Dugme
Zvuči nevjerojatno, no obično je dugme izmišljeno prije čak 3500 godina a da tisućama godina uopće nije služilo za zakopčavanje odjeće. Najstariju dugmad arheolozi su pronašli u dolini Inda i ustanovili da je dugme isprva korišteno samo kao ukras. Bile su to pločice izrađene od školjki oblikovane poput trokuta ili krugova na kojima su se nalazile po dvije rupice za prišivanje. Grci i Rimljani također su koristili takvu dugmad kao ukras na togama i tunikama. U mnogim nalazištima diljem Europe pronađena je izrezbarena dugmad od slonovače, zlatnih listića ili pak optočena draguljima. No, baš niti jedan tekst, slika ili ostatak odjeće do sada nije pružio dokaz o tome da su drevni krojači za dugme predvidjeli i rupicu. Ona se pojavila tek u 13. stoljeću kad je u europsku modu ušla pripijenija odjeća koja je zahtijevala novu vrstu kopčanja. Budući da su se mnogobrojne pribadače i kopče vrlo lako gubile ali i izazivale trajna oštećenja na tkanini, zamisao o dugmadi koja bi se provlačila kroz izvezene rupice ubrzo je izazvala pravo oduševljenje. Dugmad i rupice počeli su se odmah pojavljivati na svim dijelovima odjeće i to u golemim nizovima. Ženska se haljina, na primjer, kopčala s više od dvije stotine dugmadi. U sljedećih je nekoliko stoljeća dugme iznova postalo i raskošnim ukrasom. Godine 1520. francuski je kralj od svojega draguljara naručio čak 13.400 komada zlatne dugmadi za kaputić u kojemu je išao na važne pregovore s engleskim kraljem. Iz tog doba potječe i običaj da muška odjeća ima dugmad na desnoj strani, a ženska na lijevoj. Muškarci su naime kao ratnici ili pustolovi često bili prisiljeni sami se oblačiti pa im je kopčanje s desna na lijevo, jer su većinom dešnjaci, bilo jednostavnije. Budući da su ženama pri odijevanju pomagale sluškinje, također većinom dešnjakinje, njima je više odgovaralo da dugmad bude prišivena na lijevoj strani gospodaričine odjeće. Premda bez pravog razloga, tog se neobičnog pravila još i danas jednako pridržavaju i samouke krojačice i slavni modni kreatori.
gumb