PRIČA O JEVGENIJU PRIGOŽINU

Od prodavača hotdogova do Putinovog „ratnog stroja“

ritn by: Lupiga.Com | 24.06.2023.
PRIČA O JEVGENIJU PRIGOŽINU: Od prodavača hotdogova do Putinovog „ratnog stroja“
Grad je bio na rubu monumentalne transformacije, s velikim bogatstvom koje je čekalo one pronicljive ili dovoljno nasilne da ga se dočepaju. Prigožin je počeo skromno, nakon zatvora, prodajući hrenovke. Senf je miješao u kuhinji svog obiteljskog stana. „Zarađivali smo 1.000 dolara mjesečno, što je u rubljima bila planina. Moja mama jedva da je sve to mogla zbrojiti”, rekao je u svom jedinom intervjua ikada. Ubrzo je otvorio restoran "Stara carinarnica“ koji je isprva zapošljavao striptizete kako bi stekao klijentelu, no ubrzo se pročulo da je hrana izvrsna pa su striptizete otpuštene. Restoran se reklamirao kao najprofinjenije mjesto za jelo u gradu koji je tek otkrivao finu kuhinju. Tamo su voljele jesti i pop zvijezde i poslovni ljudi, kao i gradonačelnik Sankt-Peterburga Sobčak, koji je ponekad dolazio sa svojim zamjenikom Vladimirom Putinom.

„Nakon skoro cijelog desetljeća provedenog u zatvoru, uspon osnivača 'Wagnera' bio je nevjerojatan. Ali gdje su granice njegove ambicije? Neki od onih koji su ga poznavali opisuju njegov put do vlasti“, tim riječima je britanski Guardian započeo svoj veliki tekst o Jevgeniju Prigožinu, osnivaču plaćeničke vojne skupine, koji je ovog tjedna započeo marš na Moskvu, da bi se potom dogovorio s Kremljem i odlučio prekinuti svoj „vojni udar u pokušaju“. U nastavku tekst iz Guardiana, koji potpisuju Shaun Walker i Pjotr Sauer, donosimo u hrvatskom prijevodu.

Na vrhuncu prve tajne ruske invazije na istočnu Ukrajinu, u ljeto 2014. godine, skupina visokih ruskih dužnosnika okupila se u sjedištu Ministarstva obrane, u impozantnoj zgradi iz Staljinovog doba na obali rijeke Moskve. Tamo su stigli kako bi se susreli s Jevgenijem Prigožinom, sredovječnim muškarcem obrijane glave i grubog tona kojega su mnogi u prostoriji poznavali samo kao osobu odgovornu za ugovore o cateringu za vojsku.

Sada je Prigožin imao drugačiju vrstu zahtjeva. Želio je zemljište od Ministarstva obrane koje bi mogao koristiti za obuku "dobrovoljaca" koji ne bi imali službene veze s ruskom vojskom, ali bi se ipak mogli koristiti za borbu u ruskim ratovima. Mnogima u ministarstvu nije se svidio Prigožinov način ponašanja, međutim on je jasno dao do znanja kako to nije običan zahtjev. "Naredbe dolaze od Tate", rekao je dužnosnicima Ministarstva obrane, koristeći za Vladimira Putina nadimak koji je osmišljen kako bi se naglasila bliskost s ruskim predsjednikom.

Ovaj izvještaj o sastanku, o kojem se dosad nije pisalo, dao je bivši visokorangirani dužnosnik Ministarstva obrane koji je izravno upoznat s razgovorima.

„U to vrijeme nisam mnogo razmišljao o projektu“, rekao je taj bivši dužnosnik.

Zapravo, odluke donesene toga dana imale bi ogroman utjecaj na rusku vanjsku politiku i njezine vojne avanture u nadolazećim godinama. Prigožinova vojska boraca s ugovorima postat će poznata kao Wagnerova skupina, a djelovat će u Ukrajini, Siriji i brojnim afričkim zemljama.

Wagner
Prijavi se u Wagner (FOTO: HINA/EPA/Anatolij Malcev)

Od prošlogodišnje Putinove odluke da pokrene potpunu invaziju na Ukrajinu, „Wagner“ je ponovno usmjerio svoje aktivnosti na ruskog susjeda. Njegovi su redovi, prema procjenama zapadnih obavještajnih službi, narasli na oko 50.000 ljudi, uključujući desetke tisuća bivših zatvorenika regrutiranih iz zatvora širom Rusije, često osobno od strane Prigožina.

Ranije, dok su Prigožinove trupe zauzimale ukrajinski grad Soledar, prvi teritorijalni dobitak Moskve u ratu od ljeta, Prigožin je objavio video hvaleći „Wagner“ kao danas „vjerojatno najiskusniju vojsku na svijetu“.

Prigožin je stekao reputaciju najokrutnijeg zapovjednika među onima koji vode rusku sumornu invaziju. Činilo se da prešutno podupire video koji prikazuje ubojstvo, maljem, „Wagnerovog“ prebjega kojeg su Ukrajinci navodno vratili u razmjeni zarobljenika. „Pseća smrt za psa“, rekao je Prigožin tada..

Na zahtjev za komentar za potrebe ovog teksta Prigožin nije odgovorio. No, nakon godina djelovanja u sjeni, očito sada uživa u svjetlu reflektora kao jedan od najmoćnijih članova Putinova dvora i jedan od onih o kojima se najviše govori. Bio je to nevjerojatan uspon za nekoga tko je nekoć gotovo desetljeće proveo u zatvoru, a nakon izlaska na slobodu postao je prodavač hotdogova.

Guardian je razgovarao s brojnim ljudima koji su poznavali Prigožina, od kojih su mnogi željeli ostati anonimni kako bi mogli slobodno govoriti i kako bi sastavili njegovu priču. Iz tih razgovora proizlazi slika nemilosrdnog spletkara koji je bio pokoran nadređenima i često tiranski nastrojen prema podčinjenima dok se penjao na vrh.

„On je poletan i talentiran, i neće prezati ni od čega da dobije ono što želi“, rekao je biznismen koji je poznavao Prigožina 1990-ih.

Za Prigožina, nagađaju oni koji ga poznaju, ni novac ni moć nisu bili jedini motivacijski faktor, iako je usput poprilično skupio i jednog i drugog. Umjesto toga, kažu, vodi ga uzbuđenje potjere, uvjerenje da se bori s korumpiranim elitama u ime običnog čovjeka i želja da slomi svoje suparnike.

„Čini se kao da se izvlači iz samog procesa, a ne samo od krajnjeg rezultata”, rekao je bivši dužnosnik Ministarstva obrane.

Tijekom godina Prigožin je stekao i mnogo neprijatelja: bivše poslovne partnere koji se osjećaju prevarenima, vojne generale koje je kritizirao kao birokrate vezane za stol i visoke dužnosnike sigurnosti koji se boje da on gaji ambicije preuzimanja političke vlasti.

Jevgenij PrigožinNeće prezati ni od čega da dobije ono što želi (SCREENSHOT: YouTube)

Ipak do sada je zadržao naklonost svog najvažnijeg podupiratelja: čovjeka kojeg zove Tata.

Jevgenij Prigožin rođen je u Lenjingradu, danas Sankt-Peterburgu, 1961. godine, devet godina nakon Putina. Otac mu je umro kad je bio mlad, a majka je radila u bolnici, govorio je sam Prigožin. Mladi Prigožin poslan je na sportsku akademiju, gdje su dnevne aktivnosti često uključivale sate skijaškog trčanja.

Kao profesionalni sportaš nije se probio, a nakon školovanja upao je u društvo sitnih kriminalaca. Sudski dokumenti iz 1981. godine, u koje je Guardian imao uvid, a o kojima je prvi izvijestio ruski istraživački list Meduza, pričaju priču.

Jedne večeri u ožujku 1980. godine, tijekom turobnog kraja vladavine Leonida Brežnjeva nad Sovjetskim Savezom, osamnaestogodišnji Prigožin i tri njegova prijatelja izašli su iz kafića u Sankt-Peterburgu oko ponoći i ugledali ženu kako sama šeta mračnom ulicom.

Jedan od Prigožinovih prijatelja odvratio je pažnju ženi tražeći je cigaretu. Kad je krenula otvoriti torbicu, Prigožin se pojavio iza nje i zgrabio je za vrat, stežući je sve dok nije izgubila svijest. Zatim je njegov prijatelj ženi izuo cipele dok je Prigožin spretno skidao njene zlatne naušnice i stavljao ih u džep. Četvorka je potom odjurila, ostavivši ženu da leži na ulici.

Bila je to jedna od mnogih pljački koje su Prigožin i njegovi prijatelji izveli u Sankt-Peterburgu u razdoblju od nekoliko mjeseci, utvrdio je sud. Osuđen je na 13 godina zatvora, pa je ostatak desetljeća proveo iza rešetaka, propustivši smrt Brežnjeva i perestrojke Mihaila Gorbačova. Oslobođen je 1990. godine, dok je Sovjetski Savez bio u samrtnom hropcu. Vratio se u Sankt-Peterburg.

Grad je bio na rubu monumentalne transformacije, s velikim bogatstvom koje je čekalo one pronicljive ili dovoljno nasilne da ga se dočepaju. Prigožin je počeo skromno, prodajući hrenovke. Senf je miješao u kuhinji svog obiteljskog stana.

„Zarađivali smo 1.000 dolara mjesečno, što je u rubljima bila planina. Moja mama jedva da je sve to mogla zbrojiti”, rekao je 2011. godine za portal Gorod 812 iz Sankt-Peterburga, u svom jedinom intervjua ikada.

Međutim, Prigožin je vidio dalje od fast fooda i znao je kako uspostaviti kontakte koji su mu bili potrebni. 

“Uvijek je za prijatelje tražio ljude na višem položaju. I bio je dobar u tome”, rekao je biznismen koji ga je poznavao devedesetih.

Ubrzo je Prigožin postao vlasnik udjela u lancu supermarketa, a 1995. godine je odlučio da je vrijeme da sa svojim poslovnim partnerima otvori restoran. Pronašao je Tonyja Geara, britanskog hotelskog administratora koji je ranije radio u londonskom Hotelu Savoy, a sada je ušao u jedan od rijetkih luksuznih hotela u Sankt-Peterburgu.

Prigožin je unajmio Geara da isprva upravlja vinotekom, a potom i njegovim novim restoranom, „Old Customs House“ (ruski „Stara carinarnica“, op. prev.), na Vasiljevskom otoku u Sankt-Peterburgu.

U početku je „Stara carinarnica“ zapošljavala striptizete kako bi stekla klijentelu, no ubrzo se pročulo da je hrana izvrsna pa su striptizete otpuštene. Gear se usredotočio na reklamiranje restorana kao najprofinjenijeg mjesta za jelo u gradu koji je tek otkrivao finu kuhinju. Tamo su voljele jesti i pop zvijezde i poslovni ljudi, kao i gradonačelnik Sankt-Peterburga Anatolij Sobčak, koji je ponekad dolazio sa svojim zamjenikom Vladimirom Putinom.

Jevgenij Prigožin
Putin u gostima kod Prigožina u doba kada je imao ugovore za opskrbu velikih vladinih događanja, a Putin bio predsjednik vlade (FOTO: Vlada Ruske Federacije)

Gear, koji još živi u Sankt-Peterburgu, odbio je naš zahtjev za intervju. Prethodno je izrazio divljenje za Prigožinu, ali ga je opisao i kao "vrlo strogog" šefa, koji bi čak koristio poseban svjetlosni projektor kako bi svako jutro tražio prašinu ispod stolova, želeći provjerio jesu li čistačice dobro napravile svoj posao.

Devedesetih Prigožin u razgovorima nije spominjao da je skoro desetljeće proveo u zatvoru, kažu oni koji su ga poznavali. Koristio je šarm kako bi upoznao svoju novu klijentelu.

„Može se prilagoditi kako bi zadovoljio bilo koju osobu ako nešto treba od nje. To je svakako jedan od njegovih talenata”, rekao je poduzetnik koji ga je poznavao tih godina.

U jednom od neobičnijih prijateljstava postsovjetske Rusije, Prigožin je sprijateljio sa slavnim violončelistom Mstislavom Rostropovičem, koji je 1970-ih emigrirao iz Sovjetskog Saveza.

Kada je Rostropovič ugostio španjolsku kraljicu u svom domu u Sankt-Peterburgu 2001. godine, Prigožin je osigurao catering. Rostropovič je čak pozvao Prigožina i njegovu suprugu na gala koncert u Barbicanu (koncertna dvorana u Londonu, op. prev.), koji je 2002. godine bio dio proslave njegovog 75. rođendana, prema evidenciji Londonskog simfonijskog orkestra njegovo ime je bilo na popisu pozivnica za događaj.

U to vrijeme Putin je postao predsjednik Rusije. Tijekom prvih godina svoje vladavine, Putin se često volio susretati sa stranim uglednicima u svom rodnom gradu, a ponekad ih je vodio do „Stare carinarnice“ ili do „Novog otoka“, broda koji je Prigožin pretvorio u plutajući restoran.

Gledanje fotografija Putinovih službenih angažmana iz tog razdoblja je poput igranja igre „Gdje je Jevgenij“, jer se Prigožin često vidi u pozadini, nenasmijan i nenametljiv. Evo ga kako vreba iza stola dok Putin večera s Georgeom Bushom ili lebdi iza princa Charlesa na prijemu 2003. godine u muzeju Ermitaž u Sankt-Peterburgu.

„Putin je vidio da sam ja puno više od nosača tanjura”, govorio je Prigožin. Bio je to početak veze s ruskim predsjednikom, veze koja će rasti i metastazirati na neočekivane načine.

Ubrzo je Prigožin počeo dobivati ugovore za opskrbu velikih vladinih događanja preko „Concorda“, holdinga koji je osnovao još 1990-ih. Sljedeći korak bili su ogromni državni ugovori o opskrbi. Godine 2012. dobio je više od 10,5 milijardi rubalja (oko 230 milijuna eura, op. prev.) ugovora za opskrbu moskovskih škola hranom, izvijestili su ruski mediji pozivajući se na podatke iz ruskog financijskog registra.

Jevgenij Prigožin
"Gdje je Jevgenij?" - eno ga iza Putina (FOTO: Kremlin.ru)

Nove prilike pojavile su se kada je Rusija anektirala Krim u ožujku 2014. godine i ubrzo nakon toga vojno intervenirala u istočnoj Ukrajini. Putin je zanijekao da su regularne ruske trupe bile umiješane u oba ta slučaja, unatoč hrpi dokaza koji govore suprotno.

Kremlj je počeo razmišljati o tome kako poricanje učiniti malo uvjerljivijim. Iako su privatne vojne tvrtke bile ilegalne u Rusiji, pojavilo se nekoliko skupina koje su, čini se, koordinirale svoje akcije s Ministarstvom obrane, ali su mogle djelovati na „dohvat ruke“. Prigožinov „Wagner“ postat će daleko najistaknutiji među takvim skupinama.

„Mislim da je Prigožin to izložio Putinu i on se složio, tako to funkcionira”, rekao je bivši dužnosnik Ministarstva obrane, odbacujući nagađanja da je „Wagner“ od samog početka bio projekt ruske vojne obavještajne službe GRU (Glavna obavještajna uprava Ruske Federacije, op. prev.). 

„Možda su neki ljudi iz GRU-a to savjetovali, ali na kraju je ovo bio Prigožinov projekt”, kaže.

Ministarstvo je Prigožinu dalo zemljište u Molkinu u južnoj Rusiji (selo južno od Rostova na Donu, gdje se ovih dana Prigožin sukobio s ruskom vojskom, op. prev.), rekao nam je izvor, i tamo su tvrtke povezane s Prigožinom izgradile bazu za borce pod krinkom dječjeg kampa. Reuters je 2019. godine izvijestio o Prigožinovim navodnim vezama sa Molkinom.

Čini se da je shema probudila Prigožinov apetit. 

„Bio je poput psa tragača, uvijek u potrazi za novcem“, rekao je bivši dužnosnik.

U jednoj razmjeni e-mailova, koju je pregledao Guardian, između Prigožinove grupe „Concord“ i Ministarstva obrane u proljeće 2014. godine, viši odvjetnik „Concorda“ raspravlja o opciji opskrbe goleme ruske mreže vojnih baza hranom i drugim namirnicama.

Taj se projekt na kraju nije materijalizirao, ali su do 2015. godine njegove tvrtke, prema istraživanju ruskog Forbesa, dobile velike ugovore vrijedne više od 92 milijarde rubalja (1,16 milijardi eura op. prev.) za prehranu vojske.

Prigožinov brzi uspon počeo je iritirati neke dužnosnike u Ministarstvu obrane, a tenzije su s godinama samo rasle, onako kako su se njegove operacije širile. Ključni trenutak za Prigožina došao je krajem 2015. godine kada je Putin odlučio vojno intervenirati u Siriji kako bi podržao režim Bashara al-Assada. Prigožin je dobio ugovore za hranu i zalihe, a također je tamo poslao „Wagnerove“ trupe.

Wagner
"Wagnerov" centar u Sankt-Peterburgu (FOTO: HINA/EPA/Anatolij Malcev)

„Wagner“ se u Siriji prvo uspostavio kao moćna borbena sila, a skupina je igrala istaknutu, iako nepriznatu, ulogu u intervenciji Moskve. „Wagnerovi“ borci nekažnjeno su djelovali u Siriji i optuženi su za brojne ratne zločine. U jednom incidentu, muškarci povezani s „Wagnerom“ snimljeni su kako odrubljuju glavu i komadaju jednog Sirijca. Grupa je pretrpjela i velike gubitke, prešućene jer službeno nisu smjeli biti tamo.

Poput boraca iz stvarnog života, Prigožin je optužen da vodi vojsku ratnika na tipkovnici, isprva usmjerenih na promicanje mišljenja Kremlja na domaćim forumima, a kasnije preusmjerenih na širenje ruskih narativa u inozemstvu.

Optužnica proizašla iz istrage Roberta Muellera o ruskom uplitanju u izbore u Sjedinjenim Američkim Državama 2016. godine navodi da Prigožin i tvrtke povezane s njim stoje iza mreže pro-Trumpovih Facebook i Twitter profila, očito dio niza ruskih napora da potaknu kandidaturu Donalda Trumpa. Lažni profili dijelili su pro-Trumpove sadržaje i čak plaćali nesumnjivim Amerikancima za kupnju opreme za skupove.

Prigožin je u tom trenutku još uvijek bio duboko tajnovit lik, ali optužnica je sugerirala da je već uživao u svojoj rastućoj ozloglašenosti.

Nekoliko dana prije nego što je Prigožin u svibnju 2016. godine napunio 55 godina, stoji u optužnici, jedan od lažnih Amerikanaca na Facebooku platio je pravom Amerikancu da stoji ispred Bijele kuće držeći natpis na kojem je pisalo "Sretan 55. rođendan, dragi šefe".

Američka je optužnica kasnije povučena, ali kad su ga u studenom prošle godine upitali o optužbama za miješanje u izbore, činilo se da ih je Prigožin priznao, uz karakterističnu jezivu metaforu.

„Gospodo, miješali smo se. Miješali smo se i miješat ćemo se. Pažljivo, precizno, kirurški i na svoj način, kako znamo i umijemo. Tijekom naših preciznih operacija odstranit ćemo oba bubrega i jetru odjednom”, rekao je.

S Prigožinovim sve većim portfeljem došao je i sve veći nadzor. Antikorupcijski aktivist i oporbeni političar Aleksej Navalni objavio je istragu o Prigožinovim poslovnim strukturama, optužujući ga da je korupcijom dobivao ugovore Ministarstva obrane za financiranje luksuznog načina života.

Ljubov Sobol, suradnica Navaljnog koja stoji iza istrage, rekla je: „Njegova su djeca cijelo vrijeme objavljivala slike na Instagramu; hvalili su se svojim privatnim avionom, a preko toga smo mogli pronaći holding, koji nam je pomogao da saznamo svo njegovo bogatstvo.“

Sobol i drugi letjeli su dronom iznad raskošnih rezidencija s heliodromom i košarkaškim igralištem, koje su navodno pripadale Prigožinu i njegovoj kćeri. Ubrzo nakon toga, Sobolin suprug kolabirao je nakon što ga je muškarac koji ga je čekao ispred kuće ubo iglom u nogu. Sobol kaže da je uslijedila konstantna kampanja pravnog pritiska i zastrašivanja, uključujući siledžije koji su je demonstrativno pratili svaki put kada bi izašla iz kuće.

Vladimir Putin
„On vodi restoran, to mu je posao; on je vlasnik restorana u Sankt-Peterburgu”, govorio je Putin svojevremeno o Prigožinu (FOTO: Kremlin.ru)

„Ti ljudi su mi praktično disali za vratom, svaki dan ... To je logika razbojnika. Ti se petljaš u moj posao, pa ću i ja u tvoj”, rekla je Sobol.

Ruski novinari koji su istraživali Prigožinove aktivnosti također su bili suočeni s prijetnjama ili zastrašivanjem za koje su vjerovali da su povezani s njihovim radom. Nakon što je Novaja Gazeta provela istragu 2018. godine, odsječena glava ovna dostavljena je uredništvu novina. Novinar koji je pisao istragu dobio je pogrebni vijenac na kućnu adresu.

Najšokantnije je da su tri ruska novinara koji su 2018. godine otputovali u Srednjoafričku Republiku kako bi tamo istražili aktivnosti „Wagnera“ ubijena u zasjedi koja se činila dobro isplaniranom i koordiniranom, a u kojoj je sudjelovao ruski instruktor sigurnosti povezan s „Wagnerom“. Prigožin je više puta zanijekao bilo kakvu umiješanost u ta ubojstva.

Do tog su se vremena Prigožinove aktivnosti proširile na najmanje deset zemalja u Africi, gdje je nudio sigurnosne usluge i usluge obuke za naoružanje te osigurao prava na rudarenje i druge poslovne prilike.

Prigožin je ovu svjetsku mrežu vodio iz ureda na Vasiljevskom otoku u Sankt-Peterburgu, nedaleko od „Stare carinarnice“ gdje su on i Tony Gear započeli s restoranskim poslom dva desetljeća prije.

„Vladao je strahom“, prisjetio se Marat Gabidullin, zapovjednik „Wagnera“ koji je proveo tri mjeseca u stožeru grupe dajući Prigožinu dnevne izvještaje o vojnoj situaciji u Siriji krajem 2017. godine. Gabidullin, koji trenutno živi u Francuskoj, rekao je da bi Prigožin znao pokazati brigu prema svojim vojnim zapovjednicima, osobito kada su bili ozlijeđeni, ali je često prezirao službenike.

„Atmosfera u uredu bila je izuzetno stroga, Prigožin je često prelazio liniju u komunikaciji sa svojim radnicima. Bio je vrlo grub prema njima. Psovao bi ljude i sramotio ih u javnosti“, rekao je.

Iako nije imao nikakvu službenu dužnost, Prigožin je sada bio često nazočan na sastancima visoke razine vezanim uz obrambene ugovore. Čak je sudjelovao i na bilateralnom sastanku između Putina i predsjednika Madagaskara, Heryja Rajaonarimampianine, u Kremlju u travnju 2018. godine, sastanku koji nije objavljen, ali je o njemu izvijestio New York Times. Ubrzo nakon toga, politički konzultanti povezani s Prigožinom otišli su na Madagaskar, piše New York Times.

Samo dva mjeseca nakon tog sastanka, Putin se rugao tvrdnjama da je Prigožin bio uključen u vanjskopolitičke manevre u sjeni u ime Kremlja. 

„On vodi restoran, to mu je posao; on je vlasnik restorana u Sankt-Peterburgu”, rekao je Putin o Prigožinu tijekom intervjua za austrijsku televiziju.

Pod pritiskom dokaza o Prigožinovim ugovorima s Ministarstvom obrane i optužbama za uplitanje u izbore, Putin je ponudio razotkrivajući odgovor, usporedivši Prigožina s Georgeom Sorošom, financijerom i filantropom koji je predmet brojnih teorija zavjere, a kojeg su ruski dužnosnici optužili za financiranje revolucija po narudžbi SAD-a.

Wagner - Rostov na Donu
Wagnerovci ovaj tjedan u Rostovu na Donu (FOTO: HINA/EPA/Arkadij Budnicki)

„Postoji takva ličnost u Sjedinjenim Državama: gospodin Soroš, koji se miješa u sve poslove diljem svijeta ... State Department će reći da to nema nikakve veze s njima, nego je to privatna stvar gospodina Soroša. Kod nas je to privatna stvar gospodina Prigožina“, rekao je Putin.

Zapravo, Putin je priznao da je Prigožin za njega bio ono što je pogrešno vjerovao da je Soroš za američku vladu: alat za međunarodno uplitanje uz zadržavanje uvjerljivog poricanja. Putinova sudbonosna odluka da pokrene sveobuhvatni napad na Ukrajinu u veljači prošle godine otklonila je potrebu za poricanjem.

Nakon godina poricanja svih veza s „Wagnerom“, Prigožin je u rujnu trijumfalno objavio da je osnovao grupu još 2014. godine.

„U svakom pitanju treba biti mjesta za sport“, rekao je, objašnjavajući zašto je u prošlosti tužio brojne medije koji su ga povezivali s „Wagnerom“.

Priznanje je uslijedilo nakon viralne video snimke, koja je očito procurila iz Prigožinovog tima, a koja ga pokazuje kako unutar zatvora okupljenim zatvorenicima daje priliku da se bore u Ukrajini.

Prigožin je rekao zarobljenicima da će vjerojatno poginuti na frontu. No, ako bi preživjeli šest mjeseci, bili bi pušteni uz puni oprost i bili bi velikodušno plaćeni.

„On je, na koncu, jedan od nas”, prisjetio se u intervjuu zatvorenik jednog od zatvora koje je Prigožin posjetio. „I on je bio zarobljenik. Mislim da se dosta ljudi prijavilo jer su vjerovali Prigožinu. Oni ne vjeruju vlastima, ali su vjerovali Prigožinu da će ih on osloboditi.”

Mihajlo Podoljak, savjetnik ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, nedavno je ustvrdio da je „Wagner“ u posljednjih nekoliko mjeseci regrutirao više od 38.000 zatvorenika i rekao da je njih 30.000 ubijeno, ranjeno, zarobljeno ili nestalo. Optužio je „Wagner“ da je sudjelovao u ruskom “genocidu” u Ukrajini.

Mnogi novi regruti bačeni su u akciju kao topovsko meso na bojišnici, dok se Prigožin svim silama trudi dokazati da su njegovi borci sposobniji za postizanje uspjeha od regularne ruske vojske.

„Wagner je od bratske skupine postao skupina borbenih kmetova“, rekao je Gabidullin, bivši zapovjednik.

Prigožin je hvalio „Wagnerovu“ ultra strogu disciplinu, za koju drugi bivši zapovjednik tvrdi da je uključivala ubijanje onih koji se ogluše o naredbe. Andrej Medvedev, zapovjednik „Wagnera“ koji je rekao da se borio u blizini Bahmuta, između srpnja i listopada, rekao je da zna za najmanje deset takvih ubojstava, a nekima je i osobno svjedočio.

„Zapovjednici su ih odveli na strijeljanu i ubijeni su pred svima. Ponekad je ustrijeljen jedan momak, a ponekad bi bili ubijeni u paru“, rekao je Guardianu u intervjuu, prije nego što je pobjegao iz Rusije u Norvešku.

One osuđenike-ročnike koji prežive šestomjesečni boravak na frontu, čeka sloboda i novčane nagrade. Prigožin je pozvao vodeća ruska sveučilišta da im financiraju stipendije, dok je jedan ruski dužnosnik nedavno predložio da bi neki bivši zatvorenici trebali postati parlamentarni zastupnici.

Postoji nešto simbolično u Prigožinu, koji je svoje dvadesete proveo u zatvoru, a sada utire put za oslobađanje i rehabilitaciju tisuća zatvorenika, uključujući one koji su osuđeni za najteže zločine.

Prema Ivanu Krastevu, politologu, to je dio pokušaja „redefiniranja ruske nacije“ u novoj ratnoj atmosferi. 

„Zatvorenici su dobrodošli u naciji, dok sve one antiratne kozmopolitske elite, uključujući neke od Putinovih oligarha, nisu dobrodošle”, rekao je Krastev.

Posljednjih tjedana Prigožin je često objavljivao izjave u kojima je napadao navodne izdajnike u eliti koja ljetuje u inozemstvu i sanja da Rusija izgubi rat. Mnogi u Putinovoj administraciji žele „pasti na koljena pred ujakom Samom“, ustvrdio je Prigožin prošli tjedan.

Prigožin je zapravo postao "vođa antielitnog putinizma", rekao je Krastev, ostajući lojalan caru dok je napadao sve oko njega.

Mnogi od onih koji su poznavali Prigožina kažu da je on sebe godinama vidio kao branitelja malog čovjeka koji se bori protiv elite, što je neprimjerena karakterizacija s obzirom na bogatstvo koje je usput stekao za sebe i svoju obitelj.

„On se predstavlja kao branitelj masa, nižih klasa. To je njegova niša“, rekao je Gabidulin.

Sada, Prigožinova sve drskija kritika navela je neke da se zapitaju gdje bi mogla biti granica njegovih ambicija.

„Ljudi iz FSB-a su bijesni na njega i vide ga kao prijetnju ustavnom poretku“, rekao je izvor iz ruske političke elite. „On ima tu veliku vojnu skupinu koju država ne kontrolira, a nakon rata oni će htjeti svoje nagrade, uključujući i političke nagrade.“

Drugi se pitaju nije li Prigožin možda pretjerao. Njegov opetovani bijes na Ministarstvo obrane zbog pokušaja "krađe" njegove pobjede u Soledaru ponekad je zvučao više kao slabost nego kao snaga. Uostalom, upućeni kažu da se „Wagner“ oslanja na logističku i obavještajnu potporu Ministarstva obrane kako bi nastavio svoje borbe, a Prigožin se oslanja na Putinovu kontinuiranu naklonost da uopće djeluje.

Poslovni čovjek koji je Prigožina poznavao još devedesetih, gledajući danas svog starog suradnika, bio je siguran u jedno: Prigožin nema prekidač za gašenje.

„On razumije da ga mnogi mrze u sustavu ... pa zna da bi, ako prestane, to mogao biti kraj za njega. Nema izbora. Ne može promijeniti smjer.”

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: screenshot/YouTube

 

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. DRUGO MIŠLJENJE ZDENKA DUKE: Preživjet ćemo i Domovinski pokret

    17.05.2024.

    Zdenko Duka

    DRUGO MIŠLJENJE ZDENKA DUKE: Preživjet ćemo i Domovinski pokret

  2. TAPKANJE U MJESTU: Srebrenica i neki beskrajno fini ljudi

    11.05.2024.

    Brano Mandić

    TAPKANJE U MJESTU: Srebrenica i neki beskrajno fini ljudi

  3. POSLANICA LANE BOBIĆ: Naši životi nisu vaše ratno polje

    04.05.2024.

    Lana Bobić

    POSLANICA LANE BOBIĆ: Naši životi nisu vaše ratno polje

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije