Nove žrtve srpskih čarki
Željko Škrba (41) i Nenad Batočanin (38) ubijeni su u utorak kasno navečer u Beogradu kod stadiona Crvene Zvezde, u Ulici Ljutice Bogdana 8. U trenutku kad su na njih dvojicu dva rafala iz kalašnjikova ispalile nepoznate osobe iz jurećeg audija A8, oni su u peugeotu 306, vlasništvo savezne policije, odlazili sa partije malog nogometa. Kod ubijenih je pronađeno oružje, a nije im pomogla niti kasnije objelodanjena činjnica kako je Batočanin u svojoj "dugoj devetci" imao metak u cijevi.
Batočanina je smrt zatekla na mjestu zamjenika načelnika Prve uprave SUP-a Jugoslavije. Ranije je bio zamjenik Sente Milenkovića, nekadašnjeg šefa osiguranja Slobodana Miloševića. Bio je poznat i kao najbolji srpski karataš, osiguravao je i Koštunicu, a u Srbiji se spekulira kako je u posljednje vrijeme osiguravao Škrbu, s kojim je i izgubio život.
Željko Škrba, svojevremeno prvak svijeta i rekorder u body-bildingu i dizanju utega, godinama je bio blizak suradnik, a upućeniji kažu i desna ruka Momčila Mandića, nekadašnjeg šefa Biroa Republike Srpske u Jugoslaviji. Osiguravao je Radovana Karadžića i Ratka Mladića u vrijeme dok su za njima tragali SFOR, NATO i UN.
U njegovoj biografiji još stoji kako je u ljeto 1995. godine bio izrešetan u sukobu Sarajlija s beogradskim dijelom Mandićeve ekipe. Nekoliko godina kasnije, u Beogradu mu je postavljen eksploziv ispod automobila.
Lider radikala, Vojislav Šešelj, optužio je nedavno potpredsjednika Vlade Srbije, Nebojšu Čovića, da je preko Škrbe bio u vezi s Željkom Maksimovićem Makom, osumnjičenim da je kao šef terorističke grupe organizirao ubojstvo policijskog generala Boška Buhe.
Na Centralnom groblju u Beogradu u četvrtak se od Škrbe, rodom iz, kako se u srpskim medijima navodi, Srpskog Sarajeva, oprostilo nekoliko stotina prijatelja, među kojima i Zdravko Čolić, a u oproštajnom govoru istaknuto je "da je Škrba bio obektivan čovek koji je nosio laskavu titulu najjačeg Jugoslavena".
Način na koji su Batočanin i Škrba eliminirani, postao je moderan u Srbiji postao nakon lividacije Željka Ražnatovića – Arkana, 15. siječnja 2000. godine, i do sada je odnio na desetke žrtava. Iste godine je 13. veljače upucan u golfu u blizini novobeogradskog plivačkog centra "Ušće" Zemunac Mirko Tomić (28), zvani Mirko Bosanac. Desetak dana kasnije likvidiran je Radoslav Trlajić (37), Bata Trlaja, vođa novobeogradskog klana. U njega je tokom jurnjave naseljem “Dr Ivan Ribar” pucano iz čak četiri “audija”.
Po povratku sa sahrane ubijenog Branislava Lainovića- Dugog u Novom Sadu, 24. ožujka, kod uključenja na autoput Beograd-Šid, izrešetani su Zoran Davidović-Ćanda (28) i Ivan Stojanović (29). Zoran Uskoković (33), zvani Skole, i njegov tjelohranitelj Miloš Stevanović (22), inače policajac iz Voždovca, ubijeni su 27. travnja 2000.
Na meti su još bili Dragan Ugarković-Ugar, Miroslav Sekulić-Sekula, Srđan Ljujić, Milutin Šćepanović-Mića Križan i njegov tjelohranitelj Gradimir Plakalović... Bijelopoljac Veselin Vesko Božović smrtno je ranjen 5. rujna 2002. godine rafalima, opet, iz “audija A8”. Sredoje Šljukić-Šljuka, šef ganga sa Zvezdare, ubijen je krajem tog mjeseca na autoputu kod Centra “Sava”. Tjedan dana kasnije, na identičan način ubijen je i Šljukićev kum Jovan Guzijan – Cuner. A to se odnosi samo na ubojstva kalašnjikovom.
Uh jebo te! Zajebano tamo pravo. Puno Bosanaca, audija i kalašnjikova, a nema ti pomoći ni ako si prvak svijeta u dizanju utega. I još je dobro ako pogineš od kalašnjikova.