Znam, reći ćete "Booksa" nije samo kafić, ili nije uopće, ali za polurazbuđenu maštu prosječnog putnika-navratnika s "Jutarnjim" ispod miške, kladioničarskim listićem u džepu i zadnjom pročitanom knjigom u srednjoj školi Booksa je prvenstveno to, pa onda sve drugo - klub, knjižara, čitaonica, mjesto za književne promocije … Prema tome, spomenuti, a etablirani autori Godina novih morali bi porinuti malo dublje svoja čula da bi dočarali atmosferu Bookse i smjestili je, kako se to kaže, u neki kontekst.

Lupiga, međutim, ide u drugu krajnost i predstavlja vam osobu iz čije je mašte iznikao opservatorij Booksa. Riječ je o Vanji Bjelić-Pavlović, koja u tekstu za potrebe ove stranice opisuje dio osobnih nagnuća i socioekonomskih okolnosti koje su doveli do stvaranja Bookse. Dosad smo mogli samo nagađati kako je došlo do te zdrave i zgođušne pojave u užurbanoj i radnoj Martićevoj ulici, a sad ćemo saznati 'kako je doista bilo'. O Vanji mnogo, vjerojatno i najpravilnije, govori interijer i poslanje kluba, pa tu neke još dodatne kvalifikacije i opisi mogu samo načiniti štetu.

Dakle, nakon Jasmina Klarića, Vedrana Marjanovića, Yahya Fozi-a, Drage Pilsela, Seida Serdarevića, Nenada Rizvanovića, Borisa Becka i, cijelih deset mjeseci (!?!) nakon legendarnog, Kasuma Cane, na redu je deveti GostLupež – glavom i bradom, Vanja Bjelić-Pavlović. Klikom na ovih sedam znakova – XOXOXOX – saznajte što će vam reći.