Dinamo
Nogometni klub komunalaca, koji je po uzoru na poznatije europske klubove, 9. lipnja 1945. godine nazvan Dinamo.
U tom imenu miješaju se tradicije bivših slavnih klubova HAŠK-a, Građanskog, Dinama i Croatije. Tako je stari HAŠK udario temelje, koji je kao klub studenata nastao 6. studenog 1903 godine, a Građanski 26. travnja 1911. Kad su komunisti došli na vlast oba su kluba nestala, jednostavno i brzo. Te temelje modernog nogometa, tradiciju sa svim simbolima Hrvatstva trebala je ujediniti Croatia 1993-e, ali tokom 7 godina vladavine nije prihvaćena pa se 14.veljače 2000. Dinamo vraća u Maksimir. Svi ovi klubovi osvojili su 29 trofeja u ovih 98 godina od kojih najvredniji onaj '67-e Kup velesajamskih gradova i prvenstvo iz '82-e.
STADION
Maksimirski stadion prvi puta je otvoren 5.5.1912. godine, a u povijesti je više puta uređivan. Danas je "najjača" na stadionu sjeverna tribina sa kapacitetom od oko 11 000 mjesta namijenjenih B.B.B. (NAVIJAČI) skupini, a završene su zapadna i istočna tribina, djelomično. Posljednja faza izgradnje na koju se čeka, a koju obećavaju svi političari u predizbornim kampanjama i svi gradonačelnici Zagreba trebala bi spustiti razinu travnjaka i napraviti tribine na račun atletske staze. Time bi dobili stadion za 60 000 fanatika, a da ne pričamo o kompleksu koji bi se stvorio oko stadiona. Maksimir bi tako postao prekrasno zdanje s izgledom koji podsjeća na engleske travnjake na kojem bi se održavale isključivo nogometne predstave.
IGRAČI
Dinamo ima svoje velike face, igrače koji su se dokazali kroz njegovu povijest. Vi koji pratite Dinamo sigurno ste čuli za imena Wölfl, Kacian, Hitrec, a u svoje vrijeme doživjeli karizmatične Kranjčara, Cerina, Deverića, Ištvanića, Mladinića, Bobana, Šukera, Vlaovića i ostale. U vrijeme Croatije Dinamo pamti najjači nogomet u novijem razdoblju, a kao igrači ističu se Prosinečki, Cvitanović, Ladić svi vođeni prdsjednikom kluba kontroverznim Zlatkom Canjugom-Cezarom. Vrhunac te generacije doživjeili smo na tekmi sa Newcastleom uz pobjedu u Amsterdamu. Kao najvećeg većina vidi Bobana, zbog njegove majstorske igre i odličnog udarca nogom, murjaka na terenu. 13. svibnja 1990. se svi sjećamo.
Dinamo je ponos grada Zagreba i ako je riječ o nogometu klub koji ne možete otjerati iz sebe. Svaki njegov navijač će se na vrijeme prepoznati odrediti kojom količinom emocija navijati za njega. Tako mnogi vole nogomet i kroz njega ovaj klub, drugi pak vole otići na gostovanje ili biti dio "huka sa Sjevera", treći sjednu na zapad i uživaju itd. Sve je to u redu dok nema izbodenih i ozljeđenih, dok su čitavi ZET-ovi tramvaji, auti i izlozi po gradu, dok nema ostalih sranja, a Dinamo igra.
U tom imenu miješaju se tradicije bivših slavnih klubova HAŠK-a, Građanskog, Dinama i Croatije. Tako je stari HAŠK udario temelje, koji je kao klub studenata nastao 6. studenog 1903 godine, a Građanski 26. travnja 1911. Kad su komunisti došli na vlast oba su kluba nestala, jednostavno i brzo. Te temelje modernog nogometa, tradiciju sa svim simbolima Hrvatstva trebala je ujediniti Croatia 1993-e, ali tokom 7 godina vladavine nije prihvaćena pa se 14.veljače 2000. Dinamo vraća u Maksimir. Svi ovi klubovi osvojili su 29 trofeja u ovih 98 godina od kojih najvredniji onaj '67-e Kup velesajamskih gradova i prvenstvo iz '82-e.
STADION
Maksimirski stadion prvi puta je otvoren 5.5.1912. godine, a u povijesti je više puta uređivan. Danas je "najjača" na stadionu sjeverna tribina sa kapacitetom od oko 11 000 mjesta namijenjenih B.B.B. (NAVIJAČI) skupini, a završene su zapadna i istočna tribina, djelomično. Posljednja faza izgradnje na koju se čeka, a koju obećavaju svi političari u predizbornim kampanjama i svi gradonačelnici Zagreba trebala bi spustiti razinu travnjaka i napraviti tribine na račun atletske staze. Time bi dobili stadion za 60 000 fanatika, a da ne pričamo o kompleksu koji bi se stvorio oko stadiona. Maksimir bi tako postao prekrasno zdanje s izgledom koji podsjeća na engleske travnjake na kojem bi se održavale isključivo nogometne predstave.
IGRAČI
Dinamo ima svoje velike face, igrače koji su se dokazali kroz njegovu povijest. Vi koji pratite Dinamo sigurno ste čuli za imena Wölfl, Kacian, Hitrec, a u svoje vrijeme doživjeli karizmatične Kranjčara, Cerina, Deverića, Ištvanića, Mladinića, Bobana, Šukera, Vlaovića i ostale. U vrijeme Croatije Dinamo pamti najjači nogomet u novijem razdoblju, a kao igrači ističu se Prosinečki, Cvitanović, Ladić svi vođeni prdsjednikom kluba kontroverznim Zlatkom Canjugom-Cezarom. Vrhunac te generacije doživjeili smo na tekmi sa Newcastleom uz pobjedu u Amsterdamu. Kao najvećeg većina vidi Bobana, zbog njegove majstorske igre i odličnog udarca nogom, murjaka na terenu. 13. svibnja 1990. se svi sjećamo.
Dinamo je ponos grada Zagreba i ako je riječ o nogometu klub koji ne možete otjerati iz sebe. Svaki njegov navijač će se na vrijeme prepoznati odrediti kojom količinom emocija navijati za njega. Tako mnogi vole nogomet i kroz njega ovaj klub, drugi pak vole otići na gostovanje ili biti dio "huka sa Sjevera", treći sjednu na zapad i uživaju itd. Sve je to u redu dok nema izbodenih i ozljeđenih, dok su čitavi ZET-ovi tramvaji, auti i izlozi po gradu, dok nema ostalih sranja, a Dinamo igra.
yeah!