Radilo se o klasičnoj komediji del arte. Maminjo koji se u sve živo kune da nije kriv i da je žrtva sustava, i uvjerava Mesića da mu nije nikad prijetio. Najbolje od svega, Mesić se manje više slaže s time, ali u ovom procesu pokušava istjerati pravdu na čistac, ponajviše zbog svojeg otpuštanja. S kojim Mamić ima gotovo ništa.

U čitavu komediju uključila se i zamjenica Općinske državne odvjetnice koja je histerično tražila da se Mamiću ne dozvoli upadanje u riječ i komentiranje. A sudac je u isto vrijeme od nje tražio da sjedne s mirom. Onda se i odvjetnik oštećenoga uključio u čitavu priču, podjebavajući Tužiteljicu koja je po defaultu na njegovoj strani. Zbrka, smijeh i suze.

I baš kada se pomisli da je sve gotovo, sudac zaključi raspravu, zakaže slijedeću, a onda nastavak cirkusa: Mesiću, vi odaberite ustanovu, a ja ću im u dobrotvorne svrhe uplatiti 100.000 kuna, i da prekinemo naše sporove, gotovo je preklinjao Zdravac.

No, tada se nastavlja epopeja, jer Mesić ima jedan uvjet, a to je da zagrebačka gradonačelnica uplati tih dobrotvornih sto iljadarki. Jer je ona kriva za njegovo otpuštanje. S tim je argumentima nastavio na kavi na koju ga je pozvao Mamić, populist koji je već došao na razinu svog učitelja Ćirohita.

Iako ga je njegov odvjetnik uvjeravao u ispravnost Zdravkanovog prijedloga, Mesić danas nije poklekao, već je kazao da će još vidjeti. Izgleda da ipak postoje izgledi da se poznati štakaši iz Poglavarstva na kraju ljudski pomire.