Jan St. Werner i Andi Toma tj. Mouse on Mars ukazali su se u subotu u Zagrebu. Istina ne u sklopu festivala Žedno Uho, kao što je prvotno bilo najavljeno, nego koji tjedan kasnije, ali koga briga. Pošto ste o njima saznali sve što treba iz lupeške reportaže sa koncerta u Budimpešti prije koju godinu da ne duljim. U popunjenijem KSET-u no večer prije na DJ Spookyju objasnili su zašto ih se svrstava u sam vrh njemačke, a samim time i svjetske, post-techno eksperimentalne elektroničke scene. Nisu izvodili stvari s objavljenih albuma nego je ovo bio nastup kojim su pokazali gdje se u ovom trenutku muzički nalaze. Ispred sebe imali su svaki po laptop sa kojeg su puštali snimljene loopove, sekvence i sampleove, a bogami i još nekoliko pripadajućih naprava i gomilu kablova. Po broju potonjih su neupitni rekorderi u odnosu na sve dosadašnje goste KSET-a.

Vidno inspirirani drmusali su se iza svojih laptopova, ništa manje od ljudi iz prednjih redova. Atmosfera je, naravno, čitavo vrijeme bila na zavidnom nivou. Međutim, bolna točka njihovog live act-a bio je njegov središnji dio, koji je znao zazvučati kao eksperiment radi eksperimenta te samim tim balansirao na dobro poznatoj tankoj žici između "pilanja" i progresivnog. Čim bi ubrzali ritam, već bi to bolje izgledalo, a kako je broj bpm-ova podignut furioznim tehnoidnim finišom itekako su se uspjeli iskupiti za spomenuti prazan hod.