Imali smo miša

Imali smo miša

ritn by: Tata Branko | 13.01.2003.

iz serijala PASMATER FAMILIAS

Jučer navečer uleti Nada kod mene u ured i sva nervozna veli kako je naša mačka Tečka donijela miša, živog, pa se igrala, pa ga pustila, pa je miš negdje u stanu... Kaj ti mogu pomoć, nisam ja mačak, imaš gore i Felixa. Odmah shvatim da sam lanul glupost, Feliks ne šljivi miševe ni pod razno, klopa konzerve, svježa pileća jetra, govedinu, sir i pije alpsko mljeko. Tko će se uz sve to još i sa miševima zafrkavat....
Nemam kud, skopam ozbiljnu facu, ipak sam kao nekakav pater familias, i onak namrštena, ozbiljna lica, preko volje, odem u stan, na mjesto zločina. Pitam gdje je mačka stajala, gdje se igrala s mišem, gdje joj je miš pobjegel, u kom smjeru, pod kojim kutom, da li je trčal ili je išel polako... osobni opis i tako te stvari, a u smislu raskrinkavanja uzurpatora privatnog posjeda. Nada temeljito objašnjava, Osvald maše repom, Felix nezainteresirano vari večeru, a Jasna je u Zagrebu i nema je do subote. Tečka nas gleda u čudu; kog se vraga uzrujavamo zbog jednog miša, kad ona svaki dan uhvati po jednog, a državnim i crkvenim blagdanima po dva. Kad sam proučil situaciju, otišel sam na kauč da malo promozgam. Stvar je zaista komplicirana. Nada se zatvorila u spavaću sobu, uzela Osvalda sa sobom, Felix nije za stvar, Tečki dojadilo, pa otišla lovit drugog miša, vjerojatno malo tromijeg. A Jasna je u Zagrebu i nema je do subote.
Nitko ne drži miševe, pa da skočim do njega, kupim jednoga, pokažem Nadi, pa joj velim da je to taj, pa bi imal mir.... Svakih 15 minuta po interfonu zove Nada, Branko, što si napravio po pitanju miša? Kaj sam napravil, još niš, razmišljam.... Zapravo, gledal sam televiziju, al je bolje da drugi misle kak riješavam problem.
Najednom mi neki pokret privuče pažnju. Pogledam i vidim miša kak se je iz hodnika ušetal u kuhinju. Sunce mu njegovo i kuhinji, nismo ju rihtali za njega. Stoj, dreknem, a on, lopov jedan mišji, zbriše. A ja sam to rekel tak ozbiljnim glasom! Stvar postaje zabrinjavajuća, pada mi autoritet. Pošandrcam, ustanem, odem u hodnik, ustanovim da je dotična osoba životinjskog podrijetla, model miš, marke poljski, zbrisal u rupu kraj ulaznih vrata, koju sam osobno napravil u svrhu polaganja kamenitog praga, komada jedan, pasent sa podnim pločicama. Naredim mu da izadje iz rupe, jednom hrvatski, drugi put engleski (ovo je bilo za svaki slučaj), a on ništa!
Ljut odem u ured, uzimam zračnu pušku, kutiju metaka, deku, da me ne hladi po trbuhu dok ležim na pločicama i u kuhinji. Iza ugla kaj gleda na hodnik, zauzimam ležeći položaj u svrhu zasjede, a poradi hvatanja dotičnog miša, koji se oglušio na moju izričitu naredbu da izađe iz rupe, vlastoručno napravljenu u svrhu polaganja kamenitog praga... itd. itd.
Tako ja čekam, ležeći na podu, držeći lijevom rukom prednji kraj zračne puške, a desnom kundak, s prstom na obaraču, nakrivljenih naočala, jer kroz naočale desnim okom gledam nišane, dalje mutno, a lijevim okom preko naočala u kut, u kojem je rupa, u kojoj je miš, bliže mutno. S krajnjim naporom u mozgu kombiniram sliku koju vidim lijevim okom, sa slikom koju vidim desnim okom, ali moj IQ to dozvoljava. Ponekad.
Uzrujan Nadin glas me strese, jesi li ulovio miša? Probudim se, ležim na podu, Nade nema, javlja se preko interfona, a Jasna je u Zagrebu i nema je do subote.
Brzo shvaćam situaciju i još čvršće stežem zračnu pušku marke Suhl, zemlja proizvodnje Njemačka, uvoznik Slovenijašport, kalibra 4,5 mm, punjenu olovnim mecima marke Diabolo, proizvođač nepoznat.
Na to se pojavljuje tražena osoba, model miš, marke poljski, uzurpator privatnog posjeda, rušitelj mog autoriteta. Pažljivo spajam slike u mozgu i izvršavam opaljenje iz zračne puške, u svrhu kretanja projektila marke Diabolo, u smjeru vitalne točke dotične osobe, a sa namjerom oduzimanja života, nosiocu prijespomenutih pogubnih nedjela.
Pok!
Miš je mrtav.
Uklanjam truplo. Spremam pušku. Odlazim za kompjuter. Odahnem. Sad mogu u miru raditi.
Dođe Nada, uzrujana; Tečka donijela miša, igrala se, pa joj miš pobegel... dal bi ja mogel opet... Nemrem, nemrem da me ubiješ, stjeraj mačke van, sad držimo miševe.... a Jasna je u Zagrebu i nema je do subote.

 

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. IZ PRVE RUKE: Šta sve naučite o BiH kada počnete da slušate ploče?

    28.03.2024.

    Srđan Puhalo

    IZ PRVE RUKE: Šta sve naučite o BiH kada počnete da slušate ploče?

  2. VIRTUALNA STVARNOST: Doba loših imitacija, kopija i surogata

    18.03.2024.

    Predrag Finci

    VIRTUALNA STVARNOST: Doba loših imitacija, kopija i surogata

  3. POSLANICA LANE BOBIĆ: Za Osmi mart, kupi mi, mama, jedan mali rat

    05.03.2024.

    Lana Bobić

    POSLANICA LANE BOBIĆ: Za Osmi mart, kupi mi, mama, jedan mali rat

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije