Komesar Stanivuković i njegove vrijednosti
Što se tiče Republike Srpske trenutno su u njoj najomraženiji neki likovi koji sebe nazivaju „Desingerica i Pljugica“. Oni su vam ko neki hiphoperi ili treperi koji su „utripovali“ da su zajebani i opasni. U praksi to znači da su im tekstovi prepuni seksa, droge, skupih automobila, nasilja i mržnje prema ženama, kao na primjer ...
Nova gajba, samo skupo, Beograd na vodi
Mala slatka, plava, sedi gola, rola, drobi
Posle stenje, moli, u pomoć ti Pljugu zovi
Plakat, krivina, skupa vina, smejemo se Škodi.
Oni su valjda „glasnogovornici“ mlade generacije i promoteri sistema vrijednosti koji svake subote i nedelje možemo da doživimo u raznoraznim balkanskim noćnim klubovima. Ipak, oni su prepoznati od strane domaćih „čuvara morala“ kao velika prijetnja za naše mlade. U Prijedoru su se oko njihove zabrane zadale mlade srpske patriote iz udruženja „Samopoštovanje“, dok je to u Banjaluci inicijativa gradonačelnika Draška Stanivukovića.
U pauzi između odbrane parkinga, dizanja cijene parkinga i izgradnje Centralnog spomenika poginulim borcima, Stanivuković je na Twitteru iznio svoju ideju i na kraju predočio svoju viziju, misiju i plan po pitanju očuvanja mentalnog i moralnog očuvanja zdravlja naše omladine.
Objava komesara Stanivukovića (SCREENSHOT: Facebook)
Citiram: „Naša dužnost je da pratimo koje se vrijednosti plasiraju našoj djeci, omladini i sugrađanima.“
Pa krenimo redom.
Koje su to vrijednosti koje su mile našem mladom gradonačelniku, a samim tim ih on i afirmiše?
O LGBT populaciji gradonačelnik Banjaluke ne govori ništa loše, ali ni dobro, dok se nalaze u svoja četiri zida. Mogu se okupljati u Sarajevu, Zagrebu ili Beogradu, jer „gej parada nije u duhu naroda kojem pripada“, a onda dodaje „da su to vrijednosti koje ne treba da se promovišu na trgovima“ i dok je on na čelu grada „Povorka ponosa“ se neće desiti u Banjaluci.
Gradonačelnik Banjaluke, takođe, želi da udaramo „bedeme tradicionalno patrijarhalnih porodičnih vrijednosti“, a onomad je kazao da “težimo patrijarhalnim, tradicionalnim, porodičnim odnosima i znamo šta je naša vjera i identitet našeg naroda”.
Što se tiče stavova o Haškom tribunalu, Stanivuković ga biranim riječima ne priznaje: “Mislim da je bilo puno loših odluka, ako pričamo o Haškom tribunalu, mislim da je to politički sud. Nisam saglasan sa svim odlukama Haškog tribunala.”
Prvi čovjek Banjaluke ima stav i o Drugom svjetskom ratu, a samim tim i o četnicima: “Kažu, eto ga četnik, i to zato jer volim svoje pismo. I žele da prikažu da je biti četnik nešto negativno, žele na taj način da prezentuju čitav jedan pokret koji je bio jugoslovenska vojska u otadžbini, koji je tada odlikovan najvećim odlikovanjima od strane američkog i francuskog predsednika.”
Da li su vrijednosti Draška Stanivukovića vrijednosti koje trebaju da usvoje naša djeca? (SCREENSHOT: YouTube)
Jasno vam je kakve vrijednosti gradonačelnik Stanivuković zastupa i još vam je jasnije da se one ne razlikuju ni malo od stavova prosječnog političara iz Republike Srpske.
Zapitajmo se da li su vrijednosti našeg gradonačelnika zvanične vrijednosti grada Banjaluke ili nisu? Ako nisu, koje su to banjalučke vrijednosti i koja je to komisija koja će odrediti šta može, a šta ne može da se pjeva, igra, čita, izlaže ili recituje na banjalučkim javnim površinama?
Drugo pitanje je još zabavnije - da li su vrijednosti Draška Stanivukovića vrijednosti koje trebaju da usvoje naša djeca? Žao mi je, ali nisu. Iskreno, žalim tog dečka, tako mlad, a već uništen konzervativizmom, tradicionalizmom i nacionalizmom. Kako je krenuo, plašim se da se ne zamonaši.
Gradonačelnik Stanivuković i „Desingerice i Pljugice“, dvije su strane iste medalje, samo je razlika u trenutnoj poziciji na kojoj se nalaze. Stanivuković želi moć i vlast, samim tim mora da podilazi glasačkoj bazi, od oblačenja do retorike. „Desingerica i Pljugica“ su odabrali drugačiji put. Oni su sirovi, neotesani, bučni i željni para i slave. Opet kontam u njihovim godinama je normalnije baviti se „muzikom“, nego željeti da budeš političar. Njih dvojica u svojim tekstovima u stvari i pričaju, ne mogu reći da pjevaju, upravo o mladim stanivukovićima koji su sa 25 godina prvo postali uspješni u životu, na Instagramu i TikToku, a onda našli posao. Oni pričaju o snovima mladih da sa 25 godina voze bijesne automobile od nekoliko desetina hiljada eura, kojima policija ne može ništa, koji se vikendom rekreativno drogiraju, a ostalim radnim danima šmrču „belo“, koji imaju tjelohranitelje i iznajmljuju pjevačice i starlete da ih jebu i prate na VIP događajima.
P.S. Plašim se da u Banjaluci ni Rolling Stonesi ne bi mogli nastupati s obzirom da u svom repertoaru imaju pjesme kao što su „Sympathy For The Devil” ili “Brown Sugar”, a u komisiji će sigorno biti neko iz Crkve i patriotskog nevladinog sektora.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: screenshot/YouTube
"Draško Stanivuković zvuči kao Dodik, razmišlja kao Dodik, izražava se kao Dodik i ima nacionalističke vizije poput Milorada Dodika. Jednom riječju diplomirao je na visokom laktaškom koledžu dodikologije i originalni Milorad Dodik, mirne duše može kazati da je našao svog nasljednika."
Dragan Bursac
"Gradonačelnik Banjaluke, takođe, želi da udaramo „bedeme tradicionalno patrijarhalnih porodičnih vrijednosti“, a onomad je kazao da “težimo patrijarhalnim, tradicionalnim, porodičnim odnosima i znamo šta je naša vjera i identitet našeg naroda”.
Puhalo
Ovo je najtvrdokorniji neonacizam.Tradicija, obitelj, identitet.Prva tocka Eccovog eseja o fasizmu jeste kult tradicije.
Tako je to kada se zivotne vrijednosti zamijene fasizmom.Stanivukovicevi stavovi najbolje govore o njegovom habitusu, o odrastanju u jednoj postratovskoj, izdvojenoj i zatvorenoj zajednici u kojoj je kucni fasizam temelj odgoja.On je, kako to Bursac primjecuje: "naprosto neobrazovan".
Ono sto jeste tuzno i trenutno nepopravljivo, jeste Draskov populizam, bazicno neznanje, desnicarski i iskljucivi nacionalisticki stav.