ZADAĆNICA NIKOLE ŠOŠKIJA (25.02.2000.)

“Kulturni i zabavni život u mome gradu”

U mome gradu nema puno kulturnih događaja, ali to nadoknađuje zabavni život mladih i starijih ljudi koji izlaze van u kafiće i barove. Ja osobno izlazim u “HR Rock kaffe” gdje mi je veoma zabavno i osjeća se veoma dobar ugođaj, pogotovo zato što u “Rock” izlaze ljudi moje dobi i pušta se glazba koja mi se sviđa. U sportskom pogledu mislim da u Bjelovaru manjka igrališta za mali nogomet i košarku. Svakim danom igrališta su prepuna sportaša, ali nekolicina ih samo gleda jer nemaju gdje igrati. Ja preferiram nogomet, koji jako volim igrati, osjećam se uzvišenim kada ga igram.

Nogomet je za mene najbolji sport, od nogometa imam dvije koristi: prva je da se razvijam fizički, da razvijam tijelo, a druga je da razvijam svoju duhovnu stranu. Kada igram nogomet, osjećam se kao da letim, osjećam se udobno, kao u vodenom krevetu. Nogomet je veličanstven, bogovski sport, ali ima jedan nedostatak, a to je umor, ako ga igraš previše umoriš se, a po mome to ne valja, zato mislim da bi se u Bjelovaru trebao napraviti znanstveni centar u kojem bi znanstvenici otkrili tabletu protiv umora. Nogomet je kao crvena, fina, sočna, vrela, ukusna jabuka u koju ulazi crv, što ga više igraš, više se umoriš, kao što crv proždire sočnu jabuku, na kraju nema jabuke, kao što ne možeš igrati nogomet. Nogomet je prva strana moga života, ali imam ja i drugu i treću, druga mi je izlazak u grad i zabava sa mojim društvom, mojim najboljim prijateljima. Jedan od njih je baš sada smoje desne strane, to je trapavi Hrc koji je veoma humorističan i komičan, ali isto vremeno nadaren za fiziku, i pjesništvo i vrtlarstvo. On je veoma dobar vrtlar, ima lijepi vrt u kojem uzgaja egzotične biljke i male kaktusiče, koji me podsjećaju na moje mlade dane u Zadru gdje sam pao među kaktuse i sav se izbo, tada sam bio kod doktora i od tad ga mrzim, tj. ne volim posjećivati ga. Nadasve to nije lijepa uspomena, ali lako se pamti. Za pisanje moje prošlosti trebalo bi mi više tjedana pa ću prijeći na našu temu, profesorice. Izlaskom u grad javlja se moja druga strana duše, moja divlja, tada dolazim u “Rock” i počinje luda subotnja noć. Tada se alkoholiziram ali nikad tako jako kao prijatelji. Mislim da to nevalja, ali gledajući njih ne mogu izdržati, to je kao pustinja bez vode, što znači da se nemogu oduprijeti tijelom, kao ni pola ljudi koji izlaze u grad. Ipak nije sve u pijanstvu, mislim da je više u druženju i promatranju lijepih djevojaka te pričanja sa prijateljima, ogovaranja i komentiranja. Osobno sam zaljubljen u jednu djevu, lijepu kao lijep dan, kao slika, ona ima zjenice kao 2 sunca u ljetu za vrijeme najvrućih dana. Kosa joj je bijela kao oblaci ovčice koji zakrivaju ta sunca, lice joj je meko kao spužva, a usne kao moje srce, crvene, u samo obliku tog srca. Istiću se i neke obline na njoj, što me uzbuđuje. Ima figuru savršene žene. Treća strana mene je kulturno uzvišenje što u replici znači da posjećujem kino, Dom kulture i Gradski muzej, katkad i sam zasviram pianino. Ipak mislim da kultura nije dovoljno zastupljena u Bjelovaru, tj. u Bjelovaru treba otvoriti još jednu dvoranu za nastupe glazbenika i ostalih umjetnika kako bi privukli ljude iz okolice. Što bi utjecalo i na samu kulturu građana.