To ti se rekne rezignacija. Nisi ni za šta. Ne da ti se pisat vijest o državnom poticaju za krompir; ne da ti se Lupežima javit da se u središtu Iloka od danas smije držat 50 svinja, 10 krava i 500 kokoši; tijelo ti je bolesno, ne sluša; tresu ti se ruke od prvih nekoliko kava, ali svejedno pališ jednu za drugom...

Ako te pitaju šta ti je - ti šuti. Reci da si neispavana ili jednostavno da si ustala na lijevu nogu. Oni ti ne mogu pomoći. A izlaz iz svakog labirinta mora postojati. Zašto bi se to inače zvalo labirint? Pa šta onda? Nazovi! Pitaj - kako si!? Neka ti ne prepozna glas - to će sigurno pomoći. Simpa ti i ja? Ne hvala! Drugi put. U drugom životu.

Slučajno sam se našao na mjestu gdje je oslijepio jedan put.
Ona me pita - šta misliš, da se borim za svog čovjeka? Ne mogu joj reći da nije njen. To će ionako za mjesec ili dva sama shvatiti. Rekao joj je - čuj, više te ne volim. Šta ti se čini? Obična ljubavna stvar.

Samo dvije rečenice na ljepljivu slanu temu mogu u tebi stvoriti konfuziju i probuditi davno uspavanog zmaja. On ti neće dati mira. Vrištat će na tvoja četiri zida i stvarati buku s kojom se ne može živjeti. Ipak, nemaš zbog čega biti zabrinuta. Njegova snaga oslabi, pa postane više nalik sablasnom kerberu koji ne grize. Nakon nekog vremena sposoban je samo za mini košmare, ali ni to neće biti duga vijeka.                                                            Žilav je i opirat će se vremenu. Zmaj od očaja.
Iziđi na ulicu. Moji Zagrepčani su nasmijani. I moj Zagreb je nasmijan - tu i tamo. Ako ih želiš vidjeti sjedi na bicikl i vozi. Prije se dobro potrudi uvjeriti sebe da ne tražiš ništa. Nikog! Ne okreći se i posebno pazi da ne prođeš kraj mjesta gdje još uvijek odzvanjaju riječi koje si trebala odšutjeti. Tamo se u tragovima još uvijek možeš naći, a to ti najmanje treba.
Ne gledaj u tramvaje. Nećeš vidjeti nikog. Samo glave u prolazu. 

Vjetar šlata rolete na mojim prozorima. Frču i ciče. Kao da čujem da se kikoću. Zavjese su na pranju pa gledam u zgradu preko puta. Sjevernjak je zove na tango, ali neće je dobiti. Unutra spavaju ljudi. Svaki je u sebi sakrio bijesne uspomene. One što vrište na zidove. Jesam li i ja troglavi pas što stoji pred nečijim Hadom? Sanja li me možda noćas? Ikad? Nije važno.

Mjesec još uvijek traje oko tridesetak dana, a i sati i minuti su ostali isti. Ne daj se Mirka, sve je to već viđeno. Ako ne dirneš nijanse biće ti jasno da je sve ostalo isto. Kad dobiješ poriv nekome skuhati doručak u krevet okreni se na drugu stranu i spavaj. Pazi, teške riječi moraš ostaviti za sebe. Ako moraš, reci ih u ogledalo. Ipak su nas jednom gledali sa "smajlom". Razmjenili smo s njima originale rečenica koje ne znam ponoviti. Zakopali smo ih u sebi. Neka spavaju - daleko bilo.