Boja za zidove
Ako slučajno želite uvesti neku promjenu u okolinu u kojoj živite, možda je najjednostavnije da se prihvatite - ličenja. Premda je bojanje kućnih zidova postalo popularnim još oko 1500. godine prije Krista, prve komercijalne boje za zidove pojavile su se tek krajem 19. stoljeća.
Do tada su profesionalni ličioci od različitih sastojaka sami priređivali svoje mješavine a amateri se uopće i nisu upuštali u takve pothvate. No pojava gotovih boja na policama trgovina izazvala je pravi obrat pa je "sam-svoj-majstor" metoda vrlo brzo zaživjela na mnogim zidovima. Boja kao sredstvo ukrašavanja zidova postojala
je tisućama godina prije no što se počela upotrebljavati za izolaciju i zaštitu od vanjskih utjecaja. Najstariji stanovnici europskog, afričkog i američkog kontinenta koristili su se rđom da bi njome ukrasili svoje pećine, hramove i nastambe. Egipćani su žuti i narančasti pigment dobivali iz tla a plavu i crvenu boju iz biljaka
indigo i broć. Do 1000. godine prije Krista izumili i svojevrsne lakove od soka biljke gumirabike koji su pridonosili trajnosti oslikanih površina. Isto se sredstvo koristilo i za zaštitu drvenih brodova od štetnog utjecaja morske vode. Srednjovjekovni su pak ličioci za izradu boja koristili materijale kao što je sirovi bjelanjak
jajeta. Recepti za pripravu boja smatrali su se strogom tajnom a sastojci skupocjenima. Većina je kuća u srednjemu vijeku stoga bila neoličena. Takav se običaj održao čak i u 17. stoljeću, kad je bijela olovna boja postala široko dostupnom. U 19. se stoljeću pak po prvi put pojavila boja za zidove u koju je odmah bio umiješan i pigment. Za to je ponajviše zaslužan Amerikanac Henry A. Sherwin
iz Ohia. On je sa svojim partnerom Edwardom Williamsom nakon cijeloga desetljeća upornoga istraživanja napokon pronašao pigment koji je bio dovoljno sićušan da ostane raspršen u uljnoj podlozi.
Prva takva boja na tržištu se pojavila 1880. godine i odmah proslavila tvrtku Sherwin-Williams. I profesionalci i amateri odbacili su s radošću svoje stare boje načinjene od mješavine olova, lanenog ulja i terpentina i počeli koristiti gotove Sherwinove boje. Pronicljivi
je Sherwin osim boja uskoro počeo proizvoditi i sav potreban pribor za bojenje i ličenje. To je dodatno ohrabrilo kupce da se i sami prihvate uređenja vlastitih domova a tvrtka Sherwin-Wiliams zabilježila
je nezapamćen uspjeh.
Do tada su profesionalni ličioci od različitih sastojaka sami priređivali svoje mješavine a amateri se uopće i nisu upuštali u takve pothvate. No pojava gotovih boja na policama trgovina izazvala je pravi obrat pa je "sam-svoj-majstor" metoda vrlo brzo zaživjela na mnogim zidovima. Boja kao sredstvo ukrašavanja zidova postojala
je tisućama godina prije no što se počela upotrebljavati za izolaciju i zaštitu od vanjskih utjecaja. Najstariji stanovnici europskog, afričkog i američkog kontinenta koristili su se rđom da bi njome ukrasili svoje pećine, hramove i nastambe. Egipćani su žuti i narančasti pigment dobivali iz tla a plavu i crvenu boju iz biljaka
indigo i broć. Do 1000. godine prije Krista izumili i svojevrsne lakove od soka biljke gumirabike koji su pridonosili trajnosti oslikanih površina. Isto se sredstvo koristilo i za zaštitu drvenih brodova od štetnog utjecaja morske vode. Srednjovjekovni su pak ličioci za izradu boja koristili materijale kao što je sirovi bjelanjak
jajeta. Recepti za pripravu boja smatrali su se strogom tajnom a sastojci skupocjenima. Većina je kuća u srednjemu vijeku stoga bila neoličena. Takav se običaj održao čak i u 17. stoljeću, kad je bijela olovna boja postala široko dostupnom. U 19. se stoljeću pak po prvi put pojavila boja za zidove u koju je odmah bio umiješan i pigment. Za to je ponajviše zaslužan Amerikanac Henry A. Sherwin
iz Ohia. On je sa svojim partnerom Edwardom Williamsom nakon cijeloga desetljeća upornoga istraživanja napokon pronašao pigment koji je bio dovoljno sićušan da ostane raspršen u uljnoj podlozi.
Prva takva boja na tržištu se pojavila 1880. godine i odmah proslavila tvrtku Sherwin-Williams. I profesionalci i amateri odbacili su s radošću svoje stare boje načinjene od mješavine olova, lanenog ulja i terpentina i počeli koristiti gotove Sherwinove boje. Pronicljivi
je Sherwin osim boja uskoro počeo proizvoditi i sav potreban pribor za bojenje i ličenje. To je dodatno ohrabrilo kupce da se i sami prihvate uređenja vlastitih domova a tvrtka Sherwin-Wiliams zabilježila
je nezapamćen uspjeh.