Iz mostarskog Parka Zrinjevac u subotu je (još jednom) sa svoga postolja netragom nestao Bruce Lee. Za sobom je ostavio tek tragove mahovine na mjestu gdje su nekada stajale kung-fu šuljalice. Znajući da se kantonalna policija još bori s drugom porcijom ćevapa, ništa nismo htjeli prepustiti slučaju te smo iskoristili idealnu priliku da sami potražimo autora misteriozno nestalog djela. Dugo smo vrebali da bismo ga napokon pronašli na zagrebačkom Jabukovcu. Naime, pročelnik nastavničkog odjela Akademije likovnih umjetnosti, izv. prof. dr. art. Ivan Fijolić i sam je čitavog dana bio u potrazi ali nije tražio Bruce Leejea. "Gadna viroza me tresla mjesec dana. Idem kod doktora”, požalio nam se Fijolić uz teško hriptanje.

SPOMENIK BRUCE LEEJU: Zašto u Mostaru

A SADA NEŠTO POSVE DRUGAČIJE: Čovjek čiji radovi kupe prašinu po tajkunskim sobama, a reljefi krase banksterske urede

iNAKOTEKA LUPIGA: iFijolić, prva digitalna izložba ponajboljeg mladog kipara među Hrvatima

Kip Bruce Leeja daleke 2005. godine je odmah nakon inauguracije, doslovce prve večeri, ostao bez nunčaki. Više je puta vandaliziran zbog čega je do 2013. godine bio na restauraciji. I baš kada smo mislili da je poslije više od jednog desetljeća postao dijelom Mostara, opet je, dakle, krenulo po zlu.

Nestali mostarski junak (FOTO: Ivan Fijolić)

Dok policija "provodi istragu u okviru koje se vrše kriminalističko-tehnička istraživanja koja uključuju pregled snimaka sa okolnih kamera video-nadzora, razgovore sa svjedocima, kao i sve druge mjere predviđene zakonom", mi smo kratko porazgovarali s autorom nestalog kipa kineskog majstora borilačkih vještina. 

Čudi li vas to što je u Mostaru (opet) ukraden Bruce Lee?

- U Hrvatskoj je oko 3.500 skulptura dignuto u zrak, prema tome, mi smo 3.500 puta napredniji od bosanskohercegovačkih lopova! Kada smo već kod tih spomenika, onda kada su se oni postavljali, u povjerenstvima su sjedili školovani povjesničari umjetnosti. Dakle, ljudi iz struke i to dijeli umjetnost od ovih koji su danas tu po političkoj funkciji. Štoviše, ekonomija je bila razvijena, postojali su planovi te se unaprijed znalo koji će kvart i kada dobiti kakvu skulpturu. Ja razumijem zašto se to kasnije rušilo, prvo što pada su političke skulpture, no to su prije svega bila vrhunska djela. Nitko mi ne može reći da se danas, na primjer, u New Yorku ne postavljaju političke skulpture.

„Svaki doktor postane političar kada mu se više ne da baviti pacijentima” - Ivan Fijolić (FOTO: Privatna arhiva)

Bruce Lee je u Mostaru postavljen 2005. godine, za to su najzaslužniji Nino Raspudić i Veselin Gatalo. Vi ste u međuvremenu postali etablirani umjetnik dok je Raspudić saborski zastupnik, a Gatalo medijski djelatnik. Kako vidite njihov razvoj s distance od 20 godina?

- Kako je rekao onaj ... ne znam mu više ime ... „Svaki doktor postane političar kada mu se više ne da baviti pacijentima”. Dakle, ako se ne želiš više baviti nečim, ili to nikada nisi ni htio, naći ćeš nešto drugo. Ako si ambiciozan, a Raspudić je, uz to, i rječit, obrazovan i pametan... Radio je na fakultetu, pisao knjige ... Valjda je shvatio da želi nešto drugo. Možda vjeruje da političkim djelovanjem može više napraviti, ne znam. Što se tiče Gatala ... On se danas bavi novinarstvom. Mogu samo reći da sam nedavno pogledao njegov razgovor sa Ducijem Simonovićem. Fantastičan čovjek koji je vrhunski sport zamijenio nekim drugim angažmanom nakon što su ga praktično potjerali s Olimpijade jer je vidio da su svi dopingirani.

Nino Raspudić i Veselin Gatalo prije postavljanja spomenika (FOTO: Bljesak)

Kako ste Vi došli u situaciju da te 2005. godine napravite Bruce Leeja?

- Gatalo i Raspudić su tada bili u udruzi Urbani pokret Mostar s kojom su imali nekakvu radio emisiju gdje su pričali o tome kako Mostaru trebaju post ratne skulpture. No, pitanje je bilo koga postaviti jer, koga god da staviš, neki narod će se buniti. Ideja je bila da se stavi jedan opće prihvaćen lik – Bruce Lee. Neki strani medij, da li je to bio CNN, BBC ili šta, ne sjećam se više, to je prenio kao gotovu stvar - "U BiH se radi spomenik Bruce Leeju". Tu su oni našli svoj moment slave, ali gdje god da su se okrenuli, svi su bili protiv. Od udruga branitelja, partizana, penzionera ... svi su bili protiv toga. No, u tom je trenutku Muzej savremene umjetnosti u Sarajevu imao nekakav projekt na temu rata. Nebojša Šerić tada je napravio onu konzervu (ICAR konzerva, op. a) ali su tu otprilike stali pa im je trebalo drugih sadržaja što je dovelo do toga da se Raspudić i Gatalo povežu s njima. Međutim, tada u BiH nije bilo ljevaonice umjetnina, u Srbiju nisu htjeli i ostala im je samo Hrvatska. Kako su htjeli samo najbolje odlučili su se za Ljevaonicu Ujević u Zagrebu. Drugi uvjet bio je da Bruce Leeja napravi netko tko im je generacijski blizak, tko je te filmove proživio u kinima. U tom trenutku jako se malo ljudi bavilo figuracijom u skulpturi. Tada to nije bilo moderno. Ljudi su to s gnušanjem gurali od sebe, a ja valjda to nisam znao. Vlasnik ljevaonice je pitao profesora Petra Barišića, koji meni nije predavao, ali je znao moj rad i tako je to došlo do mene.

Lupiga.com

Naslovna fotografija: Privatna arhiva Ivan Fijolić

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć naših čitatelja uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.