos-boce proizvodile su se u Berlinu kod profesionalnog puhača stakla Reinholda Burgera. On je odmah shvatio komercijalnu vrijednost tog izuma pa je odmah odlučio načiniti manju, kućnu verziju dotada ogromnih termos-boca. Osim toga, Burger je svoje termosice zaštitio i vanjskim metalnim omotačem koji je štitio krhke staklene stijenke od pucanja. burger je svoj izum zaštitio patentom 1903. godine i nazvao bocu imenom "thermos" prema grčkoj
riječi za toplinu. Nekoliko godina kasnije, termos-boca očarala je američkog poslovnog čovjeka William Walkera. On je ubrzo ponudio termos-bocu američkom tržištu i za samo tri mjeseca doživio nevjerojatan uspjeh jer je njemački proizvod jednako oduševio domaćice, izletnike i lovce diljem SAD. Neki smatraju da je uspjehu termos boce pridonijela i činjenica da se njome u Bijeloj kući
koristio američki predsjednik Taft, Edmund Hillary nosio je termos-bocu na Mt. Everest, a braća Wright letjela su s njom čak i u Zeppelinu.
Termos-bocu izumio je britanski fizičar James Dewar krajem devetnaestoga stoljeća kao dio opreme znanstvenih laboratorija. No sama načela korištenja zrakopraznog prostora kao izolatora potječu još iz godine 1643. kada se talijanski fizičar Evangelista Torricelli proslavio pronalaskom živinog barometra, prethodnika svih toplomjera.
Upravo se tada pojavio i problem održavanja jednom postignutog vakuuma kao i upotrebe prikladnih materijala za izradu stijenki naprava koje su koristile vakuum. Nakon bezbrojnih uzaludnih pokušaja, pravo je rješenje pronađeno nakon gotovo 250 godina. Naime, James Dewar je 1892. godine uspješno konstruirao posudu s dvostrukim staklenim stijenkama između kojih se nalazio zrakoprazan prostor.
Da bi spriječio daljnji prijenos topline zračenjem, Dewar je odlučio unutrašnju stijenku prevući srebrom. Tako načinjenu termos-bocu znanstvenici su koristili za održavanje cjepiva i seruma na postojanoj temperaturi ali i za prenošenje rijetkih tropskih riba. Dewarove
laboratorijske termos-boce proizvodile su se u Berlinu kod profesionalnog puhača stakla Reinholda Burgera. On je odmah shvatio komercijalnu vrijednost tog izuma pa je odmah odlučio načiniti manju, kućnu verziju dotada ogromnih termos-boca. Osim toga, Burger je svoje termosice zaštitio i vanjskim metalnim omotačem koji je štitio krhke staklene stijenke od pucanja. burger je svoj izum zaštitio patentom 1903. godine i nazvao bocu imenom "thermos" prema grčkoj
riječi za toplinu. Nekoliko godina kasnije, termos-boca očarala je američkog poslovnog čovjeka William Walkera. On je ubrzo ponudio termos-bocu američkom tržištu i za samo tri mjeseca doživio nevjerojatan uspjeh jer je njemački proizvod jednako oduševio domaćice, izletnike i lovce diljem SAD. Neki smatraju da je uspjehu termos boce pridonijela i činjenica da se njome u Bijeloj kući
koristio američki predsjednik Taft, Edmund Hillary nosio je termos-bocu na Mt. Everest, a braća Wright letjela su s njom čak i u Zeppelinu.
