Hemingway, Ernest
Američki književnik, rodio se 1899. u Oak Parku, Illinois, a umro 2. svibnja. 1961.godine.
Jedna je od najkontroverznijih ličnosti američke suvremene književnosti.
Nakon završene srednje škole nije upisao fakultet, nego se posvetio novinarstvu.
Bavio se sportom (boks), bio je strastveni lovac, sudjelovao je u Prvom svjetskom ratu kao dragovoljac i bio ranjen na talijanskom frontu, a poslije rata izvjesno vrijeme živijeo je u Parizu kao dopisnik jednog američkog lista, gdje se družio s američkim piscima tzv. izgubljene generacije.
Bio je ratni dopisnik u Grčko-turskom ratu, u Kini i u Španjolskom građanskom ratu, gdje se odlučno stavio na stranu republikanaca a protiv Franca. Bio je također ratni dopisnik na zapadnom frontu u Drugom svjetskom ratu.
Nakon drugog svjetskog rata, nastanio se na Kubi gdje ja živjeo među ribarima, lovio ribu i pisao.
Za roman “Starac i more” dobio je 1954.g. Nobelovu nagradu za književnost .
Proveo je vrlo buran život, ženio se više puta, a kad je osjetio da više ne može pisati, izvršio je samoubojstvo lovačkom puškom, 1961.
Njegovo prvo književno djelo je zbirka novela "U naše vrijeme" (1924.), a zatim slijede romani "Sunce se ponovo rađa" i "Zbogom oružje", potom kraće djelo "Smrt poslije podne" te zbirka novela "Zeleni brežuljci Afrike". Napisao je još čitav niz novela, a posebno su cijenjene "Kratak i sretan život Francisa Macombrea" i "Snjegovi Kilimanđara". Vrlo popularan postao je kratki roman "Imati i nemati", a velik uspjeh doživio je roman iz Španjolskog građanskog rata "Kome zvono zvoni". Poslije Drugog svjetskog rata objavio je dva romana: "Preko rijeke i u šumu" i "Starac i more".
Jedna je od najkontroverznijih ličnosti američke suvremene književnosti.
Nakon završene srednje škole nije upisao fakultet, nego se posvetio novinarstvu.
Bavio se sportom (boks), bio je strastveni lovac, sudjelovao je u Prvom svjetskom ratu kao dragovoljac i bio ranjen na talijanskom frontu, a poslije rata izvjesno vrijeme živijeo je u Parizu kao dopisnik jednog američkog lista, gdje se družio s američkim piscima tzv. izgubljene generacije.
Bio je ratni dopisnik u Grčko-turskom ratu, u Kini i u Španjolskom građanskom ratu, gdje se odlučno stavio na stranu republikanaca a protiv Franca. Bio je također ratni dopisnik na zapadnom frontu u Drugom svjetskom ratu.
Nakon drugog svjetskog rata, nastanio se na Kubi gdje ja živjeo među ribarima, lovio ribu i pisao.
Za roman “Starac i more” dobio je 1954.g. Nobelovu nagradu za književnost .
Proveo je vrlo buran život, ženio se više puta, a kad je osjetio da više ne može pisati, izvršio je samoubojstvo lovačkom puškom, 1961.
Njegovo prvo književno djelo je zbirka novela "U naše vrijeme" (1924.), a zatim slijede romani "Sunce se ponovo rađa" i "Zbogom oružje", potom kraće djelo "Smrt poslije podne" te zbirka novela "Zeleni brežuljci Afrike". Napisao je još čitav niz novela, a posebno su cijenjene "Kratak i sretan život Francisa Macombrea" i "Snjegovi Kilimanđara". Vrlo popularan postao je kratki roman "Imati i nemati", a velik uspjeh doživio je roman iz Španjolskog građanskog rata "Kome zvono zvoni". Poslije Drugog svjetskog rata objavio je dva romana: "Preko rijeke i u šumu" i "Starac i more".
The great men!