Vjerovali ili ne, obično sušilo za kosu zapravo je "potomak" dviju posve nesrodnih električnih naprava - usisača za prašinu i miksera. Zamisao o sušenju kose s pomoću zraka pojavila se najprije na reklami za prve usisače zvučnih naziva "Ciklon" i "Juriš" koji su proizvedeni 1920. godine u američkoj državi Wisconsin. U svim je časopisima tada objavljena i neobična ilustracija - prikazivala je ženu kako suši kosu zrakom iz ispuha usisača za prašinu na koji je bilo spojeno plastično crijevo. Poruka reklame bila je jasna: navedeni je usisač tako pouzdan da čisteći prljavštinu iz sebe izbacuje jedino potpuno čist i svjež zrak, bez trunke prašine. Ta se uspješna reklamna dosjetka uskoro preobrazila u revolucionarno otkriće - strujanjem zraka iz usisača doista se vrlo brzo može osušiti kosa. Međutim, daljnjem se razvoju sušila za kosu ispriječila veličina usisača za prašinu. Njegov je motor naime bio prevelik da bude ugrađen u napravu koju bi čovjek morao držati u ruci. Preokret se ipak dogodio dvije godine kasnije kad je izumljen kuhinjski mikser sa, za ondašnje pojmove, malim i posve laganim motorom. Tvrtke Racine Universal Motor Company i Hamilton Beach koje su se proslavile izumom usisača za prašinu prve su se dosjetile ujediniti ispušni sustav usisača za prašinu i veličinu miksera. Nakon nekoliko pokušaja, na tržištu se napokon pojavilo i pravo sušilo za kosu. Premda poprilično glomazno i s izrazitom sklonošću pregrijavanju, sušilo je polučilo neočekivan uspjeh. Tijekom tridesetih i četrdesetih godina izum je doživio brojna poboljšanja: temperatura i brzina strujanja zraka mogla se regulirati po volji, sušilo je postajalo sve manje i bolje oblikovano. Ipak, sve do početka šezdesetih godina sušilom za kosu koristile su se gotovo isključivo žene - muškarci su takvo pomagalo smatrali posve nepotrebnim. No kad se duga kosa pojavila i na muškim glavama, muškarci su promijenili mišljenje a prodaja sušila za kosu ponovno je doživjela procvat.